Sotonizam: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Oznake: mobilni uređaj m.wiki
m zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci
Redak 1:
[[Datoteka:Inverted Pentagram.svg|mini|Izokrenuti pentagram koji je čest simbol sotonizma]]
'''Sotonizam''' je kvazireligijski pokret, u kojem se štuje [[Sotona]].<ref>[http://proleksis.lzmk.hr/57437/ proleksis.hr] Proleksis Enciklopedija online pristupljeno 25. svibnja 2018.</ref> Obredi i svjetonazor sotonizma se temelje se suprotstavljanju [[kršćanstvo|kršćanstvu]] i kršćanskim obredima.<ref> [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=57253 enciklopedija.hr] [[Hrvatska enciklopedija]] pristupljeno 25 svibnja 2018.</ref> Sotonizam se dijeli na ateistički sotonizam, vjerski sotonizam i [[Anton LaVey|LaVeyev]] sotonizam.
 
Podijeljen je na one koji se izruguju sa kršćanskim obredima i moralnim vrijednostima i na one koji Sotonu vide kao duhovno [[biće]]. Povijesni sotonizam se sastoji u vjerovanju u judeokršćanskog Vraga, kao na utjelovljenje apsolutnog [[zlo|zla]].
Sotonistička praksa se sastoji u izrugivanju kršćanske mise i [[evokacija|prizivanju demona]]. <ref name= britannica> [https://www.britannica.com/topic/Satanism britannica.com] [[Encyclopædia Britannica]] pristupljeno 25. svibnja 2018.</ref> Sotonistički pokreti ne zastupaju prakticiranje zla već promiču ekstremne oblike individualizma i [[sebičnost|egoizma]]. Također odbacuju [[Abrahamske religije|abrahamske religije]] kao licemjerne i represivne.<ref name= britannica/>
 
Suvremenom sotonizmu su prethodili različiti pojedinci i skupine koji su se bavili [[ezoterija|ezoterijom]], [[okultizam|okultizmom]] i [[magija|magijom]] s težnjom spoznaje viših istina i zadobijanju posebnih moći. [[Hereza]] srednjeg vijeka uključivala je neke oblike štovanja đavla.<ref>[http://www.newadvent.org/cathen/04767a.htm newadvent.org] Catholic Encyclopedia pristupljeno 25. svibnja 2018.</ref>
Redak 15:
[[Slika:CompendiumMaleficarumEngraving15.jpg|250px|lijevo|mini|Štovanje đavla, ilustracija iz djela ''Compedium maleficarum'', 1608.]]
 
Najpoznatiji sotonistički obredi održavali su se u [[19. stoljeće|19. stoljeću]] u Francuskoj, a vodio ih je opat [[Joseph-Antoine Boullan|Boullan]] (1824.-1893.) koji je bio vođa ogranka [[karmelićani|karmelićanske crkve]] i navodno je prakticirao [[crna magija|crnu magiju]] i žrtvovanja djece. Širenju novog vjerskog poretka stao je u kraj [[1847]]. [[Papa|Papa]] koji je izopćio ovaj red i njegove sljedbenike. Osnivač ovog ogranka, Eugene Vintras, optužen je za izvođenje crnih misa koje je vodio gol, [[masturbacija|masturbirajući]] za vrijeme molitve za [[oltar]]om, te za [[homoseksualnost]].
 
Boullan je skupa sa svojom ljubavnicom, časnom sestrom Adele Chevalier, pobjegao iz [[samostan]]a, imali su dvoje djece, a Boullan se specijalizirao za istjerivanje demona metodama koje su uključivale i mješavinu ljudskog izmeta i [[Hostija|hostije]] koju je opsjednuta osoba morala progutati. Na jednoj od crnih misa žrtvovao je i jedno od svoje djece. Vjerovao je da se [[istočni grijeh|prvobitni grijeh]] Adama i Eve može iskupiti samo upražnjavanjem seksa s [[inkub]]usima i [[sukub]]usima, odnosno seksualnim demonima. [[Stanislas de Guaita]], inače pripadnik njegove grupe, autor je djela "''Sotonin hram''", a bio je u stalnom sukobu s Boullanom, a neki smatraju da je i odgovoran za njegovu [[smrt]] (Boullan je naime umro od [[Infarkt miokarda|srčanog udara]]).<ref>Sotonizam, str. 19.</ref>
Redak 27:
 
== Nova era ==
Najveći sotonistički pokret modernog doba započeo je [[1960-ih|šezdesetih]] godina dvadesetog stoljeća pod vodstvom Antona Szandora LaVeya (1930-1997.) koji je [[1966]]. osnovao Sotonističku crkvu u [[San Francisco|San Franciscu]] i čije je djelovanje privuklo veliku pažnju javnosti. U mladosti je radio u cirkusu kao krotitelj [[lav]]ova, a to ga je iskustvo kako je kasnije i sam tvrdio, poučilo o postojanju unutrašnjih moći i magije. Sljedeće zanimanje mu je bilo to što se pridružio putujućoj skupini u kojoj je radio kao pomoćnik mađioničara. Radio je zatim i kao [[fotograf]] za [[policija|policiju]], ali je uznemiren nasiljem koje je vidio napustio taj poziv i počeo svirati [[glasovir|pianino]] po raznim noćnim klubovima. U to vrijeme počinje pohađati razne tečajeve o okultnom u kojima će naučiti mnogo o obredima koje su održavali [[templari]], članovi ''Hellfire kluba'', [[hermetizam|hermetisti]], članovi ''[[Hermetički red Zlatne zore|Zlatne zore]]'' i [[Aleister Crowley]] (1875.-1947.); obredi su se LaVeyu izuzetno svidjeli pa ih je i sam počeo prakticirati.
 
Ubrzo razvija vlastiti sotonistički svjetonazor, prihvaćajući demona kao prirodnu silu i pravu ljudsku prirodu koja je požudna, sklona pretjeranom ponosu, [[Hedonizam|hedonizmu]] i svojeglavosti, atributima zbog kojih se društvo razvija. Smatrao je da ne treba nijekati tjelesne potrebe, već ih slaviti, a sve one koji se protive takvom poretku treba prokleti. Na ''[[Valpurgina noć|Valpurginu noć]]'', [[30. travnja]] [[1966]]. godine, LaVey je obrijao glavu i proglasio se osnivačem ''[[Sotonistička crkva|Sotonističke crkve]]'' koja je vrlo brzo dobila veliki broj članova (na vrhuncu svog djelovanja čak 25.000), a njegova žena Dianne postala je visokom svećenicom Crkve.<ref>Sotonizam, str. 20.</ref> S vremenom je odbacio crne mise vjerujući da su zastarjele, reorganizirajući metode i koristeći za rituale ''enokijanski magijski jezik'' koji je usvojio od Crowleya. Krajem [[60-ih]] i početkom [[1970-ih]] godina, LaVey se više-manje povlači iz vodstva crkve i počinje pisati, objavivši tako "''[[Sotonistička Biblija|The Satanic Bible]]''" 1966. g., "''The satanic Rituals''" [[1972]]., a treća je "''The Complete Witch''", prva knjiga ove vrste objavljena u [[Europa|Europi]].
 
Sredinom sedamdesetih, Crkva gubi veliki broj članova koji osnivaju novi sotonistički ogranak, ''[[Setov hram]]''. LaVeyova crkva doživljava svoj novi procvat [[1980-ih]], ali tada LaVey više nije bio aktivni član. Setov hram osnovan je također u San Franciscu, a štovali su [[Egipat|egipatskogegipat]]skog boga [[Set]]a koga nisu smatrali demonom već samo prototipom po kojem je osmišljen lik Sotone.<ref>Sotonizam, str. 23.</ref>
 
Prema njihovom vjerovanju, [[Set]] kroz stotine generacija pokušava pripremiti ljude za novi stupanj razvoja, a vrijeme za to je upravo stiglo. Prethodila su mu tri najvažnija događaja: prvi se dogodio [[1904]]. kad je Crowley primio "''Knjigu zakona''", drugi kad je 1966. osnovana Sotonistička crkva i treći, posljednji, zbio se [[1975]]. osnivanjem Setovog hrama. Po njima samo su članovi Setovog hrama trebali preživjeti tu promjenu poretka.
 
Najpoznatiji nedavni slučaj koji je uključivao svećenike, bio je slučaj Geralda Robinsona, [[katoličanstvo|katoličkog]] svećenika koji je ubio časnu sestru prilikom sotonskog rituala [[1980]]. godine.<ref>[http://www.religionnewsblog.com/19773/gerald-robinson-3 Court Reinstates Lawsuit Involving Priests’ Satanic Rituals]</ref> <ref>[http://www.cbsnews.com/stories/2006/05/11/national/main1610624.shtml Priest Convicted In Nun's Slaying]</ref>
 
Suvremeni sotonizam je uglavnom američki fenomen, koji svoje ideje širi najviše putem [[internet]]a. Devedestih godina sotonizam se počeo pojavljivati i u Europi. U [[Poljska|Poljskoj]] ima od 20 do 40 tisuća sotonista.<ref>[http://news.bbc.co.uk/2/hi/programmes/correspondent/778438.stm news.bbc.uk] "Satanism stalks Poland", 5. 06. 2000. Reporter Edward Stourton</ref>
Redak 49:
 
== Izvori ==
* ''Faust, Viktoria i Knight, Thomas, ''Sotonizam'', Distri-book, Zagreb, 2003.'' {{ISBN |953-7127-03-6}}
* ''Zraka svjetlosti,'' glasilo župe svetog Josipa-Mertojak Split, br. 15
* Jesper Aagaard Petersen (2009). "Introduction: Embracing Satan". Contemporary Religious Satanism: A Critical Anthology. Ashgate Publishing.
* Gilmore, Peter. [http://www.pointofinquiry.org/peter_h_gilmore_science_and_satanism/ "Science and Satanism"]
* Alisauskiene, Milda (2009). "The Peculiarities of Lithuanian Satanism". In Jesper Aagaard Petersen. Contemporary Religious Satanism: A Critical Anthology. Ashgate Publishing.
* Partridge, Christopher Hugh (2004). [http://books.google.co.uk/books?id=g05THJPH5xUC&printsec=frontcover&dq=The+Re-enchantment+of+the+West&lr=&sig=BmuWhU0n3TzA3fd4NfIBDPuCFjo#PPP1,M1 The Re-enchantment of the West.] p. &nbsp;82.
* LaVey, Anton (1969): The Satanic Bible
== Vanjske poveznice ==