Inačica od 3. srpnja 2019. u 03:56 uredi Mateo K 01 Bot (razgovor \| doprinosi) 1.486 edits →‎Životopis: biografija -> životopis ← Starija izmjena		Inačica od 2. veljače 2020. u 16:34 uredi ukloni ovu izmjenu HmxBot (razgovor \| doprinosi) Botovi 19.624 edits m zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci Novija izmjena →
Redak 13: \|djela = ''[[Sat anatomije dr. Tulpa]]''<br>''[[Noćna straža]]''<br>''[[Povratak razmetnoga sina]]'' }} '''Rembrandt Harmenszoon van Rijn''' ([[Leiden]], [[15. srpnja]] [[1606]]. - [[Amsterdam]], [[4. listopada]] [[1669]].) bio je [[Nizozemska\|nizozemski]] barokni slikar; najsnažnija je i najsvestranija ličnost u nizozemskoj umjetnosti [[17. stoljeće\|17. stoljeća]]. Ostvarivši uspjeh još kao mladi slikar, kasnije godine njegova života obilježila je tragedija financijskih poteškoća. Unatoč tomu, njegove slike i grafike bile su popularne cijeloga njegova života, i njegova [[reputacija]] kao slikara ostala je neokaljana<ref>Gombrich, str. 427.</ref> te je dvadesetak godina naukovao gotovo sve važnije nizozemske slikare.<ref>Clark, p. 203.</ref> Rembrandtova najveća inovativnost se ispoljila u njegovim [[portret~~\|portretima~~]]ima suvremenika, autoportretima i [[ilustracija]]ma [[Biblija\|biblijskih]] motiva. Njegovi autoportreti tvore jedinstvenu intimnu biografiju u kojoj je umjetnik promatrao sebe bez taštine i potpuno iskreno.<ref>Gombrich, str. 420.</ref> U slikarstvu, kao i u grafici, pokazao je iznimno poznavanje klasične [[ikonografija\|ikonografije]] koju je preoblikovao kako bi se uklopila u njegovo iskustvo. Tako su njegovi prikazi biblijskih scena sadržavali njegovo poznavanje teksta, asimilaciju klasičnih kompozicija i njegova istraživanja [[Židovi\|židovske]] populacije u [[Amsterdam]]u.<ref>Clark, pp. 203-4.</ref> Zbog svog dubokog suosjećanja s ljudskom prirodom često je zvan i „jednim od velikih proroka civilizacije“<ref>Clark, str. 205.</ref> Redak 21: ==Životopis== [[Datoteka:Rembrandt Harmensz. van Rijn 086.jpg\|mini\|200px\|lijevo\|<center>''Saskia kao Flora'', oko. 1635., ulje na platnu, 123,5 × 97,5 cm, [[Nacionalna galerija]], [[London]].]] Rembrandt Harmenszoon van Rijn je rođen u [[Leiden]]u u [[Nizozemska\|Nizozemskoj]] kao deveto dijete roditelja Harmena Gerritsza van Rijna i Neeltgene Willemsdr van Zuytbrouck. <ref>Bull, et al, str. 28.</ref> Njegova obitelj je imala mnogo prihoda, ali i posla; otac mu je bio mlinar a majka pekareva kći. Najprije je pohađao [[Latinski\|latinsku]] školu, a potom i [[sveučilište]] u Leidenu da bi završio kao šegrt kod slikara povijesnih tema [[Jacob van Swanenburgh\|Jacoba van Swanenburgha]] kod kojeg je proveo tri godine. Nakon kratkog, ali važnog naukovanja kod slavnog slikara [[Pieter Lastman\|Pietera Lastmana]] u [[Amsterdam]]u, Rembrandt je otvorio svoj studio u Leidenu 1624. ili 1625., koji je dijelio s kolegom [[Jan Lievens\|Janom Lievensom]]. Godine 1627. Rembrandt započinje primati učenike, između ostalih i [[Gerrit Dou\|Gerrita Doua]]. <ref>Slive posjeduje detaljnu biografiju, str.55 ff.</ref> Od 1629. godine Rembrandt intenzivno radi za dvor u [[Den Haag]]u, te naposljetku i za princa [[Frederik Hendrik\|Frederika Hendrika]] sve do 1646. godine.<ref>Slive, str. 60, 65</ref> Redak 29: Krajem 1640-ih Rembrandt je započeo vezu s mnogo mlađom Hendrickje Stoffels, koja je najprije bila njegova kućepaziteljica. Godine 1654. rodila im se kći Cornelia, te je Hendrickje morala odgovarati pred nizozemskim reformističkim sudom optužena da je “učinila prostitutski čin sa slikarom Rembrandtom”. Ona je priznala i nije joj bilo dozvoljeno da krsti kći. Ona i Rembrandt su bili u priznatoj pravnoj obiteljskoj zajednici, ali nikada u građanskom braku, jer je Rembrandt želio očuvati zakladu sinu Titusu koju mu je ostavila pokojna majka.<ref name=Slive-71/> Rembrandt je živio iznad svojih primanja, kupujući umjetnine (pa čak i licitirajući za svoje slike), grafike i rijetkosti do te mjere da je sud, kako bi Rembrandt izbjegao [[bankrot]] 1656. godine, odredio da mora prodati slike i veliki dio svoje zbirke antikviteta. Iz prodajne liste 1657. i 1658. (s razočaravajućim cijenama) saznajemo kako je u posjedu pored brojnih slika starih majstora imao i biste rimskih careva, samurajske oklope, kolekciju prirodoslovnih izložaka i minerale. <ref>Slive, str. 84</ref> Također je morao prodati svoju kuću i tiskarsku prešu, te se preseliti u skromniju kuću u [[Rozengracht]]u in 1660.<ref>Schwarz, str. 12. </ref> Amsterdamski slikarski ceh mu je okrenuo leđa, a njegove narudžbe su često mijenjane još za vrijeme slikanja<ref>Clark 1974, str. 60-61</ref> Rembrandt je još slikao brojne portrete kada ga je 1667. godine posjetio obožavatelj, toskanski knez [[Cosimo III. de' Medici]], na svom putu u Amsterdam.<ref>Clark 1978, str. 34</ref> Redak 40: U svom pismu prijatelju Huyghensu, Rembrandt je napisao jedinu očuvanu izjavu o svojoj umjetnosti: ''die meeste ende di naetuereelste beweechgelickheijt'' (najveće i najprirodnije emocije). Bilo da govori o motivima ili formi, Rembrandt je bez premca u isto vrijeme i prizeman i nebesko duhovan kao niti jedan zapadnjački slikar prije njega, a možda i poslije.<ref>Hughes, str. 6</ref> Iako se u 20. stoljeću mislilo kako je Rembrandt naslikao gotovo 600 [[slika]], danas se vjeruje kako je taj broj bliži brojci od 300.<ref>Te slike se dijele na "najvjerojatnije autentične", "vjerojatno autentične" and "vjerojatno neautentične" na [http://staff.science.uva.nl/~fjseins/RembrandtCatalogue/ the Online Rembrandt catalouge]</ref> Njegove [[grafika\|grafike]] se obično nazivaju [[bakropis]]ima, premda je veliki broj [[bakrorez]]a a ponekad i u tehnici [[suha igla\|suhe igle]], a kreću se oko brojke od 300 djela.<ref>Prije dvjesto godina Bartsch navodi 375., a skoriji navodi kao Schwartz, str. 6, navodi 289; Münz 1952., 279, Boon 1963., oko 287. [http://www.printcouncil.org/search.html Print Council of America]</ref> Najvjerojatnije je za života napravio i više od 2,000 crteža. Jednom je utvrđeno devedeset njegovih [[Rembrandtovi autoportreti\|autoportreta]], ali se isto tako zna da je svojim učenicima kao zadatak često davao da kopiraju neki njegov autoportret. Moderni znanstvenici smanjuju tu brojku na četrdesetak slika, kao i nekoliko crteža i 31 bakropis.<ref>White i Buvelot 1999, str. 10.</ref> Na mnogima je prikazivao sebe u kvazi-povijesnim pozama i iskreveljenim licem. Njegove slike uljenim bojama otkrivaju napredak od nesigurna mladića, preko sigurna i uspješna slikara portreta 1630-ih, do nemirnih ali snažnih portreta koje je radio u starosti. One skupa daju neobično jasnu sliku čovjeka, njegova izvanjskog izgleda, ali i psihološki karakter koji je vidljiv na njegovom bogato oslikanom licu. Redak 47: Među prepoznatljivijim odrednicama njegova rada je bogata uporaba [[kjaroskuro\|kjaroskura]], teatralna uporaba svjetla i sjene koju je preuzeo od [[Caravaggio\|Caravaggia]], ili vjerojatnije od nizozemskih caravaggista, ali koje je prilagodio svojim osobnim potrebama<ref>Bull, et al, str. 11.-13.</ref> Također su važne njegove dramatične i neobično životne prezentacije likova na kojima je izbjegavao stroge forme (koje su česte u njegovih suvremenika), te njegove slike imaju jedno općeljudsko suosjećanje, neovisno o bogatstvu ili godinama subjekta. Članovi njegove najbliže obitelji (žena Saskia, sin Titus i nevjenčana supruga Hendrickje) se često nalaze na njegovim slikama u [[mitologija\|mitološkim]], [[Biblija\|biblijskim]] ili povijesnim temama. Tijekom karijere Rembrandt je najčešće slikao portrete, pejzaže i narativne slike. Za ove posljednje najviše je bio cijenjen od svojih suvremenika koji su mu odavali počast za vještinu prikazivanja biblijskih prizora s bogatstvom emocija i neprikosnovenom pozornosti za detalje. Stilski se njegove slike razvijaju od ranog 'glatkog' načina slikanja, karakterističnog po iluzionističkim težnjama, do kasnog 'grubog' tretmana bogato raznolikih tekstura koje su dozvoljavale i iluziju forme pretpostavljajući i taktilne osobine same slike. <ref>van de Wetering, str. 160., 190.</ref> Od kasnih 1640-ih sloboda i dubina njegovih crteža i slika ponavlja se i u njegovim grafikama. Djela su širokog raspona tema i tehnika; ponekad ostavlja velike površine praznog papira, a ponekad opet koristi kompleksnu mrežu linija kako bi stvorio bogate tamne tonove. <ref>Ackley, str. 14.</ref> Za djelovanja u Amsterdamu (1632.-1636.), Rembrandt je započeo slikati velike dramatične biblijske i mitološke scene s izrazitim kontrastom (''Osljepljavanje Samsona'', 1636., ''[[Belšazar]]ova gozba'', oko 1635.) u želji da dosegne barokni stil Rubensa.<ref>van de Wetering, str. 287.</ref> Do 1630tih, Rembrandt je naslikao i nacrtao nekoliko [[pejzaž]]a s pojačanom dramom prirode, drvećem visokih korijena i slikovitim nebom (''Barake ispod olujnog neba'', oko 1641., ''Tri drveta'', 1643.). Od 1640-ih njegova djela postaju manje dotjerana i teža u tonu, vjerojatno oslikavajući njegovu osobnu tragediju. Biblijske scene su češće iz [[Novi zavjet\|Novog zavjeta]] nego iz [[Stari zavjet\|Starog zavjeta]]. Godine 1642. naslikao je i svoju najveću sliku - ''[[Noćna straža]]'', najpoznatiju zbog mnoštva naručenih portreta koje je pokušao uklopiti u svoj stil koji je razvijao proteklih godina.<ref>van de Wetering, str. 288.</ref> 1650-ih, Rembrandtov stil se mijenja, slike postaju veće, boje bogatije a potezi kistom izraženiji čime se udaljio od mode vremena koja je težila glatkijim i detaljnijim radovima. Ovo se može opravdati njegovim upoznavanjem s kasnim radovima [[Tizian]]a, i željom da se djela doimlju “nedovršenima” s bogatom teksturom i brojem slojeva čineći tako prostor ne samo iluzionistički, nego i doista dubokim. <ref>van de Wetering, str. 157.-8., 190.</ref> Kasnijih godina se posvetio portretnim figurama iz Biblije (''Apostol Jakov'', 1661.), i duboko reflektivnim autoportretima (od 1652. to 1669. naslikao ih je petnaest), te nekoliko potresnih slika žena i muškaraca (''Židovska nevjesta'', oko 1666.).<ref>"Slika ''Židovska nevjesta'' prikazuje zrelu ljubav, čudesnu mješavinu bogatstva, nježnosti i povjerenja... glave kao da imaju duhovni sjaj koji slikari inspirirani klasikom nikada nisu mogli prikazati." Clark, str. 206.</ref> Na ovim njegovim kasnim velikim portretima možemo prepoznati stvarne ljude, osjetiti njihovu toplotu, njihovu žudnju za suosjećanjem, ali i njihovu usamnjenost i patnju. Njegove prodorne oči s posljednjih autoportreta kao da prodiru duboko do našeg srca. <ref>Gombrich, str. 423.</ref> ===Grafike=== [[Datoteka:Rembrandt The Hundred Guilder Print.jpg\|desno\|mini\|270px\|<center>''Grafika od stotinu Goldena'', oko1647.-1649., [[bakropis]].<center>]][[Datoteka:Rembrandt The Three Crosses 1653.jpg\|mini\|270px\|<center>''[[Tri križa]]'', [[bakropis]], 1653., III. Otisak od IV.<center>]] Rembrandt je stvarao grafike tijekom cijele svoje karijere od 1626. do 1660., jedina godina iz koje ne postoji datirana grafika je problematična 1649.<ref> Schwartz, 1994, str. 8-12</ref> Sloboda [[gravira]]nja je bila iznimno važna u njegovom djelu. Najprije je koristio stil sličan svojem crtežu, ali se kasnije približio slikarskim efektima koristeći mnoštvo jetkanja kiselinom kako bi postigao različite jačine linija. Tijekom 1640-ih radio je u više faza na grafici ''Grafika od stotinu Goldena'' i bilo je to "krunsko djelo sredine njegove karijere" iz čega je iznikao njegov finalni stil.<ref>White 1969, str. 6</ref> Iako je otisak preživio samo u dvije faze, mnoštvo prerada se može vidjeti ispod finalnog otiska i u mnoštvu crteža. <ref>White 1969, str. 6, 9-10</ref> U svojim zrelim djelima iz 1650-ih, Rembrandt je više improvizirao na pločama i preživjeli su brojni veliki otisci u mnogo faza (do jedanaest u nekom slučaju), često promijenjeni do temelja. Sada je često koristio ukriživanje linija kako bi stvorio tamne dijelove koji su prekrivali većinu ploče. Također je eksperimentirao i s papirima koristeći čak i japanski papir, a znao je i ostaviti malo boje (ne očisti je do kraja) kako bi dobio tamnije tonove. Također je često koristio i [[suha igla\|suhu iglu]], osobito u maglovitim dijelovima u pejzažima.<ref>White, 1969 str. 6.-7.</ref> [[Datoteka:Rembrandt_Harmensz._van_Rijn_-_Portret_van_een_paar_als_Oud-Testamentische_figuren,_genaamd_%27Het_Joodse_bruidje%27_-_Google_Art_Project.jpg\|mini\|270px\|<center>Tzv. ''[[Židovska nevjesta]]'', 1667., ulje na platnu, 121,5 x 166,5 cm, [[Rijksmuseum]], [[Amsterdam]]]] Redak 70: <gallery> Slika:Rembrandt Harmensz. van Rijn 140.jpg\|''Autoportret'', 1629., ulje na platnu, 15,5 × 12,7  cm, Alte Pinakothek, [[München]]. Slika:Rembrandt The Artist in his studio.jpg\|''Umjetnik u svom studiju'', 1628.-29., ulje na platnu, [[Rijksmuseum]], Amsterdam. Slika:Rembrandt Harmensz. van Rijn 015.jpg\|''Uskrsnuće Lazarovo'', 1630., ulje na platnu, 96,2 × 81,5  cm, Pokrajinski muzej umjetnosti, [[Los Angeles]]. Slika:Rembrandt_-_Auto-retrato,_1634_-_Gemäldegalerie,_Berlin.jpg\|''Autoportret'', 1634., ulje na platnu, Berlin. Slika:Rembrandt Harmensz. van Rijn 035.jpg\|''[[Abrahamova žrtva]]'', 1635., ulje na platnu, 193 × 133  cm, Ermitaž. Slika:Rembrandt Blendung Simsons@Städel Museum Frankfurt20170818.jpg\|''Osljepljivanje [[Samson]]a'', 1636., ulje na platnu, 205 × 272  cm, Städelsches Kunstinstitut, [[Frankfurt na Majni\|Frankfurt]]. Slika:Rembrandt-Belsazar.jpg\|''Belsazarova večera'', 1639., ulje na platnu, 167 x 209  cm, Nacionalna galerija, London. Slika:Self-portrait_at_34_by_Rembrandt.jpg\|''Autoportret'', 1640., ulje na platnu, 102 × 80  cm, Nacionalna galerija, [[London]]. Slika:Rembrandt Harmensz. van Rijn 026.jpg\|''[[Danaja]]'', 1636.-47., ulje na platnu, 185 × 203  cm, [[Ermitaž]], Sankt-Peterburg. Slika:Rembrandt Harmensz. van Rijn 058.jpg\|''[[Sveta obitelj]]'', 1645., ulje na platnu, 117 × 91  cm, Ermitaž. Slika:Rembrandt Harmensz. van Rijn 016.jpg\|''[[Bat-Šeba]] s [[David]]ovim pismom'', 1654., ulje na platnu, 142 × 142  cm, Louvre. Slika:Rembrandt van Rijn - Self-Portrait - Google Art Project.jpg\|Autoportret, 1659., ulje na platnu, 84 × 66  cm, Nacionalna galerija, [[Washington]]. Slika:Rembrandt Harmensz. van Rijn 062.jpg\|''Jakov blagoslivlja sinove'', 1656., ulje na platnu, 175,5 × 210,5  cm, Umjetnička galerija, [[Kassel]]. Slika:Rembrandt Harmensz. van Rijn 157.jpg\|''Dva mlada afrikanca'', 1661., ulje na platnu, 77,8 × 64,5  cm, Mauritshuis, Den Haag. Slika:Rembrandt Harmensz. van Rijn 046.jpg\|''Zakletva zavjerenika Julija Civilisa'', 1661.-2., ulje na platnu, 196 x 309  cm, Nacionalna galerija, [[Stockholm]]. Slika:Rembrandt Harmensz. van Rijn 142.jpg\|''Autoportret'', 1669., ulje na platnu, 82,5 × 65  cm, muzej Wallraf-Richartz, [[Köln]]. Slika:Rembrandt Harmensz. van Rijn 013.jpg\|''Aristotel ispred biste Homera'', 1653., ulje na platnu, 143,5 × 136,5  cm, [[Metropolitan]], [[New York]]. Slika:Rembrandt-The return of the prodigal son.jpg\|''[[Povratak razmetnoga sina]]'', 1662., ulje na platnu, 262 × 206  cm, Ermitaž. </gallery> Redak 95: == Izvori == {{commons\|Rembrandt}} * Ackley, Clifford, et al, ''Rembrandtov put'', Museum of Fine Arts, Boston, 2004. {{ISBN \|0-87846-677-0}} * {{cite book\|author=Adams, Laurie Schneider\|year=1999\|title=Art Across Time. Volume II\|publisher=McGraw-Hill College, New York, NY\|id=}} * Bull, Duncan, et al, ''Rembrandt-Caravaggio'', Rijksmuseum, 2006. * Clark, Kenneth, ''Civilizacija'', Harper & Row, 1969. [[Kenneth Clark\|Clark, Kenneth]], ''Uvod za Rembrandta'', 1978, London, John Murray/Readers Union, 1978 {{cite book\|author=Clough, Shepard B.\|year=1975\|title=European History in a World Perspective\|publisher=D.C. Heath and Company, Los Lexington, MA\|idisbn=~~ISBN~~ 0-669-85555-3}} * [[Ernst Gombrich\|Gombrich, E.H.]], ''Priča o umjetnosti'', Phaidon, 1995. {{ISBN \|0-7148-3355-x}} * ''Sve Rembrandtove grafike u originalnim dimenzijama'', Gary Schwartz (editor). New York: Dover, 1988. {{ISBN \|0-486-28181-7}} * Slive, Seymour, ''Nizozemsko slikarstvo'', 1600-1800, Yale UP, 1995,{{ISBN \|0300074514}} * [[Ernst van de Wetering\|van de Wetering, Ernst]], ''Rembrandt: Slikar u radu'', Amsterdam University Press, 2000. {{ISBN \|0-520-22668-2}} * ''Rembrandt o samome sebi'' (Christopher White - Editor, Quentin Buvelot - Editor) National Gallery Co Ltd [1999] Christopher White, ''Kasne Rembrandtove grafike'', 1969, British Museum/Lund Humphries, London Redak 113: [http://www.nga.gov/exhibitions/2005/rembrandt/flash/index.shtm Rembrandt's Late Religious Portreti u Washingtonskoj nacionalnoj galeriji] {{barok}} [[Kategorija: Nizozemski slikari]]▼ [[Kategorija: Nizozemski ~~umjetnici~~slikari]] ▲[[Kategorija: Nizozemski ~~slikari~~umjetnici]] [[Kategorija:Barokni slikari]] [[Kategorija: Grafičari]]

Rembrandt van Rijn: razlika između inačica