Inačica od 30. studenoga 2017. u 21:12 uredi Koreanovsky (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici, Ophoditelji, Administratori 27.400 edits m sitnica, veliko slovo ← Starija izmjena		Inačica od 2. veljače 2020. u 16:09 uredi ukloni ovu izmjenu HmxBot (razgovor \| doprinosi) Botovi 19.624 edits m zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci Novija izmjena →
Redak 5: Prva Jugoslavija u 23 godine postojanja ekonomski je propala bez obzira što joj je privredni sustav bio kapitalistički<ref>Dušan Bilandžić "Historija Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije" s. 16-17</ref>, a kad je [[Ljudevit Gaj\|Gajeva]] ideja o jugoslavenskoj državi prvi put zaživjela, doživjela je neslavni slom u hegemonističko-centralističkoj državi sa srpskom većinom kao i o propaloj ideji Mlade Bosne. ''Punili su se zatvori i koncentracioni logori, a ekonomski i socijalni tereti su rasli, jer su svi tereti povećanih rashoda za vojsku bili prebačeni na leđa radnih ljudi'' <ref>Edvard Kardelj "Razvoj slovenačkog nacionalnog pitanja" s. 22</ref> Tako da i nije došlo do [[Drugi svjetski rat\|Drugog svjetskog rata]], prva Jugoslavija ''bila je historijski osuđena na propast.''. <ref>Dušan Bilandžić "Historija Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije" s. 27</ref> Države i marionetske paradržave koje su nastale pod okriljem sila Osovine ([[NDH]], [[Nedićeva Srbija]]) su također nestale s povijesne scene i prije nego što je rat bio gotov. Redak 16: </ref> Drugi autori smatraju da su Kraljevina Jugoslavija i Nova Jugoslavija u pravnom smislu jedna te ista država, samo s drugačijim društvenim poretkom. Enver Hasani nalazi da je tvrdnja da su Kraljevina Srbija i Kraljevina Jugoslavija jedna te ista država, te da je Nova Jugoslavija zapravo jedna te ista država kao ove prethodne dvije - "čini samu srž projekta [[Velika Srbija\|Velike Srbije]]". Na tom teritoriju, međutim, dolazi do snažnog [[pokret otpora\|pokreta otpora]], koji ubrzo prerasta u [[narodnooslobodilački rat]] predvođen [[Komunistička partija Jugoslavije\|Komunističkom partijom Jugoslavije]]. Na drugom zasjedanju [[AVNOJ]]-a u studenome [[1943]]. u [[Jajce\|Jajcu]] AVNOJ je proglašen vrhovnim zakonodavnim i predstavničkim tijelom Jugaslavije. Negira se legitimitet kako [[NDH\|Nezavisne Države Hrvatske]], kao okupatorske tvorevine, tako i izbjeglička vlada u Londonu. Kralju Petru II. zabranjen je povratak u zemlju, a vlada nove države postaje novoosnovani ''Nacionalni komitet oslobođenja Jugoslavije'' (NKOJ).<ref>Hrvoje Matković "Povijest Jugoslavije" {{ISBN \|953-6308-12-6}} s 257</ref> Na osnovu [[Sporazumi Tito-Šubašić\|Sporazuma Tito-Šubašić]], predsjednik [[KPJ]] i vrhovni zapovjednik [[NOVJ]] [[Josip Broz Tito]] postao je [[7. ožujka]] [[1945]]. predsjednik višestranačke privremene vlade Jugoslavije, za koju se tada službeno uvodi naziv [[Demokratska federativna Jugoslavija]] (DFJ). Ta je država formalno još bila neutralna, odnosno nije bila republika ali nije ni monarhija (Titov ustupak Saveznicima 1944.) i kralj [[Petar II. Karađorđević\|Petar II.]] koji je priznao je Titovu vladu. U pravnoj znanosti postoje mnogi autori koji smatraju Kraljevinu Jugoslaviju i Novu (DFJ, FNRJ, SFRJ) Jugoslaviju jednom te istom državom; takvi autori u pravilu smatraju [[Kraljevina Jugoslavija\|Kraljevinu Jugoslaviju]] i nekadašnju [[Kraljevina Srbija\|Kraljevinu Srbiju]] jednom te istom državom. Drugi opažaju da takva stajališta čine samu srž velikosrpskog projekta - name bi pravni identitet "male" Srbije time odjednom zahvatio višestruko veći teritorij s višestruko većim stanovništvom - te smatraju da su ta stajališta da su bazirana na upitnoj primjeni postulata međunarodnog prava.<ref>[http://www.uni-miskolc.hu/~wwwdrint/20072hasani1.htm „The Evolution of the Succession Process in Former Yugoslavia“], Enver Hasani, „Miskolc Journal of International Law“, Vol. 4. (2007) No. 2, str. 12-37</ref> Postoje međunarodnopravni autori koji smatraju upitnim, smije li se SRJ smatrati univerzalnim sljednikom SFRJ, ili je zapravo riječ o novoj državi.<ref>[http://www.uni-miskolc.hu/~wwwdrint/20072hasani1.htm „The Evolution of the Succession Process in Former Yugoslavia“], Enver Hasani, „Miskolc Journal of International Law“, Vol. 4. (2007) No. 2, str. 12-37</ref> Redak 28: {{glavni\|Kronologija Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji}} S vremenom je broj partizana rastao (potkraj 1941. oko 80.000, potkraj 1942. oko 150.000, potkraj 1943. oko 320.000, potkraj 1944. oko 650.000, u ožujku 1945. oko 800.000),<ref>Dušan Bilandžić "Historija Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije" s. 91</ref> a bili su i sve bolje naoružani (u rujnu 1943. kapitulirala je Italija, većinu njihovih snaga u fašističke NDH razoružali su partizani; <ref>Dragutin Pavličević "Povijest Hrvatske" {{ISBN \|978-953-6308-71-2}} s. 453</ref> Tito je sa Staljinom dogovorio vojnu pomoć - 96.515 pušaka, 1.329 radio stanica, 491 borbeni avion...<ref>Branko Petranović "Istorija Jugoslavije 1918.-1988." 2. knjiga s. 333</ref>).▼ Početkom rujna 1944. Crvena armija dolazi na Dunav, te potom u operaciji koja je počela [[14. listopada]], [[20. listopada]] 1944. partizani zajedno s Crvenom armijom oslobađaju Beograd.<ref name="ReferenceA">Dragutin Pavličević "Povijest Hrvatske" {{ISBN \|978-953-6308-71-2}} s. 456</ref>▼ ▲S vremenom je broj partizana rastao (potkraj 1941. oko 80.000, potkraj 1942. oko 150.000, potkraj 1943. oko 320.000, potkraj 1944. oko 650.000, u ožujku 1945. oko 800.000),<ref>Dušan Bilandžić "Historija Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije" s. 91</ref> a bili su i sve bolje naoružani (u rujnu 1943. kapitulirala je Italija, većinu njihovih snaga u fašističke NDH razoružali su partizani; <ref>Dragutin Pavličević "Povijest Hrvatske" ISBN 978-953-6308-71-2 s. 453</ref> Tito je sa Staljinom dogovorio vojnu pomoć - 96.515 pušaka, 1.329 radio stanica, 491 borbeni avion...<ref>Branko Petranović "Istorija Jugoslavije 1918.-1988." 2. knjiga s. 333</ref>). U Srbiji i Hrvatskoj je provedeno opće novačenje (kojoj je pogodovale nekoliko uzastopnih amnestija, od 17. kolovoza 1944.<ref>http://dns1.vjesnik.hr/pdf/2005%5C03%5C15%5C39A39.PDF</ref>, te nadalje: ''Josip Broz Tito, vrhovni zapovjednik NOV i PO Jugoslavije i predsjednik Nacionalnog komiteta oslobođenja Jugoslavije, uputio je 30. VIII. 1944. "Posljednji poziv" svim "zavedenim slugama okupatora", i to "svim hrvatskim domobranima, slovenskim domobrancima i zavedenim četnicima, da napuste okupatora i pređu na stanu Narodno-oslobodilačke vojske" do 15. rujna 1944, uz prijetnju da svi oni koji to ne učine "bit će izvedeni pred ratni sud, suđeni kao izdajnici naroda i kažnjeni najstrožom kaznom" te naglašavanje da o tom pitanju "Saveznici ne će da se miješaju u naša unutrašnja pitanja" te da ih nitko "ne će spriječiti da kaznimo izdajnike naroda i slugu okupatora"''. <ref>Nikica Barić, Ustroj kopnene vojske domobranstva NDH 1941. - 1945., Zagreb, 2003. s. 496</ref>▼ ▲Početkom rujna 1944. Crvena armija dolazi na Dunav, te potom u operaciji koja je počela [[14. listopada]], [[20. listopada]] 1944. partizani zajedno s Crvenom armijom oslobađaju Beograd.<ref>Dragutin Pavličević "Povijest Hrvatske" ISBN 978-953-6308-71-2 s. 456</ref> Većina domaćih izdajnika je u zadnji čas prešla na pobjedničku stranu, te su izbjegli masovne likvidacije; od svih domaćih izdajnika samo su četnici i crnogorski komiti masovno amnestirani.<ref~~>Dragutin Pavličević~~ name="~~Povijest Hrvatske~~ReferenceA" ~~ISBN 978-953-6308-71-2 s. 456<~~/~~ref~~>▼ ▲U Srbiji i Hrvatskoj je provedeno opće novačenje (kojoj je pogodovale nekoliko uzastopnih amnestija, od 17. kolovoza 1944.<ref>http://dns1.vjesnik.hr/pdf/2005%5C03%5C15%5C39A39.PDF</ref>, te nadalje: ''Josip Broz Tito, vrhovni zapovjednik NOV i PO Jugoslavije i predsjednik Nacionalnog komiteta oslobođenja Jugoslavije, uputio je 30. VIII. 1944. "Posljednji poziv" svim "zavedenim slugama okupatora", i to "svim hrvatskim domobranima, slovenskim domobrancima i zavedenim četnicima, da napuste okupatora i pređu na stanu Narodno-oslobodilačke vojske" do 15. rujna 1944, uz prijetnju da svi oni koji to ne učine "bit će izvedeni pred ratni sud, suđeni kao izdajnici naroda i kažnjeni najstrožom kaznom" te naglašavanje da o tom pitanju "Saveznici ne će da se miješaju u naša unutrašnja pitanja" te da ih nitko "ne će spriječiti da kaznimo izdajnike naroda i slugu okupatora"''. <ref>Nikica Barić, Ustroj kopnene vojske domobranstva NDH 1941. - 1945., Zagreb, 2003. s. 496</ref> ▲Većina domaćih izdajnika je u zadnji čas prešla na pobjedničku stranu, te su izbjegli masovne likvidacije; od svih domaćih izdajnika samo su četnici i crnogorski komiti masovno amnestirani.<ref>Dragutin Pavličević "Povijest Hrvatske" ISBN 978-953-6308-71-2 s. 456</ref> Naređenje za proboj Srijemskog fronta izdano je 9. travnja 1945., 3 dana kasnije (12. travnja) Prva armija je izvršila zadatak. <ref>Branko Petranović "Istorija Jugoslavije 1918.-1988." 2. knjiga s. 425</ref> [[8. svibnja]] oslobođen je [[Zagreb]], ''na prilazima Zagrebu čekale su postrojbe 10. zagrebačkog korpusa i 1. armija prva umarširala u grad.''<ref>Dragutin Pavličević "Povijest Hrvatske" ISBN 978-953-6308-71-2 s. 458</ref> Istog je dana i službeno kapitulirala Njemačka, što je označilo kraj rata u Europi, ali ne i u Jugoslaviji.▼ ▲Naređenje za proboj Srijemskog fronta izdano je 9. travnja 1945., 3 dana kasnije (12. travnja) Prva armija je izvršila zadatak. <ref>Branko Petranović "Istorija Jugoslavije 1918.-1988." 2. knjiga s. 425</ref> [[8. svibnja]] oslobođen je [[Zagreb]], ''na prilazima Zagrebu čekale su postrojbe 10. zagrebačkog korpusa i 1. armija prva umarširala u grad.''<ref>Dragutin Pavličević "Povijest Hrvatske" {{ISBN \|978-953-6308-71-2}} s. 458</ref> Istog je dana i službeno kapitulirala Njemačka, što je označilo kraj rata u Europi, ali ne i u Jugoslaviji. == Izbori za Ustavotvornu skupštinu == Line 50 ⟶ 48: Iako je država imala ustroj federacije, njome su vladali centralizirana Predsjednistvo SFRJ i [[Josip Broz Tito\|Tito]]. Izvršena je [[nacionalizacija]] imovine, [[komasacija]] i [[arondacija]], a po uzoru na sovjetski model, i [[kolektivizacija]]. Ipak, Tito nije prihvatio miješanje [[Staljin~~\|Staljina~~]]a u unutarnja pitanja Jugoslavije, te je 1948. nastupilo zahlađenje odnosa sa Sovjetskim Savezom (vidi [[Rezolucija Informbiroa]]), koje je potrajalo do Staljinove smrti. Staljinovi su simpatizeri u Jugoslaviji slani u logore (usp. [[Goli otok]]). <br> Unatoč blokadi s istoka i vrlo izglednoj vojnoj invaziji od strane zemalja sovjetskog bloka, ustrajalo se u svojim pravima na Trst i Istru. Neuspjeli diplomatski pokušaji rješenja tog pitanja, kojim su zapadne zemlje nastojale dodijeliti to sporno područje Italiji, nisu ostavile tadašnje savezne vlasti u malodušju, niti su ih obeshrabrile u borbi za ta područja. Proglašena je opća mobilizacija, i vojska je poslana na zapadne međe, unatoč mogućoj invaziji s istoka (više vidi u članku [[Tršćanska kriza]]). <br> Sukob je izbjegnut dogovorom kojim je uspostavljen, kao privremeno rješenje, [[Slobodni Teritorij Trsta]] (vidi i [[Zona A]] i [[Zona B]]). Jugoslavija je jedan od osnivača [[Organizacija Ujedinjenih Naroda\|Organizacije Ujedinjenih Naroda]]. Godine 1961., Jugoslavija je bila prvi domaćin [[Pokret nesvrstanih\|Pokreta nesvrstanih]]. Tvorci ovog pokreta bili su Tito, Nehru i Naser. ▼ ▲Jugoslavija je jedan od osnivača [[Organizacija Ujedinjenih Naroda\|Organizacije Ujedinjenih Naroda]]. Godine 1961., Jugoslavija je bila prvi domaćin [[Pokret nesvrstanih\|Pokreta nesvrstanih]]. Tvorci ovog pokreta bili su Tito, Nehru i Naser. Novi je ustav donijet 1963. godine; država mijenja ime u [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija]]. === Ključna gospodarska i politička pitanja === [[Radničko samoupravljanje]] u gospodarskom sustavu uvedeno je [[1950.]]<ref>[http://openlibrary.org/works/OL4852718W/Samoupravljanje_i_drus%CC%8Ctveno-ekonomski_razvitak_Jugoslavije_1950-1970._Statistic%CC%8Cki_podaci Open Library] Samoupravljanje i društveno-ekonomski razvitak Jugoslavije 1950-1970. Statistički podaci, Savezni zavod za statistiku, Beograd, 1971. </ref><ref>[http://openlibrary.org/works/OL4150855W/Samoupravljanje_1950-1974 Open Library] Dušan Bilandžić: Samoupravljanje 1950-1974, serija Biblioteka Samoupravljanje u praksi, kolo 1, knj. 3, Globus, Zagreb, 1974. </ref><ref> Samoupravljanje i društveno-ekonomski razvitak Jugoslavije 1950-1970, Savezni zavod za statistiku, Beograd, 1971.</ref><ref>[http://virgobeta.lib.virginia.edu/catalog/u64650 Knjižnica sveučilišta Virginia] (pr. Blagoje Bošković, David Bašić) Samoupravljanje u Jugoslaviji 1950-1980. dokumenti razvoja, Privredni pregled, Beograd, 1980. </ref> (Zakon o radničkom samoupravljanju, t.j. Zakon o upravljanju privrednim poduzećima i višim privrednim udruženjima ). Prvi [[radnički savjet]] je bio uspostavljen u [[29. prosinca]] [[1949.]] (v. plaketu) u tvornici cementa Prvoborac u [[Solin]]u. [[Datoteka:Gospodarska-podru%C4%8Dja-Jugoslavije-03.png\|mini\|200px\|desno\|Gospodarska područja Jugoslavije 1960-tih.]] Line 82 ⟶ 79: Donesen je novi ustav 1974. godine. Omogućeno je jačanje samostalnosti republika i pokrajina. Autonomne Pokrajine Kosovo i Vojvodina su dobile status jednak u mnogim stvarima s ostalim republikama, ali su bile i dalje pod krovom SR Srbije. Osim toga jedna od najvažnijih odluka je bila ta što je napravljen balans 6 republika i 6 naroda, od tada i Muslimana, koji su bili samostalan konstitutivan jugoslavenski (od 1993.godine pod imenom kao Muslimani-Bošnjaci, zatim kao Bošnjaci). Jugoslavija je trajala od 1. prosinca 1918. do 29. studenog 1991., kad je Badinterova komisija odlučila da je "proces razgradnje SFRJ završen te da SFRJ više ne postoji". Tome je slijedio međunarodno-pravni interregnum, dok sredinom siječnja 1992. niz ključnih država u svijetu nije priznalo samostalnost Hrvatske i Slovenije. Od bitnog značaja bio je zaključak [[Badinterova komisija\|Badinterove komisije]] da republike po Ustavu SFRJ od 1974. imaju pravo na samoopredjeljenje do samootcjepljenja, te da se nije radilo o "otcjepljenju", nego o "razdruživanju": Slovenci i Hrvati udružili su se u istu državu sa Srbima 1918., a sada su iskoristili svoje pravo za razdružiti se. Zbog toga Srbija i Crna Gora (koje za svoj državni savez 1993-2003. uzimaju naziv [[Srbija i Crna Gora\|Savezna republika Jugoslavija]], samozvana '''Treća Jugoslavija''') nisu bili međunarodno priznati kao nasljednik Druge Jugoslavije, nego su morali posebno tražiti priznanje i primanje u [[UN]]. Line 92 ⟶ 88: == Literatura == * [[Hrvoje Matković]] "Povijest Jugoslavije" {{ISBN \|953-6308-12-6}} * [[Dragutin Pavličević]] "Povijest Hrvatske" {{ISBN \|978-953-6308-71-2}} [[Kategorija:Povijest druge Jugoslavije]]

Povijest Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije: razlika između inačica