Starigrad: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci
Redak 36:
== Povijest ==
[[Datoteka:Većka kula na Starigradskoj obali.jpg|250px|desno|thumb|Većka kula na starigradskoj obali.]]
Velebitski prostor naseljen je još od razdoblja paleolitika, o čemu svjedoče keramički fragmenti pronađeni u pećinama. Sondažno iskopavanje Vaganačke pećine pokazuje kontinuitet naseljavanja od mezolitika do željeznog doba.<ref>Forenbaher, S.; Vranjican, P. ''Vaganačka pećina'' // ''Opuscula Archaeologica Radovi Arheološkog zavoda 10.'' Zagreb: Zavod za arheologiju Filozofskog fakulteta, 1985., str. 1-21.</ref> Nakon trećeg vala panonsko-balkanskih seoba, na prijelazu iz 10. u 9. stoljeće prije Krista, na ovim prostorima oblikuje se [[Liburni|liburnska kultura]] i formiraju se gradinska naselja. Dubolnić opisuje sljedeće gradine: Lisarica, Sveta Trojica, Kojići Milovci, Gradina i Gradinica na Malom Rujnu, Gradina na Velikom Rujnu, Starigrad – centar, Gradina Marasovići, Paklarić, Gradina Seline, Gradina Kneževići, Gradina Modrič te nekoliko novootkrivenih lokaliteta.<ref>Dubolnić, Martina, ''Prapovijesna nalazišta na području Starigrada Paklenice.'' Zadar: Zavod za povijesne znanosti HAZU, 2006., str. 3-10.</ref> Dolaskom Rimljana gradine nastavljaju funkcionirati unutar grada Argyruntuma koji je dobio status municipija za vrijeme vladavine cara Tiberija. Argirunt se spominje u 1. stoljeću nakon Krista u djelu Naturalis Historia, autora [[Plinije Stariji|Plinija Starijeg]]. Tijekom sukoba bizantske vlasti s Ostrogotima u 6. stoljeću, bizantski car [[Justinijan I. Veliki|Justinijan I.]] gradi utvrdu na položaju liburnske gradine Sveta Trojica, nedaleko od današnjeg naselja Tribanj-Šibuljina. Mihovil Abramić i Anton Colnago 1908. godine provode prva arheološka istraživanja uzduž glavne antičke ceste kojom se ulazilo u grad, na području gdje su mještani pokapali svoje incinerirane pokojnike. Tako je grad mrtvih razjasnio detalje o životu grada, kulturi, običajima, socijalnoj strukturi i trgovačkoj povezanosti. Unutar 400 grobova pronađeni su raznoliki i rijetki grobni prilozi: nakit od bronce, srebra, stakla i jantara, oruđe, oružje, brončane, keramičke i staklene posude te brojne uljane svjetiljke (lucerne) s reljefnim žigovima čak 25 različitih proizvođača. Argyruntum se održao do 4. stoljeća, nakon čega mu se gubi trag. Pretpostavka je da se zbog slabljenja ekonomske moći stanovništvo povuklo na neku od predrimskih gradina na kojima su se mogli baviti stočarstvom.<ref>Usp. Fadić, Ivo. ''Starigrad u Antici'', u: Nikola Tvrtković (ur.), ''Paklenički zbornik: Nacionalni park Paklenica.'' Starigrad-Paklenica: Uprava NP Paklenica, 1995., str. 230-235. </ref> U ranom srednjem vijeku započinje starohrvatsko naseljavanje, o čemu svjedoče sakralni objekti. Ovdje se doseljavaju [[Morlaci]]. Tijekom najvećih osmanskih opasnosti u 16. i prvoj polovici 17. stoljeća područje biva opustošeno, a [[Mlečani]] ga nakon [[Kandijski rat|Kandijskog rata]] naseljavaju [[Bunjevci|Bunjevcima]]ma. Sukobi Mlečana i [[Habsburgovci|Habsburgovaca]] oko podvelebitskih naselja vodili su se sve do pada [[Mletačka Republika|Mletačke Republike]] 1797. godine.
 
== Gospodarstvo ==
Redak 63:
 
== Antičko staklo ==
Staklo pronađeno na nekropoli uvozilo se iz [[Egipat|Egipta]], [[Sirija|Sirije]], [[Cipar|Cipra]], [[Italija |Italije]], galsko-rajnskih oblasti i dijelom iz [[Panonija|Panonije]], što govori o postojanju brojnih trgovačko-ekonomskih odnosa Argyruntuma i provincije Dalmacije s gotovo svim područjima [[Rimsko Carstvo|Rimskog Carstva]]. Nekoliko primjeraka pripisuje se domaćoj staklarskoj radionici.<ref> Fadić, Ivo. ''Argyruntum u odsjaju antičkog stakla.'' Zadar: Arheološki muzej: Muzej antičkog stakla, 2006., str. 26.</ref> Zbirka se sastoji se od 146 većinom cjelovitih primjeraka, među kojima su: boce, bočice, posudice za pomasti, zdjelice, vrčevi, vrčići, čaše, pehari s jednom ručkom (modiolus), amorfisci (amphoriskos), balzmariji (balsamarium), urne (olla cineraria) te po jedan primjerak aribalosa (aryballos), gutusa, ritona i kapalice (infundibulum). Većina ovih predmeta je čuvana u fundusu [[Arheološki muzej Zadar|Arheološkog muzeja u Zadru]], a od 2009. godine u Muzeju antičkog stakla u Zadru.<ref>[http://www.mas-zadar.hr/ Muzej antičkog stakla], posjećeno 24. siječnja 2013.</ref>
 
== Kultura ==
Redak 80:
* Dubolnić, Martina. ''Argyruntum i njegov teritorij u antici''. Zadar: Zavod za povijesne znanosti HAZU, 2006.
* Dubolnić, Martina. ''Prapovijesna nalazišta na području Starigrada Paklenice''. Zadar: Zavod za povijesne znanosti HAZU, 2006.
* Fadić, Ivo. ''Antičko staklo Argyruntuma: katalog izložbe''. Zadar; Obrovac: Arheološki muzej; Narodno sveučilište, Zavičajni muzej, 1986. {{ISBN |86-80149-01-2}}
* Fadić, Ivo. ''Argyruntum u odsjaju antičkog stakla''. Zadar: Arheološki muzej: Muzej antičkog stakla, 2006. ISBN 953-96478-9-4
* Forenbaher, S.; Vranjican, P. ''Vaganačka pećina'' // ''Opuscula Archaeologica Radovi Arheološkog zavoda 10.'' Zagreb: Zavod za arheologiju Filozofskog fakulteta, 1985., str. 1-21.
Redak 86:
* Tvrtković, Nikola (ur.). ''Paklenički zbornik: Nacionalni park Paklenica''. Starigrad Paklenica: Uprava NP Paklenica, 1995.
* Trošelj, Mirjana. ''Mitske predaje i legende južnovelebitskog Podgorja'' // ''Studia mythologica Slavica 14''. Ljubljana: Znanstvenoraziskovalni center SAZU, 2011., str. 345-370.
 
 
== Vanjske poveznice ==