Sivi sokol: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
uklanjanje izmjene 5233289 suradnika 89.146.167.86 (razgovor)
Oznake: uklanjanje mobilni uređaj m.wiki
m zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci
Redak 13:
 
Ddjjsj. god. ([[John Gerrard
 
 
 
Keulemans]])
Line 22 ⟶ 20:
| phylum = [[Svitkvci|Chordata]]
| classis = [[Ptice|klix]]
| ordo = [[Sokolovke | Falconiformes]]
| subordo = [[Falcones ]]
| familia = [[Falconidae]]
| familia_autorstvo =
Line 36 ⟶ 34:
| razdioba = <center>17-19 vrsta (navedene u tekstu)</center>
}}
'''Sivi sokol''' ([[Latinski jezik|lat]]. ''Falco peregrinus'') je vrsta kozmopolitskog [[sokolovi|sokola]] koja u obrušavanju dostiže brzinu i do 350 &nbsp;km/h, što je čini najbržom [[životinja|životinjom]] na svijetu. Prema časopisu ''[[National Geographic]]'', najveća zabilježena brzina sivog sokola je 389 &nbsp;km/h,<ref>Tom Harpole, ''[http://www.airspacemag.com/flight-today/falcon.html Falling with the Falcon]'', Smithsonian Air & Space magazine, ožujak 2005. {{eng oznaka}} Preuzeto 9. lipnja 2013.</ref><ref>[http://education.nationalgeographic.com/education/media/terminal-velocity/?ar_a=1 Terminal Velocity, Skydivers chase the peregrine falcon's speed] {{eng oznaka}}</ref> što je gotovo 200 &nbsp;km/h brže od najbrže [[čiope]].
[[Datoteka:Falco_peregrinus_-Nova_Scotia,_Canada_-eating-8.jpg|mini|lijevo|<center>Sivi sokol s plijenom u [[Nova Škotska|Novoj Škotskoj]] ([[Kanada]])]]
 
Line 42 ⟶ 40:
[[Datoteka:Audubon-peregrinus.jpg|mini|lijevo|<center>[[John James Audubon]] ilustracija iz 19. st. ([[SAD]])]]
[[Datoteka:Faucon pelerin 7 mai.jpg|mini|lijevo|<center>Roditelj i ptić u gnijezdu kod [[Montbelliard]]a ([[Francuska]])]]
Sivi sokol je dug od 34 do 58 &nbsp;cm i ima raspon krila od 80 do 120 &nbsp;cm, te kao i kod drugih [[grabljivice|grabljivica]], ženke su veće od mužjaka (oko 30%). Mužjaci su teški od 440 do 750 g, dok ženke teže od 910 do 1.500 g. Oboje imaju slične oznake na perju s tamno sivim (skoro crnim) leđima i gornjim dijelom krila, dok su vrhovi krila potpuno crni. Bijelo-rđavi donji dio tijela su prošarani tamnosmeđim ili crnim mrljama. Dugi i uski rep je također prošaran na isti način, a pera mu završavaju bijelom trakom i crnim vrhom. Tjeme i "brkovi" na obrazima su mu crni, te u kontrastu sa blijedim dijelom ispod kljuna i vrata. Kljun je žut, kao i noge, dok su zakrivljeni vrh kljuna i čaporci crni.<ref>C.M. White i dr., "Family Falconidae" u djelu J. Hoyoa, A. Elliota i J. Sargatala, ''Handbook of Birds of the World: New World Vultures to Guinea fowl, 2'', 1994., Barcelona: Lynx Edicions, str. 216.–275., {{ISBN |84-87334-15-6}}</ref> Ujedno je i najbrža životinja, jer tijekom svojih "ponora" iz visine može dostoći brzinu preko 320 &nbsp;km/h.
 
== Stanište, prehrana, razmnožavanje ==
 
Sivi sokol živi na svim kontinentima i do sada je opisano više od 10 podvrsta. Ukupna europska populacija je procijenjena na oko 20.000 parova, a trend ima umjeren rast<ref>J. van Bommel i F. Burfield, ''Birds in Europe : Population estimates, trends and conservation studies'', 2004. BirdLife International, Cambridge</ref>. U Hrvatskoj se gnijezdi u primorskoj, gorskoj i mjestimično panonskoj Hrvatskoj. Populacija je najbrojnija u sredozemnoj Hrvatskoj, ali su zabilježena i gnijezda na [[Medvednica|Medvednici]] i u [[Zagreb]]u<ref>[http://www.zagorje-priroda.hr/vrijednosti.aspx?catId=17 Sivi sokol na stranicama Krapinsko-zagorske županije]</ref>. Ukupnu populaciju u Hrvatskoj čini od 160 do 200 parova.
 
Staništa sivog sokola su planinski predjeli, doline rijeka, pustinje, velike ravnice, morske obale, a izbjegava velika šumska prostranstva. U posljednje vrijeme uspješno se doselio u velike gradove ([[SAD]], [[Ujedinjeno Kraljevstvo]]). Gnijezdo ne gradi i ne dodaje materijal (kao i drugi sokolovi), a smješta ga na strmim, nepristupačnim liticama, rjeđe na kakvoj zgradi, a u dijelovima područja gnijezdi se i na stablima, tlu, ili u gnijezdu drugih ptica. Monogamni su, a veze su vjerojatno doživotne. U pologu su 3-4 jaja, inkubacija traje 29-32 dana, na jajima leže i o njima se brinu oba roditelja, a samostalni su nakon dva mjeseca ili više mjeseci.
 
Osnovna hrana sivog sokola su male i ptice srednje veličine (golubovi, patke, šljuke, vrane, čvorci, ševe), a može uloviti i znatno krupnije ptice (guske, labudove, ždralove). Rijetko se hrani sisavcima i drugim životinjama (šišmiši, kukci). Lovi isključivo u letu, obrušavajući se na plijen i progoneći ga nevjerojatnom brzinom i lakoćom.
 
Veoma je prilagodljiva vrsta i upotrebljava se u [[sokolarstvo|sokolarstvu]] posljednjih 3.000 godina.