Rimski spomenici u Orangeu: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m ispravak |
m zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci |
||
Redak 24:
'''''Rimsko kazalište u Orangeu''''' (''[[w:Théâtre antique d'Orange|fr:Théâtre antique d'Orange]]'') je jedno od najbolje očuvanih od svih antičkih [[Arhitektura starog Rima|rimskih kazališta]], koje je danas u općinskom vlasništvu i mjesto ljetnjeg [[opera|opernog]] festivala ''Chorégies d'Orange''. Nalazi se u [[Orange, Vaucluse|Orangeu]], antičkoj koloniji ''Arausio'', a izgrađeno je u 1. stoljeću.
[[Kazalište]] je igralo važnu ulogu u životu građana, ne samo kao mjesto zabave, nego i kao način širenja [[Rimska kultura|rimske kulture]] u [[kolonija]]ma, ali i način svraćanja pozornosti s političkih aktivnosti. Zato je ulaz bio besplatan svima. [[Mimika]], [[pantomima]], čitanje [[poezija|poezije]] i i ''“attelana”'' (oblik [[farsa|farse]] poput ''[[Commedia dell’Arte]]'') su bili glavni oblici zabave, a u nekom obliku su sačuvani do današnjih dana. Običan puk je osobito uživao u predstavama sa specijalnim efektima, za što je bila potrebna složena kazališna mašinerija.
Kako je opadala moć [[Rimsko Carstvo|Carstva]] u 4. stoljeću, [[kršćanstvo]] je već postalo službenom vjerom i kazalište je zatvoreno [[391.]] godine jer ga je [[Crkva]] doživljavala kao mjesto neciviliziranih spektakala. Dugo je kazalište bilo potpuno napušteno, opljačkano od strane [[Vizigoti|Vizigota]] i rabljeno kao obrambena postaja u [[Srednji vijek|srednjem vijeku]]. Tijekom vjerskih ratova u 16. stoljeću ([[Tridesetogodišnji rat]]) bilo je izbjegličkim kampom ([[zbjeg]]om).
Redak 39:
==Slavoluk==
[[Datoteka:Trarch Orange.jpg|mini|250px|<center>''Monumentalni slavoluk u Orangeu'' <center>]]'''''Monumentalni slavoluk u Orangeu''''' ([[francuski]], ''[[w:Arc de triomphe d'Orange|Arc de triomphe d'Orange]]'') je rimski [[slavoluk]]<ref>Nalazi se 600 meters sjeverno od gradskog centra cestom N7 (Route nationale 7).</ref> za kojega se vjeruje kako je izgrađen za cara [[August]]a, o čemu govori i natpis na slavoluku<ref>Slavoluci u rimskoj provinciji ''Gallia Narbonensis'' se datiraju prema Pierreu Grosu i njegovom djelu "O datiranju galo-rimskih slavoluka (Pour une chronologie des arcs de triomphe de Gaule narbonnaise)", Gallia 37, 1979., str. 55.-83.</ref>
Izgrađen je na bivšoj cesti (Via Agrippa) u slavu [[veteran]]a [[Galski ratovi|galskih ratova]] i II. Augustove legije, no kasnije ga je obnovio car [[Tiberije]] u slavu pobjeda [[Germanicus]]a nad [[Germani|germanskim]] plemenima u [[Rajna|rajnskoj oblasti]]. Luk sadrži natpis posvećen caru Tiberiju iz [[27.]] godine<ref>James Bromwich, Rimski ostaci u južnoj Francuskoj, Routledge, 1993., str. 183.-186. {{ISBN
Luk je izgrađen od velikih blokova vapnenca bez veziva s tri luka od kojih je središnji viši. Cijela građevina je duga 19,57 metara, široka 8,40 i visoka 19,21 m. Na svakoj fasadi se nalaze četiri [[Korintski red|korintska]] polustupa. Ovaj luk je najstariji primjer ovakve gradnje koje je kasnije kopirana na [[Leptis Magna|slavoluku Septimija Severa]] i [[Konstantinov slavoluk|Konstantinovom slavoluku]].
Na sjevernom (vanjskom) pročelju, [[arhitrav]] i [[vijenac]] su uvućeni kako bi se umetnuo brončani natpis koji je danas izgubljen<ref>R. Amy, P.-M. Duval, J. Formigé, Ch. Picard, i A. Piganiol, ''L'Arc d'Orange'', Pariz, 1962.</ref>. Luk je ukrašen različitim [[reljef]]ima vojnih motiva, uključujući pomorske bitke, ratnim plijenom i Rimljana u boju protiv [[Germani|Germana]] i [[Gali|Gala]]. Prepoznatljiv je pješak koji nosi štit II. Augustove legije na sjevernom reljefu.
Luk je u [[Srednji vijek|srednjem vijeku]] korišten kao utvrđena sjeverna vrata grada.<ref>Henry Cleere, Južna Francuska: Oxfordki vodič, 2001., str. 122.-123., {{ISBN
==Bilješke==
| |||