Protureformacija: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci
Redak 1:
'''Protureformacija''' ili '''kontrareformacija''' je proces u [[Katolička Crkva|Katoličkoj Crkvi]], koji je suštinski vezan uz vrlo dugotrajni i dalekosežni [[Tridentinski sabor|Tridentinski koncil]] [[13. prosinca|(]][[1545]]. - [[1563]].), ali se proces nastavio do u 18. stoljeće, kao crkveni aspekt [[Barok|barokabarok]]a. Termin "protureformacija" se od kraja 19. stoljeća uvriježio u protestantskim područjima (njem. Gegenreformation, engl. Counter-reformation, ), pa se odatle u 20. stoljeću proširio i u Hrvatsku, makar katolički crkveni pisci do danas radije koriste termin [[katolička obnova]].
 
== Naziv ==
Pojam (netočan, kako ukazuju mnogi katolički autori, jer uključuje sagledavanje čitavog jednog dugačkog perioda katoličanstva isključivo kroz aspekt odnosa s protestantima) je 1776. godine prvi put upotrijebio profesor prava u Göttingenu Johann Stephan Pütter. Nakon što ga je u svojem djelu iz 1889. godine (dakle, u vrijeme kada su i reformacija i katolička obnova bili već okončani procesi) koristio njemački povjesničar Mortiz Ritter, pojam je u protestantskoj historiografiji ušao u opću uporabu. Pojam se proširio u povijesnim znanostima nekih država, pa tako i u Hrvatskoj.
 
Katolici su ime ''protureformacija'' odmah rezolutno odbacivali i odbijali, međutim se ubrzo proširio prvenstveno na engleskom govornom području.
 
== Povijest ==
Redak 33:
 
== Protureformacija u Hrvatskoj ==
Protureformacija u [[Hrvatska|Hrvatskoj]] vršena je s uspjehom, ponajviše uz pomoć [[isusovci|isusovaca]], te ju je prihvatilo plemstvo i kler, a posljedično i široki slojevi naroda.
 
Prve reakcije na pojavu protestantizma počinju čim se on počeo širiti u [[Ugarska|Ugarsku]], te je pod [[Ban|banomban]]om grofom Draškovićem Sabor 1567. god. donio prvi protureformacijski zakon. "Tko istupi iz Katoličke Crkve, ne može imati u [[Slavonija|Slavoniji]] i Hrvatskoj bilo kakav imetak, niti vršiti javnu službu", bilo je propisano (međutim se poslije baš i nije dosljedno provodilo: centralna je država u Hrvatsku dovodila vojni personal u kojem je bilo dosta protestantskih vojnika i časnika). Hrvatsko plemstvo u svojem djelokrugu (političkom i vojničkom) poduzima dalje mjere protiv širenja protestantizma iz susjednih područja Srednje Europe. Car [[Rudolf II.|Rudolf II]]. stoga Hrvatsku 1604. isključuje od područja na kojemu je dopušteno djelovanje protestantskih vjerskih zajednica.<ref>{{Citiranje weba|url=https://hrcak.srce.hr/file/122441|title=OBRAZOVANJE U HRVATSKOJ U VRIJEME
KATOLIČKE OBNOVE, Broj 1-4 (2009)/1-2 (2010)|author=Daniel Patafta|date=2010|work=|language=|publisher=|accessdate={{subst:TRENUTAČNIDAN}}. {{subst:TRENUTAČNIMJESECIME}} {{subst:TRENUTAČNAGODINA}}.}}</ref>
 
Ban [[Toma Erdody]] na saboru u [[Požun|Požunu]]u 1608. izvukavši mač iz korica izjavio je: "''Ovim ću mačem istjerati tu luteransku kugu iz naše zemlje, prije ćemo se odvojiti od Ugarske, nego dopustiti, da se ona ukorijeni u našim krajevima. Imamo rijeke [[Sava|Savu]], [[Drava|Dravu]] i [[Kupa|Kupu]], pa ćemo iz jedne dati piti tim novim gostima''". 1609. godine [[Hrvatski sabor]] je donio zaključak da se u Hrvatskoj i Slavoniji priznaje samo jedna vjera, katolička, ta se odluka posebice odnosila na sjevernu Hrvatsku. Odluka je bila motivirana željom da se spriječi [[Ugarska|ugarsko]] plemstvo, koje je dobrim dijelom slijedilo [[Kalvinisti|kalvinističkikalvinisti]]čki nauk, da preuzima posjede u tom dijelu Hrvatske.
 
Kako se Hrvatskom ipak vladalo iz [[Beč|Beča]]a, koji je bio živo zainteresiran za održavanje vlasti nad dijelovima [[Njemačka|Njemačke]] u kojima se proširio protestantizam, te također za mir u Ugarskoj u kojoj je isto bilo mnogo protestanata, i u Hrvatskoj se sve do [[Tridesetgodišnji rat|Tridesetgodišnjeg rata]] trpjelo ([[tolerancija]] se u ono doba doista shvaćala kao podnošenje onih koji smetaju i koje se tek s mukom podnosi) protestante koji su mahom dolazili iz Ugarske i Njemačke, kao trgovci, obrtnici i vojnici.<ref>{{Citiranje weba|url=https://hrcak.srce.hr/file/14608|title=KATOLIČKA OBNOVA I KONFESIONALNE TOLERANCIJE / NETOLERANCIJE NA ŠIREM PROSTORU TRIPLEXA CONFINIUMA DO OKO 1630. GODINE: PRIMJER GRADA KOPRIVNICE, Croatica Christiana periodica, Vol. 30, No. 57, 2006.|author=Hrvoje Petrić|date=2006|work=|language=|publisher=|accessdate=10. srpnja 2018.}}</ref>
 
Na crkvenom planu, započeli su u Hrvatskoj važnu aktivnost tada najagilniji crkveni red [[isusovci]], koji 1604. godine otvaraju školu u Dubrovniku, a u Zagreb dolaze 1606., te i ondje već slijedeće godine osnivaju gimnaziju. [[Bartol Kašić]] (koji isusovcem postaje u Rimu 1595. godine) piše 1599. godine prvi talijansko-hrvatski rječnik, a 1604. godine u Rimu objavljuje (na latinskom jeziku) prvu gramatiku [[Hrvatski jezik|hrvatskog ("ilirskog") jezika]]. Isusovci otvaraju gimnaziju 1627., u Varaždinu 1636., da bi 1662. godine u Zagrebu otvorili Akademiju sa studijem filozofije i teologije koja poveljom cara [[Leopold I.|Leopolda I.]] (1669.) dobiva sveučilišna prava i povlastice (čime je uspostavljeno Zagrebačko Sveučilište). Djelovanjem dobro obrazovanih svećenika i obrazovanjem mladih u ustanovama pod okriljem Katoličke Crkve, nestaje slika protestantizma kao nekog posebnog nositelja novih ideja; uz to je na Hrvatskoj bližim južnim njemačkim područjima i u Italiji protestantizam ostao bez utjecaja, u velikoj mjeri povodom događaja u [[Tridesetgodišnji rat|tridesetgodišnjem ratu]] je Europom bjesnio između 1618. i 1648.
 
== Literatura ==
*[[Stjepan Krasić]]: Počelo je u Rimu. Katolička obnova i normiranje hrvatskoga književnog jezika u XVII. stoljeću , Matica hrvatska - ogranak Dubrovnik, 2009., str. 123-126, {{ISBN |978-953-6316-76-2}}. Napomena: Dio teksta jedino je bilo moguće preuzeti iz cijelosti u izvornom obliku, jer nije bilo načina kojim bi se prepričao tekst, a da time ne naruši izvorni sadržaj.
 
{{Portal Kršćanstvo}}