Rijeka: razlika između inačica

| samoupravne jedinice =[[Mjesni odbor|Mjesni odbori]]i

Rijeka se nalazi na zapadu [[Hrvatska|Hrvatske]], 131  km jugozapadno od glavnog grada [[Zagreb]]a, na sjevernoj obali [[Riječki zaljev|Riječkog zaljeva]] (14° 26' istočne zemljopisne dužine 45° 21' sjeverne zemljopisne širine), kao dijela većeg [[Kvarnerski zaljev|Kvarnerskog zaljeva]] [[Jadransko more|Jadranskog mora]], koje se kao veliki zaljev [[Sredozemno more|Sredozemnog mora]] najdublje uvuklo u [[Europa|europsko]] kopno. [[Riječki zaljev]], koji je preko ''[[Vela vrata|Velih]]'' (između [[Istra|Istre]] i otoka [[Cres]]a), ''[[Srednja vrata|Srednjih]]'' (između [[Cres]]a i otoka [[Krk (otok)|Krk]]a) i ''[[Mala vrata|Malih vrata]]'' (između Krka i kopna) spojen s Kvarnerskim zaljevom, dovoljno je dubok (oko 60 m) za uplovljavanje najvećih brodova, što je Rijeci omogućilo da postane važna morska [[luka]].

Grad Rijeka leži na ušću rijeke [[Rječina|Rječine]] u mikroregiji [[Vinodol]]a [[Hrvatsko primorje|Hrvatskog primorja]]. U Rijeci započinju dva važna kopnena [[promet]]na pravca. Prvi iskorištava činjenicu da se Rijeka nalazi u području u kojem su [[Dinaridi|Dinaridi]] najuži (pedesetak kilometara), što omogućuje lakše povezivanje obale [[Jadransko more|Jadranskog mora]] i [[Panonska nizina|panonske]] unutrašnjosti, dok je drugim Rijeka preko [[Postojna|Postojnskih]] vrata povezana s [[Alpe|istočnoalpskim]] prostorom.

Prema Kepenovoj klasifikaciji klima, Rijeka ima umjereno toplu vlažnu klimu (tip Cf). Prosječna temperatura zraka u gradu iznosi 13,8  °C, srednje [[siječanj]]ska temperatura je 5,6  °C, dok srednja temperatura u srpnju iznosi 23,3  °C. Godišnje u 86 dana ukupno padne 1529  mm padalina. Na količinu padalina i njihovu godišnju raspodjelu izravno utječu jesenje i proljetne ciklone nastale u [[Genovski zaljev|genovskom zaljevu]]. Tijekom zime u Rijeci vrlo rijetko padne snijeg, no zadnji veći pao je [[2010.]] Uz [[Senj|senjskusenj]]sku, na [[Jadransko more|Jadranu]] je poznata i riječka [[bura]], hladan i suh [[vjetar]] sjeveroistočnog smjera, čija brzina na mahove dostiže i [[tropska oluja|orkan]]ske vrijednosti (160  km/h), a najčešće nastaje u hladnijem dijelu godine prelijevanjem hladnog zraka iz [[Panonska nizina|Panonske nizine]] preko [[Dinaridi|Dinarida]].

Povijesni grb grada Rijeke temelji se na grbu koji je dodijelio hrvatski [[Leopold I., car Svetog Rimskog Carstva|kralj i car Svetog Rimskog carstva Leopold I.]] 6. lipnja 1659. U crvenom ovalnom štitu desnom nogom stojeći na stijeni dvoglavi crni orao uzdignutih krila obiju glava gledajući u lijevo sa zlatnim kljunovima i nogama i crvenim jezicima, lijevom nogom drži vrč prirodne boje iz kojeg se obilno izlijeva voda koja se razlijeva oko stijene. Iznad orla je kruna kuće Habsburg s dvije plave trake koje izlaze iz nje. Ispod štita je traka s natpisom "INDEFICIENTER" (nepresušan). U službenoj uporabi je inačica grba bez krune i natpisa "INDEFICIENTER" jer su oni odbijeni mišljenjem Ministarstva uprave iz 1998. <br>

U doba rimskog cara [[August|Augusta]]a naselje se pomiče bliže moru, na desnu obalu ušća rijeke [[Rječina|Rječine]] u [[Kvarnerski zaljev]], na mjesto na kojem se nalazi današnji Stari grad. Iz tog razdoblja datiraju brojni arheološki nalazi - temelji rimskih bedema, zidovi zgrada, ostatci [[rimske terme|termi]] i rimskih vrata.

U 14. stoljeću Rijeka je posjed Devinaca, banova [[Frankopani|Krčkih - Frankopana]], obitelji Valze, a od [[1466|1466.]]. godine u posjedu je [[Habsburška dinastija|Habsburgovaca]], kao dio Kranjske (današnje centralne Slovenije).

Kada je krajem kolovoza s [[Pariška mirovna konferencija 1919.|Pariške mirovne konferencije]] stigla zapovijed da se talijanske postrojbe moraju povući iz Rijeke, manja skupina talijanskih časnika zamolila je pjesnika i pustolova [[Gabriele d'Annunzio|Gabrielea D'Annunzia]] da stane na njihovo čelo i njihove jedinice povede na Rijeku. Dana [[10. rujna]] [[1919.]] [[Mirovni sporazum u Saint-Germain-en-Laye (1919.)|Sporazumom u Saint-Germainu]] prestala je postojati [[Austro-Ugarska]], dok su se pregovori o budućem statusu Rijeke trebali nastaviti. Dan poslije D'Annunzio je sa službenicima krenuo iz [[Ronchi]]ja, mjesta 80 &nbsp;km sjeverozapadno od Rijeke. Kada je krenuo, predvodio je kolonu od 200 ljudi, a kada je [[12. rujna]] stigao pred grad, iza njega je bilo 2500 vojnika - dezertera talijanske vojske.

Zapovjednik talijanskih garnizona u Rijeci, general Pittaluga, dobio je zapovijed vlade u Rimu da zaustavi D'Annunzijev pohod na grad. General se izvan grada našao licem u lice s D'Annunzijem i njegovim [[arditi|arditima]]ma s gomilom [[tenk]]ova i oklopnih vozila. Kad im je naredio da se vrate natrag, D'Annunzio je otkopčao kaput, pokazao niz medalja koje je dobio u [[Prvi svjetski rat|Prvom svjetskom ratu]] i rekao da je sve što treba napraviti kako bi ga spriječili jest narediti svojim trupama da ga ubiju. Pitaluga je reagirao oklijevajući i ubrzo je kapitulirao. D'Annunzio je potom ušao u grad i prisilio britanske, francuske i američke trupe na povlačenje. [[Kraljevina Italija|Italija]] je uskoro započela blokadu Rijeke zahtijevajući od pobunjenika predaju. Vidjevši da talijanska vlada ne želi ići protiv dogovora u Parizu i anektirati Rijeku, u kolovozu 1920. godine D'Annunzio proglašava [[Talijanska uprava za Kvarner|Talijansku upravu za Kvarner]] s jedinstvenim ustavom ([[Kvarnerska Povelja|Kvarnerska povelja]]) koji je bio jedinstveni spoj [[Anarho-sindikalizam|anarho-sindakalističkih]], [[Socijalizam|socijalističkih]], [[fašizam|protofašističkih]] i [[demokracija|demokratskih]] [[republika|republikanskih]]nskih ideja.

Period diplomatskih trzavica na relaciji [[Kraljevina Italija]] – [[Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca|Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca]] završio je [[27. siječnja]] [[1924.]] potpisivanjem [[Rimski ugovori (1924.)|Rimskog sporazuma]] kojim je Rijeka pripala [[Kraljevina Italija|Italiji]], a [[Sušak]] [[Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca|Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca]], sa zajedničkom upravom nad lukom. Vlada Slobodne Države Rijeke i [[Liga naroda]] taj čin smatraju međunarodnopravno ništavnim, te vlada nastavlja djelovati u izgnanstvu, prvo iz Beograda a onda iz Pariza.

Nakon talijanske kapitulacije 1943. godine uslijedila je dvadesetomjesečna [[Treći Reich|njemačka]] vojna okupacija. Tijekom [[Drugi svjetski rat|2. svjetskog rata]] grad je teško oštećen u brojnim anglo-američkim bombardiranjima. Najteža razaranja grad podnosi u nizu napada u studenome 1944. (najmanje 125 žrtava) i u veljači 1945. (200 mrtvih i 300 ranjenih)<ref>KAKO JE POTOPLJEN KIEBITZ?, Slavko Suzić, Susacka Revija 54/55, 2007, see [http://www.klub-susacana.hr/revija/clanak.asp?Num=54-55&C=8]</ref>. Lučku su infrastrukturu prilikom povlačenja uništili Nijemci. [[Riječka operacija|Grad su oslobodile jedinice]] [[Jugoslavenska narodna armija|Jugoslavenske armije]] [[3. svibnja]] [[1945|1945.]]. godine.

Prema opširnoj zajedničkoj studiji "Žrtve talijanske nacionalnosti u Rijeci i okolici (1939.-1947.)" ("''Vittime di nazionalita italiana a Fiume e dintorni'' (1943-1947)") [[Rim|rimskogrim]]skog Društva za riječke studije (''Società di Studi Fiumana - Roma'') i [[Zagreb|zagrebačkogzagreb]]ačkog Hrvatskog instituta za povijest, objavljenoj u [[rujan|rujnu]] [[2006.]], u razdoblju nakon oslobađanja Rijeke od [[3. svibnja]] [[1945]]. do kraja [[1947]]. godine u Rijeci je ubijeno oko 650 [[Talijani|Talijana]].<ref name="Studija">[http://www.archivi.beniculturali.it/DGA-free/Sussidi/Sussidi_12.pdf Società di Studi Fiumana - Roma - Hrvatski Institut za Povijest - Zagreb,''Le vittime di nazionalita italiana a Fiume e dintorni (1943-1947)'',''Žrtve talijanske nacionalnosti u Rijeci i okolici (1939.-1947 .)'', Rome 2002 {{ISBN |88-7125-239-X}}. Tablica ubijenima od 2. svibnja 1945. do 31. prosinca 1947.: "Statistički podaci", stranice 206 i 207].</ref>

{{Citat|...suđen pred vojnim sudovima i okrivljen za ratne zločine. Jedan manji dio, sa sudom ili bez suda, pogubljen je zbog pripadnosti pojedinim pokretima koji su u osnovi bili antifašistički, ali su se zalagali za drugačije državno rješenje Rijeke i okolice u odnosu na Narodnooslobodilački pokret (liburnisti, autonomaši, demokršćani, pripadnici CLN-a ). Poduzete mjere bile su mnogo strože, nego što su oni predstavljali možebitno opasnost za završno rješenje pripadnosti Rijeke i Istre.|<ref Name="Studija1"> [http://www.archivi.beniculturali.it/DGA-free/Sussidi/Sussidi_12 . pdf Società di Studi Fiumana - Roma - Hrvatski Institut za Povijest - Zagreb,''Le vittime di nazionalita italiana a Fiume e dintorni (1943.-1947.)'',''Žrtve talijanske nacionalnosti u Rijeci i okolici (1939. - 1947. )''', Rome 2002 ISBN 88-7.125-239-X. "Zamršena povijest Rijeke", stranica 190].</ref>}}

Razdoblje za vrijeme i neposredno nakon [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] obilježeno je velikim promjenama u etničkoj strukturi stanovništva grada. Tako je između [[lipanj|lipnja]] [[1940.]] i [[svibanj|svibnja]] [[1945.]] broj stanovnika Rijeke opao za oko 15.000, no kako je došlo do povratka oko 3.000 ljudi, uslijed povratka iz zarobljeništva ili iz vojne službe u Italiji i drugdje, stanovništvo Rijeke se smanjilo za 22 posto, što se naposljetku odrazilo na [[Talijani|talijansku]] nazočnost u gradu, koja je smanjena za barem 7.000 osoba.<ref name="Studija2"> [http://www.archivi.beniculturali.it/DGA-free/Sussidi/Sussidi_12.pdf Società di Studi Fiumana - Roma - Hrvatski Institut za Povijest - Zagreb,''Le vittime di nazionalita italiana a Fiume e dintorni (1943. - 1947.)'',''Žrtve talijanske nacionalnosti u Rijeci i okolici (1939. - 1947 .)'', Rome 2002 {{ISBN |88-7125-239-X}}. "Projekt, izvori i teritorij", stranica 39.]</ref> U razdoblju između [[1946.]] i [[1950.]], prema procjenama Ustanove za pomoć izbjeglicama u Italiji, grad je napustilo više od 25.000 Talijana,<ref name="Studija2"/> dok je u različitim i ne pobliže označenim godinama prije [[1943.]] i nakon [[1950.]] otišlo još otprilike 6.000 ljudi. Do kraja pedesetih godina sveukupan će broj izgnanika porasti na 41.000.<ref name="Studija2"/>

Poslije završetka [[Drugi svjetski rat|rata]], prema zaključcima [[Mirovna konferencija u Parizu 1946.|Mirovne konferencije u Parizu]] [[1946.]] godine, koja je dovela do potpisivanja Pariških mirovih ugovora u [[veljača|veljači]] [[1947.]], Rijeka je dodijeljena državi [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|Jugoslaviji]]. Godine [[1948.]] gradovi Rijeka i Sušak ujedinjeni su<ref>[[Željko Bartulović]], Sušak 1919. – 1947.: Državnopravni položaj grada, Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci, Adamić, Posebno izdanje Državnog arhiva u Rijeci, Rijeka, 2004., {{ISBN |953-7134-02-04}} (Državni arhiv), str. 325)</ref> u jedinstveni grad Rijeku, koji se opet počinje razvijati.

Nakon obnove Rijeka je preuzela funkciju glavne luke [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|Jugoslavije]], dok se u industrijskoj proizvodnji obnavljaju industrijske grane važne za Rijeku: brodogradnja, proizvodnja papira, brodskih uređaja i motora, potom kemijska (rafinerija nafte, koksara) i tekstilna industrija. Paralelno s industrijskim razvojem Rijeka je postala središte šire regije. Povećao se i broj stanovnika grada, pa se od početka [[1960-ih]] grade nove gradske četvrti. Na obližnjem otoku [[Krk (otok)|Krku]] [[1970.]] godine otvara se [[ Zračna luka Rijeka|riječka zračna luka]]. A tri godine poslije, [[1973.]] godine, Rijeka dobiva [[sveučilište]].

To je bio razlog za pokretanje otvorene agresije JNA, te su uslijedili pokreti [[tenk]]ova iz slovenskih i hrvatskih vojarni na zapadne slovenske granice i početak [[Rat u Sloveniji|rata u Sloveniji]], a ubrzo i početak [[Domovinski rat|Domovinskog rata]] i [[Srbija|srbijanskihsrbija]]nskih napada na [[Hrvatsko Podunavlje|istočnu Slavoniju]], [[Vinkovci|Vinkovce]], [[Banovina|Banovinu]], [[Josipdol]], [[Otočac]] i druge hrvatske krajeve. Za vrijeme rata u Sloveniji provedena je djelomična mobilizacija JNA u Kninskom i Riječkom korpusu, na području s većim postotkom srpskog stanovništva u sjevernoj Dalmaciji i dijelu Like. Za snage s područja 5. vojne oblasti postoji naredba Komande Riječkom korpusu od 2. srpnja da mobilizira dva bataljuna na području Like. Bataljune je trebalo mobilizirati iz 236. proleterske motorizirane brigade i 35. partizanske divizije čija su zapovjedništva bila u Gospiću.<ref name="Marijan"/>

Riječki korpus JNA pokrivao je [[Gorski kotar]] i najveći dio [[Lika|Like]], te se od njega očekivala odlučujuća podrška u presijecanju Hrvatske.<ref>[[Mirko Valentić]], Rat protiv Hrvatske 1991.-1995. Velikosrpski projekti od ideje do realizacije, Zagreb, 2010., Hrvatski institut za povijest, Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, {{ISBN |978-953-6659-51-57}} (podružnica), {{ISBN |978-953-7439-23-1}}, str. 93 (pristupljeno 16. kolovoza 2012.)</ref> Napadnu operaciju Komande 5. vojne oblasti na području Like i južnog Korduna trebao je provesti Riječki korpus obranom vojarni u Rijeci i Delnicama, a potom probojem pravcem Rijeka – Delnice – Vrbovsko – Slunj – Plitvice. S obzirom na to da je Komanda Riječkog korpusa s glavninom postrojbi u Istri i Gorskom kotaru bila okružena i odsječena od ostatka korpusa, operacija nije provedena.<ref name="Marijan"/>

Jedinice [[Jugoslavenska narodna armija|Jugoslavenske narodne armije]] početkom [[prosinac|prosinca]] napustile su Rijeku i time je započeo proces [[demilitarizacija|demilitarizacije]] grada.<ref name="HisRi"> [http://www.rijeka.hr/Default.aspx?sec=945 Grad Rijeka]</ref> Godine [[2005.]] Grad Rijeka preuzeo je prostor bivše vojarne "Trsat", čime je postao gotovo u potpunosti demilitariziran grad.<ref Namename="HisRi"> [http://www.rijeka.hr/Default.aspx?sec=945 Grad Rijeka]</ref>

Prema popisu iz 2011. godine Grad Rijeka ima 128.624 stanovnika, od čega 67.673 žene i 60.951 muškarca.<ref>[http://www.dzs.hr/Hrv/censuses/census2011/results/htm/H01_01_01/h01_01_01_zup08.html Stanovištvo prema starosti i spolu po naseljima, Popis 2011.], Državni zavod za statistiku (pristupljeno 6. kolovoza 2013.)</ref>

Tijekom 2010. godine u Rijeci je ukupno rođeno 1087 djece. Stopa nataliteta iznosi 7,55, a stopa mortaliteta 11,09.

Rijeka je dobro integrirana u mrežu [[Hrvatske željeznice|Hrvatskih željeznica]], a time i u mrežu međunarodnih željezničkih koridora. Elektrificirana pruga koja Rijeku povezuje sa [[Zagreb]]om te dalje [[Koprivnica|Koprivnicom]] i mađarskom granicom dio je paneuropskog [[Hrvatske željeznice#Koridor Vb|koridora Vb]]. Preko sjevernog kraka Rijeka je elektrificiranom prugom povezana s [[Ljubljana|Ljubljanom]] i [[Trst]]om. Prema planovima daljnjeg razvoja Hrvatskih željeznica planira se gradnja nove nizinske pruge koja će vlakovima na koridoru Vb omogućiti postizanje brzina od 250 &nbsp;km/h. Većim brzinama putovanje između Zagreba i Rijeke skratilo bi se na sat vremena. Rijeka je izravnim željezničkim linijama (uključujući i noćne) povezana s [[München]]om u Njemačkoj i [[Salzburg]]om u Austriji.

Na dominantnom položaju iznad Starog grada smještena je [[Guvernerova palača u Rijeci|Guvernerova palača]], raskošna bivša rezidencija riječkog guvernera, u kojoj je danas smješten [[Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja]]. Sagrađena 1897. godine prema projektu mađarskog arhitekta Alajosa Hauszmanna, za potrebe gradske i državne reprezentacije, bila je investicija guvernera također mađarskog podrijetla Lajosa Batthyányja. Danas se u njoj, osim vrijednih povijesnih zbirki iz prošlosti Rijeke, čuvaju izvorni interijeri s kraja 19. stoljeća: monumentalno mramorno stubište te dvorane sa štukaturama, oplatama i pokućstvom iz tog razdoblja. Zapadno od Guvernerove palače smještena je moderna zgrada [[Muzej grada Rijeke|Muzej grada Rijeke]], a istočno, u lijepo oblikovanom perivoju, bivša [[Vila nadvojvode Josipa|vila nadvojvode Josipa]], u kojoj je smješten [[Državni arhiv u Rijeci]].

U Rijeci je nastala autohtona hrvatska redovnička zajednica i jedina koja je nastala Rijeci. To je [[Družba sestara Presvetog Srca Isusova ]] koja je nastala 1899. godine. Osnovala ju je Majka [[Marija Krucifiksa Kozulić]] pod vodstvom kapucina o. Arkanđela iz Camerina.<ref>[http://www.sestre-scj.hr/showprintitem/povijest-druzbe;jsessionid=5FC9F014742757358BE4157678F1C717 Povijest družbe] </ref>

Od 1973. godine Rijeka je sveučilišni grad. U sklopu Riječkog sveučilišta danas djeluju Akademija primijenjenih umjetnosti, Ekonomski, Filozofski, Građevinski, Medicinski, Pomorski, Pravni i Tehnički fakultet, te Visoka učiteljska škola, Sveučilišna knjižnica i Studentski centar. U sklopu Riječkog sveučilišta u Puli djeluju i Fakultet ekonomije i turizma "Dr. Mijo Mirković", Filozofski fakultet i Viša učiteljska škola. U [[Gospić|Gospiću]]u također djeluje Viša učiteljska škola, dok u Opatiji djeluje Fakultet za turistički i hotelski menadžment.

U Rijeci se nalazi i [[šport]]sko društvo "Primorje" u kojemu su plivački, vaterpolski i klub za sinkronizirano plivanje. U plivačkomu klubu "Primorje" trenirao je i [[Miloš Milošević (plivač)|Miloš Milošević]], višestruki osvajač medalja na svjetskim i europskim prvenstvima i europski rekorder u disciplini "delfin". U uvali Preluk, koja je po vjetru (tramontana) poznata i izvan [[Jedrenje_na_dasciJedrenje na dasci#Lokacije_za_windsurfingLokacije za windsurfing|Hrvatske moguće je jedrenje na dasci]]. U blizini Rijeke nalaze se regatna polja na Žurkovu i u [[Mošćenička Draga|Mošćeničkoj Dragi]], na kojima se održavaju državne i međunarodne regate, od kojih je najpoznatija ''"[[Fiumanka]]"''. Također, u akvatoriju [[Cres]]a se već tradijski održavaju IMS svjetska i europska prvenstva u klasi krstaša. Na veslačkom polju u [[Omišalj|Omišlju]], pa i u [[Bakar (grad)|Bakru]], u prirodnim uvalama se održavaju međunarodne veslačke regate.

Od 1961. do 1972. održavale su se utrke automobila, motocikala i motocikala s prikolicom pod nazivom [[Oslobođenje Rijeke]]. Prvo izdanje održano je u centru Rijeke, a ostala na kružnoj "stazi" oko Trsata.<ref name="formula1-dictionary.net">http://www.formula1-dictionary.net/rijeka_povijest_1950-1975.html</ref>

Rijeka je oduvijek bila [[šport]]ski grad, što su svojim uspjesima potvrđivali brojni riječki športaši i športski klubovi.<ref> [http://www.rijeka.hr/NajznacajnijiKluboviI Grad Rijeka - Sport i rekreacija]</ref> Iz Rijeke dolazi slavni hrvatski atletičar Luciano Sušanj. Rijeka je dala veliki obol i u rukometnim uspjesima Hrvatske. Naime, slavni riječki rukometaši su [[Mirza Džomba]], [[Valter Matošević]], [[Alvaro Načinović]], [[Renato Sulić]] i [[Mateo Hrvatin]]. Rijeka je Hrvatskoj dala i velike vaterpoliste - [[Samir Barać|Samira Baraća]], [[Igor Hinić|Igora Hinića]], [[Damir Burić|Damira Burića]], [[Nikola Franković|Nikolu Frankovića]], [[Damir Glavan|Damira Glavana]], [[Ivan Burburan|Ivana Burburana]] i [[Danijel Premuš|Danijela Premuša]]. Najpoznatiji riječki košarkaši su [[Davor Kus]], [[Marino Baždarić]], [[Goran Vrbanc]], [[Marijan Mance]], [[Jurica Štemberger]], itd. Vrijedi spomenuti i jednog od najboljih hrvatskih tenisača svih vremena - [[Ivan Ljubičić|Ivana Ljubičića]].Tu je i [[Stipe Leko Ćipa]],ultramaratonac- rekorder u disciplini. 24h-(223 &nbsp;km). Najbolja riječka športašica je [[Snježana Pejčić]], koja je na [[XXIX. Olimpijske igre - Peking 2008.|Olimpijskim igrama 2008. u Pekingu]] u [[Streljaštvo|streljaštvu]] osvojila brončanu medalju u disciplini [[zračna puška]] na deset metara. Među riječkim športašicama najtrofejnija je kuglačica [[Biserka Perman]], a treba istaknuti i brojne odbojkašice poput [[Ivana Miloš|Ivane Miloš]] i [[Magda Maras|Magde Maras]]. Što se tiče najpopularnijeg športa - nogometa, Rijeka je Hrvatskoj oduvijek davala vrhunske nogometaše. U novije vrijeme to su [[Dario Knežević]], [[Igor Budan]], [[Daniel Šarić]], [[Mladen Mladenović]], [[Boško Balaban]], [[Mario Tokić]], [[Ahmad Sharbini|Ahmad]] i [[Anas Sharbini]] te mnogi drugi. U vrijeme bivše Jugoslavije isticali su se [[Damir Desnica]], [[Srećko Juričić]], [[Zvjezdan Radin]], [[Petar Radaković]], [[Marijan Jantoljak]], [[Marijan Brnčić]], [[Nenad Gračan]], [[Danko Matrljan]], itd.

Riječanin [[Ulderico Sergo]] je na [[XI. Olimpijske igre - Berlin 1936.|Olimpijskim igrama 1936.]] osvojio zlatnu medalju u boksu, u kategoriji do 54 &nbsp;kg.

** nogometni turnir za igrače do 19 godina "Kvarnerska rivijera", ''treći najstariji omladinski turnir u Europi'' <ref>http://www. name="formula1-dictionary.net"/rijeka_povijest_1950-1975.html</ref>

* {{ZD|I|ITA}} [[Genova]] ([[Italija]]), od [[2004]]., konačni sporazum o bratimljenju 8. veljače 2005. <ref>[http://www.novilist.hr/Default.asp?WCI=Rubrike&WCU=28602863285A2863285A28582858285D2863287A28712863286328632863286328582863Z Novi list]</ref> <ref>[http://www.rijeka.hr/Default.aspx?art=1129&sec=1039 Službene stranice grada Rijeke, gradovi prijatelji]</ref>

* Ervin Dubrović, ur.: ''Riječka luka - povijest, izgradnja, promet'', Rijeka, 2001. ({{ISBN |953-6587-12-2}})

* Vanda Ekl: ''Živa baština: studije i eseji'', Rijeka, 1994. ({{ISBN |953-6066-01-7}})

* Daina Glavočić, ur.: ''Arhitektura historicizma u Rijeci: 1845. - 1900. Arhitektura i urbanizam = Architecture of Historicism in Rijeka: 1845. - 1900. Architecture and town planning'', Moderna galerija Rijeka i Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka, 2002. ({{ISBN |953-6501-17-1}})

* Daina Glavočić, ur.: ''Arhitektura secesije u Rijeci: arhitektura i urbanizam početka 20. stoljeća = Architecture and town planning at the beginning of the 20th century : 1900. - 1925.'', Moderna galerija, Rijeka, 1997.-1998. ({{ISBN |953-6501-05-8}})

* [[Danilo Klen]], ur.: ''Povijest Rijeke'', Izdavački centar Rijeka, Rijeka, 1988. ({{ISBN |86-7071-045-5}})

* Radmila Matejčić: ''Kako čitati grad: Rijeka jučer, danas'', Rijeka, 2007. ({{ISBN |978-953-219-348-0}})

* Jasna Rotim Malvić, et al.: ''Moderna arhitektura Rijeke: arhitektura i urbanizam međuratne Rijeke 1918.-1945. = L’Architettura e urbanistica a Fiume nel periodo fra le due guerre 1918-1945'', Moderna galerija, Rijeka, 1996. ({{ISBN |953-6501-00-7}})