Slaven Bertoša: razlika između inačica

Slaven Bertoša završio je osnovnu školu ([[1981]].) i gimnaziju ([[1985]].) u svom rodnom gradu. Na Talijanskom sveučilištu za strance (Università Italiana per Stranieri) u [[Perugia|Perugi]] - ''Corso preparatorio di lingua italiana'' ([[1987]].) i ''Corso di secondo grado: indirizzo linguistico-culturale'' ([[1988]].) - usavršio se u poznavanju talijanskog književnog jezika, književnosti, povijesti i kulture. Diplomirao je povijest na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u [[Zagreb]]u ([[1992]].) i na Facoltà di Lettere e Filosofia na Università degli Studi “Ca’ Foscari” u [[Venecija|Veneciji]] ([[1996]].). Prije dolaska na Filozofski fakultet, sada Odjel za humanističke znanosti Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli ([[1995]].), radio je u Sveučilišnoj knjižnici u Puli, tada Naučnoj biblioteci ([[1994]].), te u Institutu društvenih znanosti “Ivo Pilar”, tada Institutu za primijenjena društvena istraživanja Sveučilišta u Zagrebu s Centrom u Puli ([[1994]]./[[1995]].).

U tri je navrata dobio međunarodnu stipendiju za pohađanje prestižnog ''Corso Internazionale di Alta Cultura'' u Veneciji: “Il paesaggio: dalla percezione alla descrizione” ([[1990]].), “Parigi/Venezia: cultura, relazioni, influenze, negli scambi intellettuali del Settecento” ([[1993]].) i “Precipitare la fine anticipare l’inizio: succisa virescit” (1997.). Dva je puta ([[1998]]. i [[1999]].), u okviru međunarodne razmjene znanstvenika, bio na studijskom boravku na Sveučilištu u [[Macerata|Macerati]]. Obavlja istraživanja i znanstveno se usavršava u mnogobrojnim bibliotečnim i arhivskim fondovima u zemlji (Arhiv HAZU u Zagrebu, Državni arhiv u [[Rijeka|Rijeci]], Državni arhiv u [[Pazin]]u, Sveučilišna knjižnica u Puli, Centar za povijesna istraživanja / Centro di ricerche storiche u [[Rovinj]]u, Župni arhiv u [[Poreč]]u) i inozemstvu (u Veneciji: Arhivio di Stato, Biblioteca Marciana; [[Trst]]u: Archivio di Stato; u [[Udine|Udinama]]: Archivio di Stato; u Macerati: Archivio di Stato, Biblioteca Comunale, Biblioteca dell’Istituto di Filologia e Storia Medievale, Biblioteca Nazionale di [[Napulj|Napoli]] - Sede staccata di Macerata; u [[Ancona|Anconi]]: Archivio di Stato, Biblioteca Comunale Benincasa; [[Ascoli Picen]]u: Archivio di Stato; u [[Jesi]]ju: Archivio Storico Comunale, Biblioteca Comunale i dr.).

Od 1995./[[1996]]. predaje Povijest na studiju Razredne nastave (najprije u okviru tadašnjeg Pedagoškog fakulteta, zatim na Visokoj učiteljskoj školi, a potom na Odjelu za obrazovanje učitelja i odgojitelja Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli). Na Odjelu za humanističke znanosti na studiju Povijesti predavao je Hrvatsku povijest XVI. do XVIII. stoljeća i Svjetsku povijest od XVI. stoljeća do [[1870]]., a sada predaje kolegije Uvod u novi vijek, Uvod u hrvatski novi vijek i Apeninski poluotok u srednjem vijeku, u sklopu predmeta Svjetska povijest srednjega vijeka. Vanjski je suradnik [[Filozofski fakultet u Rijeci|Filozofskog fakulteta]] u Rijeci, gdje je predavao Hrvatsku povijest XVI. do XVIII. stoljeća i Svjetsku povijest od XVI. stoljeća do 1870., a sada predaje kolegije Povijest novovjekovne Hrvatske i Svijet Sredozemlja od XVI. do XVIII. stoljeća. U akademskoj god. 2005./2006. bio je gostujući profesor Odsjeka za povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (na kolegiju Svjetska povijest u XIX. stoljeću). U dva mandata obnašao je dužnost pročelnika Odsjeka za povijest na tadašnjem Filozofskom fakultetu u Puli.

Slaven Bertoša član je uredništva časopisa ''“Historijski zbornik”'' iz Zagreba (od 2001.), međunarodnog uredničkog vijeća časopisa ''“Ekonomska i ekohistorija - Economic-and Ecohistory, časopis za gospodarsku povijest i povijest okoliša”'' te suradnik brojnih edicija, poput ''“Croatice Christiane Periodice”'' i ''“Povijesnih priloga”'' iz Zagreba, ''“Vjesnika Državnog arhiva u Rijeci”'', te istarskih časopisa ''“Atti del Centro di Ricerche Storiche”'' u Rovinju, ''“Vjesnik Istarskog arhiva”'' u Pazinu, ''“Buzetski zbornik”'', ''“Acta Histriae”'' u [[Kopar|Kopru]], ''“Zbornik Općine Lupoglav”'', ''“Zbornik Općine Lanišće”'', ''“Istarska Danica”'', ''“Kalendar Franina i Jurina”'', itd. Član je Katedre Čakavskog sabora za povijest Istre - Pazin i suradnik katedri u [[Buzet]]u i [[Žminj]]u.

Do sada je objavio četiri knjige i više od 200 bibliografskih jedinica, uglavnom izvornih znanstvenih i preglednih radova. Nastupio je na tridesetak domaćih i međunarodnih znanstvenih skupova.

* “Levantinci u Puli (XVII.-XIX. stoljeće)”, Zavičajna naklada “Žakan Juri”, Pula 2003., 253 str. {{ISBN |953-6487-23-3}}

* Bernardo Benussi: “Povijest Pule u svijetlu municipalnih ustanova do 1918. godine” (zajedno s akademikom Petrom Strčićem, dr. Matom Križmanom, dr. Robertom Matijašićem, dr. Klarom Buršić-Matijašić, dr. Miroslavom Bertošom i prof. Marinom Budicinom), Zavičajna naklada “Žakan Juri”, Pula, 2002., 797 str. {{ISBN |953-6487-02-0}}