Rječnik: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m lektura (budući da -> jer) |
m zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci |
||
Redak 9:
==Kratka povijest==
Najstariji poznati rječnici bili su još za vrijeme Akadskog carstva, države koja se razvila oko grada Akada u Mezopotamiji u 23. stoljeću prije nove ere, a sadržavali su listu riječi na sumerskom i akadskom jeziku.
Urra=hubullu je veliki [[
Kineski rječnik, Erya, najstariji je preživjeli jednojezični rječnik. Potječe iz razdoblja od 206. godine prije nove ere do 220. godine nove ere, a autor je nepoznat. Tradicionalno se pripisuje nekome od Konfucijevih učenika koji je sastavio Eryju kako bi objasnio termine koji se pojavljuju u klasičnim tekstovima. Sama po sebi, Erya ima 2094 upisa, pokriva otprilike 4 300 riječi, te ima sveukupno 13 113 znakova i podijeljena je u devetnaest dijelova. Glosar pisanoga kineskog sadržavao je i najstariji postojeći japanski rječnik (835. godina), Tenrei banshō meigi.
U petom stoljeću prije nove ere, Protagora je složio rječnik manje poznatih pojmova iz Homerovih tekstova, a dva je stoljeća kasnije pjesnik Fileta sastavio glosar neobičnih poetskih i tehničkih riječi, te riječi iz dijalekta. Prvi latinski leksikon sastavio je Marcus Verrius Flaccus u drugom stoljeću prije nove ere (Libri de significatu verborum). Prvi je sanskrtski rječnik (Amarakośa – “besmrtni rječnik”) napisan u četvrtom stoljeću, te je bio napisan u stihu i sadržavao oko deset tisuća riječi. Arapski se rječnici pojavljuju između osmog i četrnaestog stoljeća, a prvi je Kitab al-‘ayn, kojemu je autor Al-Khalil Ibn Ahmad. Prvi kinesko-japanski enciklopedijski rječnik javlja se u jedanaestom stoljeću, a sastavio ga je Minamoto no Shitago.
Redak 33:
U slučaju da rječnik čitatelju pruža samo jednu od tih informacija, njegova je mikrostruktura specijalizirana.
• jednojezični i dvojezični rječnici: Jednojezični su rječnici oni rječnici u kojima je jezik kojime se opisuje određena unesena riječ identičan jeziku te riječi. Dvojezični rječnik koristi dva jezika – jedan je objekt, a drugi sredstvo opisa.
• enciklopedijski i jezični rječnici: Razlika između enciklopedijskih i jezičnih rječnika je u tome što enciklopedijski imaju vlastita imena u popisu riječi: zemljopisna, imena određenih ljudi i slično. Njihova se mikrostruktura bavi enciklopedijskim aspektima unesenih riječi.
Redak 41:
• rječnici za strance i rječnici za izvorne govornike: Rječnici za strance na svojim stranicama sadrže i neke stvari koje rječnici za izvorne govornike ne; primjerice izgovor prema IPA (International Phonetic Alphabet), slikovne ilustracije, oznake jesu li imenice npr. brojive ili nebrojive, kako se ponašaju po padežima, koji im je oblik za množinu, itd.; velik broj primjera i drugo.
Također, rječnici mogu biti preskriptivni (propisivački) i deskriptivni (opisivački). „Preskriptivni rječnici propisuju koje se riječi trebaju smatrati standardnima, 'pravilnima', pripustivima u birane književne tekstove ili govor javne komunikacije. Deskriptivni rječnici jednostavno prikupljaju rječničko blago nekog jezika koje je doista u upotrebi, ili je bilo u upotrebi, suzdržavajući se pritom od vrijednosnih kvalifikacija.“ Iako se čini drugačije, razlika između ta dva tipa rječnika nije toliko velika i stroga, jer je svaki opis riječi u neku ruku i propisivanje – uključuje odluku leksikografa o tome što će odabrati kao predmet svojega opisa, te koje će riječi pritom iskoristiti.
Rječnici se s obzirom na opseg i na veličinu dijele na ''opširne'', ''sažete'' i ''džepne rječnike'', dok se prema mediju dijele na ''tiskane'', ''elektroničke'' i ''online rječnike''. S obzirom na [[znanje]] i vještine korisnika razlikuju se rječnici namijenjeni djeci, pismenim odraslima, djeci školske dobi, maloj djeci, te onima koji uče [[jezik]]. Prema opreci razlikuju se ''povijesni'' ili ''sinkronijski'' i ''suvremeni'' ili ''dijakronijski rječnici''. Povijesni ili sinkronijski rječnici opisuju stanje leksika određenog jezika u nekom kraćem razdoblju, dok suvremeni ili dijakronijski rječnici prikazuju razvoj leksika određenog jezika kroz [[vrijeme]].
Redak 65:
== Literatura ==
* ''Opća i nacionalna enciklopedija u 20 knjiga'' (gl. ur. Antun Vujić) Pro leksis i Večernji list, Zagreb, 2005-2007; {{ISBN
* ''Zgusta, L. (1991). Priručnik leksikografije'' (preveo D. Šipka), Svjetlost.
| |||