Pavao I. Šubić Bribirski: razlika između inačica

Najstariji je sin bribirskog kneza [[Stjepko II. Šubić Bribirski|Stjepka II.]], a po majci je u rodbinskoj vezi s kraljevskom dinastijom Arpadovića.<ref name="ReferenceA">Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, str. 188.</ref> Rodio se oko 1245. godine. Imao je šestoro braće i sestara, od kojih je najznačajniji bio [[Mladen I. Šubić Bribirski|Mladen I.]]

Naslijedio je oca na čelu velikaškog roda Bribirskih. Vladao je iz utvrde Bribir, u kojoj je podigao i franjevački samostan, s a bazilikom ''Svete Marije''. Prvi put se spomije kao bribirski knez godine [[1272]]., a iste godine javlja se u izvorima kao [[Trogir|trogirskitrogir]]ski načelnik.<ref>Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, str. 188.<name="ReferenceA"/ref> Godine [[1273]]. imenovan je namjesnikom primorskog bana i [[split]]skim knezom, a od [[1274]]. postaje ''primorski ban''. Iskoristivši slabosti oslabljene središnje vlasti, Pavao I. je, tijekom zadnjih desetljeća [[13. stoljeće|13. stoljeća]] podvrgao svojoj vlasti sve hrvatske velikaše i dalmatinske gradove, a uspio je skršiti i moć omiških knezova [[Kačići|Kačića]] te stekao [[Omiš]] i Neretvansku krajinu koju je uže povezao s Hrvatskom.

Kao primorski ban, morao je riješavati dugogodišnji spor između komuna Splita i Trogira, kao i onaj između [[Šibenik]]a i Trogira.<ref name="ReferenceB">Hrvatski biografski leksikon, str. 315.</ref> Pri izgradnji vlasti oslanjao se na svoju braću, kojoj je dijelio kneštva u dalmatinskim gradovima, ali i na druge članove roda.<ref>Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, str. 188.<name="ReferenceA"/ref>

Godine [[1290]]. umire kralj [[Ladislav IV. Kumanac|Ladislav IV.]] bez muškog potomka i počinju dugotrajne borbe arpadovske i anžuvinske dinastije za ugarsko prijestolje.<ref>Hrvatski biografski leksikon, str. 315.<name="ReferenceB"/ref> Pravo na [[Kruna sv. Stjepana|krunu sv. Stjepana]] istaknuli su ''Andrija'', podrijetlom [[Venecija|Mlečanin]], navodni potomak dinastije Arpadovića u muškoj lozi i [[Karlo Martel]] iz dinastije Anžuvinaca, potomak Arpadovića po ženskoj liniji. Vlast nominalno preuzima [[Andrija III. Mlečanin]], no ne uspijeva je učvrstiti zbog jake opozicije i nemogućnosti da u potpunosti dokaže svoje baštinsko pravo.<ref>Povijest Hrvata - srednji vijek, str. 214.</ref> <ref>Šišić, F., str. 205.</ref>

U međuvremenu, [[1295]]. godine umro je anžuvinski pretendent na hrvatsko-ugarsko prijestolje, Karlo Martel, a novim baštinikom njegovih prava postaje njegov sin [[Karlo I. Robert|Karlo Robert]].

Pavao Bribirski je krajem [[13. stoljeće|13. stoljeća]] imao čitavu Hrvatsku, od Gvozda do Neretve u svojim rukama. Nosio je naslov bana Hrvata, kojem je [[1299]]. godine pridodao i titulu "gospodara Bosne" (''dominus Bosnae'').<ref name="Šišić, F., str. 212">Šišić, F., str. 212.</ref>

Početkom siječnja [[1301]]. godine umro je kralj Andrija III. Mlečanin, ne ostavivši nasljednika te je s njime izumrla dinastija Arpadovića. Po tom događaju, odveli su knezovi Bribirski Karla Roberta u [[Zagreb]], odakle je otputovao u [[Ostrogon]] gdje ga je ostrogonski nadbiskup Grgur okrunio za hrvatsko-ugarskog kralja.<ref> name="Šišić, F., str. 212.<"/ref> Unatoč krunidbi, kralj Karlo I. nije uspio još gotovo desetljeće nametnuti svoju vlast u Ugarskoj, dok je njegova vlast u Hrvatskoj bila tek nominalno priznata. Ban Pavao je bio gotovo nezavisan vladar koji je takoreći obnovio doba hrvatskih narodnih vladara i vladao nad najvećim dijelom hrvatske države.<ref> name="Šišić, F., str. 212.<"/ref> Osim, središnjih dijelova Hrvatske, imao je pod svojom vlašću i Bosnu, koju je predao na upravu svom bratu Mladenu I., a [[1311]]. godine osvojio je u ratu protiv [[Mletačka Republika|Venecije]] i grad [[Zadar]]. Bio je na vrhuncu svoje moći, vladajući od Gvozda do Jadrana i do Drine, obnovivši stoga staru Hrvatsku. Iako se nije nikada krunio, bio je suvereni i samostalan vladar cijele Hrvatske (''neokrunjeni kralj Hrvata''), noseći titulu ''Ban Hrvata i gospodar Bosne.'' Svoju samostalnost iskazivao je i time što je dao kovati vlastiti [[novac]].

* ''Opća i nacionalna encikllopedija u 20 svezaka, sv. III, Zagreb, 2005.'' {{ISBN |953-7224-03-1}}

* ''Povijest Hrvata - srednji vijek, Zagreb, 2002.'' {{ISBN |953-0-60573-0}}

* ''Šišić, Ferdo, Povijest Hrvata, pregled povijesti hrvatskog naroda 600.-1526., prvi dio, Split, 2004.'' {{ISBN |953-214-197-9}}