Sri Ranganathaswamy: razlika između inačica

najsvetijih sakralnih građevina u Indiji, posvećen Ranganathi, ležećem obliku boga [[Višnu]]; izgrađen je u [[Dravidi|dravidijskomdravidi]]jskom stilu, a proslavili su ga alvari (sveti pjesnici) u svojim pjesmama iz 9. i 10. st. (''Naalayira Divya Prabhandham''<ref>David N. Lorenzen, ''Religious Movements in South Asia 600-1800'', 2005., Oxford University Press, str. 52.-54. {{ISBN |978-0-19-567876-5}}</ref>), te se drži za najsvetiji od 108 svetih hramova (''Divja Desam'') [[višnuizam|višnuizma]]. Zbog toga je nominiran za upis na [[UNESCO]]-v [[popis mjesta svjetske baštine u Aziji]] 2014. godine<ref name=UNESCO>[http://whc.unesco.org/en/tentativelists/5894/ Sri Ranganathaswamy Temple, Srirangam] {{eng oznaka}} Pristupljeno 30. svibnja 2019.</ref>.

Kompleks se nalazi na zasebnom otoku unutar grada, Srirangamu, kojeg tvore rijeke [[Kaveri]] i Kolidam (pritoka Kauveri) i zauzima prostor od nevjerojatnih 631.000 m², što ga čini najvećim aktivnim sakralnim kompleksom na svijetu<ref>Victoria Jones, ''Wonders of the World Dot-to-Dot'', 2004., New York: Sterling Publishing Co., Inc. {{ISBN |1-4027-1028-3}}</ref>. Ovaj „grad-hram” je jedinstven u svojoj formaciji Sapta-Prakarama, naselja sa hramom u središtu koje se sastoji od ''Sapta'' (sedam)<ref>U hinduizmu sedam je sveti broj koji označava sedam središta joge ili sedam elemenata ljudskog tijela u čijem središtu se nalazi duša.</ref> koncentričnih pravokutnih ograđenih prostora ili ''prakarama''<ref>U indijskoj arhitekturi ''prakarama'' je staza oko zidina hrama.</ref> formiranih od debelih i ogromnih [[bedem]]a koji kruže oko „najsvetijeg svetišta” u kojem vlada božanstvo. Dok unutarnja pet ograđivanja kompleksa čine hram, vanjska dva ograđena prostora funkcioniraju kao naselje. Tako se razlika između hrama i naselja zamagljuje, pa se hram često jednostavno naziva i '''Srirangam'''<ref name=UNESCO/>.

Stupovi hrama su ukrašeni dijamantima, zidovi su pozlaćeni, a unutra se nalazi stotine ornamenata koji su ukrašeni najraskošnijim biserima. Hram su u više navrata opljačkali [[delhi]]jski i [[Mogulsko carstvo|mogulski]] kraljevi koji su zaplijenili ogromne količine nakita neopisive vrijednosti. Obnavljan je u 14., te osobito u 16. i 17. st.<ref>Abdur Rahman, ''History of Indian Science, Technology, and Culture, A.D. 1000-1800'', 1999., Oxford University Press, str. 377. i 378. {{ISBN |978-0-19-564652-8}}</ref> Jedna strana hrama obojana je u bijelo kao simbol čistoće i požrtvovnosti djevojke koja je spasila svoj narod i ubila mogulskog kralja na vrhu hrama pa potom počinila samoubojstvo.