Dorygnathus: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
m lektura (budući da -> jer) |
||
Redak 24:
== Otkriće ==
[[Datoteka:Dorygnathus.JPG|mini|lijevo|Odljev primjerka UUPM R 156 u ''Urwelt-Museum Hauff'' u Holzmadenu; Bernhard Hauff ga je 1925. prodao sveučilištu u Uppsali]]
Prvi ostaci ''Dorygnathusa'', izolirane kosti i fragmenti čeljusti iz donje jure ([[toarcij]]), otkriveni su u škriljcu Posidonija (zamak Banz, [[Bavarska]]), a [[1830.]] ih je [[Carl Theodori]] opisao kao ''Ornithocephalus banthensis'', gdje se naziv vrste odnosi na Banz.<ref>Theodori, C. (1830). "Knochen vom ''Pterodactylus'' aus der Liasformation von Banz", ''Frorieps Notizen für Natur- und Heilkunde'', n. 632, 101pp</ref><ref>Theodori, C. (1831). "Ueber die Knochen vom Genus ''Pterodactylus'' aus der Liasformation der Gegend von Banz", ''Okens Isis'', '''3''': 276. – 281.</ref> Holotipni primjerak, donja čeljust, ima oznaku PSB 757. Te fosile je [[Christian Erich Hermann von Meyer]] pregledao [[1831.]] godine<ref>Meyer, H. von (1831). "Über ''Macrospondylus'' und ''Pterodactylus''", ''Nova Acta Academia Caesarae Leopold-Carolina Germania Naturali Curiae'', '''15''': 198. – 200.</ref>, a potom ih je [[1852.]] istražio Theodori, koji ih je priključio rodu ''Rhamphorhynchus''.<ref>Theodori, C. (1852). "Ueber die ''Pterodactylus''-Knochen im Lias von Banz", ''Berichte des Naturforschenden Vereins Bamberg'', '''1''': 17. – 44.</ref> U to je vrijeme pretpostavljana bliska srodnost s jednim [[pterosaur]]om iz Britanije, koji je kasnije dobio naziv ''[[Dimorphodon]]''. Neki su fosili poslani profesoru paleontologije u [[Munchen]]u, Johannu Andreasu Wagneru. On je bio taj koji je, nakon što je istražio nova otkrića [[Alfred Oppel|Alfreda Oppela]] [[1856.]] i [[1858.]] godine,<ref>Oppel, A. (1856). "Die Juraformation", ''Jahreshefte des Vereins für Vaterländische Naturkunde in Württemberg'', 12</ref><ref>Oppel, A. (1858). "Die Geognostische Verbreitung der Pterodactylen", ''Jahreshefte der Vereins der vaterländische Naturkunde in Württemberg'', 1858., Vorträge 8, 55 pp</ref> te nakon što je [[Richard Owen]] stvorio rod ''Dimorphodon'', zaključio da je njemački tip očito bio drugačiji i da prema tome za njega treba uspostaviti novi rod, koji je on [[1860.]] formalno nazvao ''Dorygnathus'', od grč. ''dory'' ("koplje") i ''gnathos'' ("čeljust").<ref>Wagner, A. (1860). "Bemerkungen über die Arten von Fischen und Sauriern, Welche im untern wie im oberen Lias zugleich vorkommen sollen", ''Sitzungsberichte der königlichen Bayerischen Akademie der Wissenschaften, mat.- physikalische Classe'', str. 36. - 52.</ref> Na drugim njemačkim lokalitetima, naročito u [[Württemberg]]u (uključujući i [[Holzmaden]], [[Ohmden]] i [[Zell]]), od tada su pronađeni mnogo potpuniji ostaci.<ref name="cranfield-Dorygnathus">"Dorygnathus." In: Cranfield, Ingrid (ed.). ''The Illustrated Directory of Dinosaurs and Other Prehistoric Creatures''. London: Salamander Books, Ltd. Pp. 292-295.</ref> Jedan primjerak, SMNS 81840, [[1878.]] je iskopan u [[Nancy]]ju ([[Francuska]]).<ref>Dominique Delsate & Rupert Wild. (2000). "Première Découverte d'un Reptile volant determinable (Pterosauria, ''Dorygnathus'' cf ''banthensis'') du Toracien inférieur (Jurassique inférieur) de Nancy (Lorraine, France)", ''Bulletin de l'Académie et de la Société lorraines des sciences'', 2000., '''39''': 1. - 4.</ref> Fosili ''Dorygnathusa'' su se također vrlo često mogli naći u otpadnom materijalu nastalom prilikom iskopavanja škriljačnih kamenoloma od strane lokalnih poljoprivrednika.<ref>Keller, Thomas (1985). "Quarrying and Fossil Collecting in the Posidonienschiefer (Upper Liassic) around Holzmaden, Germany", ''Geological Curator'', '''4'''(4): str. 193. - 198.</ref> Većina fosila je pronađena u dva glavna vala: tijekom [[1920-te|dvadesetih]] i tijekom [[1980-ih|osamdesetih]] godina [[20. stoljeće|20. stoljeća]]. Od tada se stopa otkrića znatno smanjila, zato što se potražnja za [[škriljac|škriljcem]] doživjela veliki pad, pa su stoga mnogi manji kamenolomi zatvoreni. Do sada je prikupljeno preko pedeset primjeraka, a mnogi od njih čuvaju se u zbirci Državnog prirodoslovnog muzeja u [[Stuttgart]]u,
== Opis ==
|