Stjepan Krasić: razlika između inačica

'''Stjepan Krasić''' ([[Čitluk]] kraj [[Mostar|Mostara]]a, [[6. listopada]] [[1938]].), [[Hrvati|hrvatski]] je [[povjesničar]]. Predsjednik je Hrvatskoga povijesnog instituta u Rimu i glavni urednik časopisa Angelicum. Savjetnik je Kongregacije za proglašenje svetih u [[Vatikan]]u, a od [[1997.]] dopisni član [[HAZU]].<ref>http://info.hazu.hr/hr/clanovi_akademije/dopisni_clanovi</ref>

Stjepan Krasić rodio se 6. listopada 1938. u Čitluku kod Mostara. Otac mu je bio Ivan , majka Luca r. Pervan. Osnovnu je školu pohađao u rodnom mjestu, klasičnu gimnaziju u Bolu na Braču (1950-57). Odsluživši dvogodišnju vojnu obvezu (1958 – 1960), studirao filozofiju na Visokoj Filozofsko-teološkoj školi Dominikanskog reda u Dubrovniku (1960-62), teologiju  na Teološkom fakultetu Sveučilista u Zagrebu (1963-66) postigavši magisterij iz teologije. Studij teologije nastavio 1966-70. na Papinskom sveučilištu Sv. Tome Akvinskoga u Rimu (''Pontificia Studiorum Universitas a S. Thoma Aquinate in Urbe'') postigavši (1970) doktorat povijesnom disertacijom o Dubrovačkoj dominikanskoj kongregaciji (1487-1550). Istovremeno je (1966-68) na Paleografsko-diplomatičkoj školi u Vatikanu diplomirao paleografiju, arhivistiku i diplomatiku.Studij povijesti pohađao na Papinskom sveučilištu Gregoriani (''Pontificia Universitas Gregoriana'') u [[Rim]]u iz koje je (10. 10. 1985) doktoriravši disertacijom o dubrovačkom učenjaku i diplomatu Stjepanu Gradiću (1613 - 1683).

Krasić je (1973. – 2008.) predavao [[povijest]] i metodologiju znanstvenog rada na Papinskom sveučilištu sv. Tome Akvinskoga u Rimu. Profesorska karijera: 15. siječnja 1973. asistent,   28. travnja 1977. docent („professor habitualiter invitatus“); 7. srpnja 1980. izvanredni profesor („professor extraordinarius) i 21. rujna 1983. redoviti profesor („professor ordinarius“). Uz to je obavljao službu prefekta (glavnog ravnatelja) knjižnice istog sveučilišta (1973 – 1981), predsjednika komisije za publikacije (28. 02. 1984),  člana komisije Teološkog fakulteta za znanstvena istraživanja (17. 01. 2000), glavnog urednika časopisa  "Angelicum"  (1988-2001), znanstvenog  suradnika (''consultor'') Kongregacije za proglašenje svetih (''S. Congregatio pro Causis Sanctorum'') u Vatikanu (1984-1994), člana Povijesnog instituta Dominikanskog reda u Rimu (1999), predsjednika Hrvatskog Povijesnog instituta u Rimu;  znanstveni suradnik talijanske “Accademia Nazionale delle Scienze detta dei Quaranta” (Brera – Milano) za izdavanje ''Opera omnia'' Ruđera J. Boškovića (2002-), redoviti član Međunarodne akademije tehničkih znanosti (15. V. 2015) i dr.

Pored navedene  akademske djelatnosti u Rimu je bio aktivan član udruge „Comitato pro Croazia“ za pružanje humanitarne pomoći Hrvatskoj za vrijeme Domovinskog rata,    zatim Hrvatsko-talijanske udruge za razvijanje hrvatsko-talijanskog prijateljstva i pružanje pomoći za vrijeme i nakon Domovinskog rata, bio inicijator za obilježavanje grobova glasovitog hrvatskog liječnika Đure Baglivija u crkvi San Marcello u centralnoj Via del Corso  i filozofu Franji Petriću u crkvi Sant'Onofrio. Bio je jedan od članova odbora za nabavu hrvatskog hodočasničkog doma „Domus croata“ ili „Dom bl. Ivana Merza“ za smještaj hrvatskih hodočasnika u Vječnom gradu i dr.

U domovini je član je Hrvatskog PEN-cluba i od 1997. dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu i redoviti član Međunarodne akademije tehničkih znanosti (15. 05. 2015). Aktualni je profesor povijest na Međunarodnom sveučilištu Dubrovnik /Dubrovnik International University gdje mu je 21. veljače 2011. podijeljen naslov profesora emeritusa, a od 12. prosinca 2011. obnaša dužnost prorektora. Član je Izdavačkog savjeta časopisa „Acta medico-historica Adriatica“ Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci (od 2011). Član  savjeta časopisa „Suvremena pitanja“ (Mostar) od 2012, član znanstvenog savjeta časopisa „Mostariensia“  - časopisa za društverno-humanističke znanosti Sveučilišta u Mostaru (2014), Za svoj je rad je primio više prestižnih nagrada i priznanja među kojima i počasni doktorat Sveučilišta u Zadru. Matični broj znanstvenika: 229414. 

U istraživačkom radu S. K. proučava različite aspekte društvenih, kulturnih i religioznih gibanja hrvatske povijesti, objavivši s tih područja 20  knjiga i preko 200  znanstvenih rasprava i članaka različite dužine. Među njegovim radovima posebno se ističe ''Bibliotheca Ragisina'' dubrovačkog povjesničara i biografa Serafina M. Crijevića/Cerve u 4 sveska (sv. I-III, Zagreb, JAZU, 1975 – 1980)  kao najznačajnije hrvatsko biografsko djelo do XIX. st., zatim velika monografije ''Stjepan Gradić (1613 - 1683),'' (Zagreb, JAZU, 1987) i ''Ivan Dominik Stratiko (1732-1799''), (Split, Književni krug, 1991). S područja povijesti Dominikanskog reda objavio je  ''Dominikanci u srednjovjekovnoj Bosni'' (1966), ''Dominikanci: povijest Reda u hrvatskim krajevima'' (1997), ''Pet stoljeća dominikanske nazočnosti u Korčuli: 1498–1998'' (1998) i dr. Slijedila je velika monografija o znamenitom dubrovačkom učenjaku i polihistoru Stjepanu Gradiću pod naslovom:  ''Stjepan Gradić (1613-1683), Život i djelo'' (Zagreb, JAZU, 1987) pisana na temelju bogate Gradićeve pismene ostavštine u Vatikanskoj knjižnici i Državnom arhivu u Dubrovniku. Slijedilo je nekoliko knjiga o znamenitim hrvatskim učenjacima iz vremena renesansnog i baroknog razdoblja, da bi se nakon toga posvetio proučavanju povijesti hrvatskog visokog školstva.

U svojoj monumentalnoj knjizi  ''Generalno učilište Dominikanskog reda u Zadru ili ‘Universitas Jadertina’ 1396 – 1807'' (Zadar, 1996) od točno 1.000 stranica Krasić je otkrio da je davne 1396. u Zadru bilo osnovano prvo hrvatsko sveučilište,  koje je imalo dva fakulteta (filozofije i teologije) s privilegijem davanja najviših akademskih naslova bakalaureata i doktorata, što je od najveće znanstvene i kulturne važnosti za Hrvatsku koja se na taj način svrstala u red naprednih europskih zemalja koje su već u XIV. st. imale sveučilište.  Krasić je time početke visokog školstva u Hrvatskoj pomaknuo u prošlost za gotovo 300 godina nego se dotada mislilo. Na temelju tog otkrića Hrvatski je sabor, kao vrhovno zakonodavno tijelo u Republici Hrvatskoj, 2003. dotadašnjem Filozofskom fakultetu u Zadru dao naslov sveučilišta.  To otkriće popratio je jedan osvrt u „Slobodnoj Dalmaciji“ od 17. listopada 1996. pod naslovom „Velebni opus  dr. Stjepana Krasića“ koji završava riječima: „Otkriće je to, koje je zadužilo  cjelokupnu hrvatsku  znanost i kulturu, temeljno vrelo za proučavanje hrvatske  duhovne povijesti, svojevrsna biblija o visokom školstvu u Europi i Hrvatskoj, napisana na hrvatskom jeziku“. S područja povijesti općeg školstva Krasić je objavio knjigu  ''Nastanak i razvoj školstva od antike do srednjega vijeka, Zadar,'' Sveučilište u Zadru, 2012 i ''Prag i Zadar – dva europska sveučilišna središta u XIV. stoljeću'' (Sveučilište u Zadru, 2015).

Ništa manje značajan je Krasićev doprinos povijesti hrvatskog jezika. U svojim knjigama ''Pape i hrvatski književni jezik u XVII. stoljeću'' (Zagreb/Čitluk, Matica Hrvatska, 2004) i ''Počelo je u Rimu. Katolička obnova i normiranje hrvatskog jezika u XVII. st.'' (Dubrovnik, Matica hrvatska, 2009), iznosi na vidjelo revolucionarne spoznaje o normiranju hrvatskog jezika već krajem XVI. i početkom XVII. st. Poslije protestantske vjerske revolucije koja se u svojoj promidžbi služila narodnim umjesto latinskim jezikom odijelivši od Crkve oko polovine sveukupnih katolika, osobito germanskog svijeta, Crkva je htjela ujediniti slavenske katolike i pravoslavce  potraživši zamjenu za latinski koji bi bio najpogodniji da se na njemu za te narode objavljuju  crkvene knjige.  Na anketi koju su, po naredbi pape Klementa VIII. (1592-1605), po cijeloj Europi proveli jezikoslovci, većina ih se odlučila za hrvatski (''lingua croatica'') koji su nazvali „majkom i korijenom“  (''mater et radix'') ostalih slavenskih jezika,  kao „najljepši i najslađi“, najrašireniji i najrazumljiviji drugim slavenskim narodima. Budući da taj govor sve dotle nije bio normiran, hrvatski polihistor i jezikoslovac biskup Faust Vrančić (1551-1617)  izradio je  prvi hrvatski rječnik (''Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum…'', Venecija 1595), isusovac Bartol Kašić (1575-1650) izradio prvu gramatiku (''Institutionum linguae Illyricae libri'' ''duo'', Rim 1604), a dubrovački Rajmund Džamanjić (oko 1587-1647) prvi pravopis  (''Nauk za pisati dobro'', Venecija 1639), a jedna komisija u Rimu izabrala je štokavski govor  kao najrašireniji za književni jezik. G. 1599. u Rimu je osnovana akademija „ilirskog“  jezika na kojoj se prvi put u povijesti hrvatski počeo učiti i predavati na sveučilišnoj razini. Ohrabreni  rezultatima postignutim na toj ustanovi, pape Grgur XV. (1621-1623) i Urban VIII. (1623-1644) dekretima su naredili da se hrvatski  - uz - uz latinski, grčki klasični i govorni, hebrejski, kaldejski i arapski '''–''' najmanje dvije godine mora predavati i na svim crkvenim (sve)učilištima i javnim sveučilištima kojima su pape bili osnivači (Bologna, Padova, Beč, Ingolstadt, Köln,  Louvain,  Pariz, Toulouse, Valencia,  Salamanca i Madrid ). Time je hrvatski praktično bio izjednačen s biblijskim jezicima (hebrejski, grčki, kaldejski) i svjetske kulture (latinski, arapski i grčki). Na tako normiranom jeziku, trebale su biti objavljivane knjige za sve slavenske, katoličke i pravslavne, narode čime je jezik jednog razmjerno malog naroda uzdignut na čast sveslavenskog jezika. Na tom jeziku je samo  u Rimu za hrvatske krajeve tiskano  preko 100 knjiga različitog sadržaja koje su se upotrebljavale na cijelom nacionalnom području između Jadrana i Drave premošćujući dijalektalne razlike i jačajući nacionalnu svijet o kulturnom i političkom jedinstvu tih krajeva koji su u to vrijeme  bili raskomadani na dva carstva (Habsburško i Osmansko) i dvije republike (Mletačku i Dubrovačku) više od dva stoljeća prije reforme Ljudevita Gaja  u  XIX. st.

1. Godišnja nagrada "Slobodne Dalmacije" za g. 1992;

2. Zlatna medalja Filozofskog fakultata u Zadru (17. listopada 1996).

3.  Nagrada grada Zadra za životno djelo (23. studenoga 1996).

4. Priznanje “per una vita di testimonianza della coscienza nazionale croata / Za životno svjedočenje hrvatske nacionalne svijesti. Hrvatsko-Talijanska Udruga / Associazione Italo-Croata, Rim, 30. svibnja 1997.

5. Nagrada Hrvatskog kulturnog društva "Napredak", Matice Hrvatske i Filozofskog fakulteta u Zadru (Zadar, 21. srpnja 1998).

6. Red Danice Hrvatske s likom Ruđera Boškovića koje dodjeljuje predsjednik RH     za izuzetne rezultate  za istraživanje povijesti Hrvata ("Narodne novine" br. 81 od l0. lipnja 1998, str. 1843).

7.  Počasni doktorat Sveučilišta u Zadru ( 7. travnja 2005)  “za izuzetne doprinose na području hmanističkih znanosti, polju povijesti, u proučavanju novije hrvatske povijesti, osobito visokog školstva u Hrvatskoj, posebice u Zadru”.

8.  Nagradu za životno djelo Dubrovačko-neretvanske županije („Službeni glsnik  Dubrovačko-neretvanske županije” Klasa : 06-01/09-01/01; URBROJ: 2117/1-04-09-03, Dubrovnik, 31. ožujak 2009; „Dubrovački vjesnik” od 15.05.2009, str. 16);

12. Medalja počasnog doktora Sveučilišta u Zadru u povodu 10. obljetnice Sveučilišta u Zadru, 26. ožujka 2012.   

13. Gold medal of Danube Adria Assotiation  for Automation and Manufacturing  International (World Symposiums on Intelligent Manufacturing and Automation) to express appreciation for the excellent cooperation, creative  organization and support of the Danube Adria AAAM International activities and significant contribution in engineering, excellence in science, International  Academic and Scientific Cooperation within the Framework of the Danube Adria Association for Automation and Manufacturing DAAAM International Vienna. Zadar, Croatia on 26^th26th October 2012. Given in name of World-Wide DAAAM International Community by the President of DAAAM International Univ. Prof. Dipl. Ing. Dr. Mult. H. C. Branklo Katalinić. 

15. Dana 12. listopada 2013. Srebrna plaketa zahvalnosti za doprinos povijesti rasvjetljavanja uloge Stjepana Gradića u povodu 400. obljetnice njegova rođenja i 300. obljetnice dovršernja gradnje dubrovačke katedrale.

"Tko je tko u Hrvatskoj / Who is Who in Croatia", Zagreb, Golden Marketing, 1993, str. 370.

Tko je Stjepan Krasić?: "Narodni list" (Zadar 12. VII. 1996), str. 7.

"Who's Who in the World", 14th Edition, 1997, New Providence, NJ, USA, 1997, str. 783.

„Who's Who in the World”, 15th Edition, 1998, str. 758.

“European Biographical Dictionary / Dictionnaire Biographique Europeen / Europäisches Biographisches Verzeichnis”, 11 (1995-1997),  8310 Brugge, Belgium, R. H. Neirynck, 1997, str. 519.

“Dictionary of International Biography”, Twenty-Sixt Edition, 1988, International Biographical Centre, Cambridge, England, 1988, str. 244.

Ljetopis Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za god. 1997, knj. 101, Zagreb  1998, str. 480-481.

''I. Bešker'', Tko je Stjepan Krasić: "Vjesnik" (Zagreb, 30. VI. 1996), str. 4; 

Hrvatska enciklopedija, sv. 6, Zagreb, L. Z. Miroslav Krleža, 2004, str. 233;

Paola Krušlin, Dragocjen doprinos nacionalnoj povijesti (Dr. Stjepan Krasić, O.P. – prigodom 70. rođendana): «Marulić» 6/2008, str. 1034-1957;

Milovan Tatarin, Krasić Stjepan: «Leksikon Marina Držića», Zagreb, Leksikografski zavod M. Krleža, 2009, str. 419;

Zoran Krešić, ''Dominikanac i akademik'', Večernji list, 29. 11. 2015 (BiH).

Za hrvatsku je znanost bitan što je svojim radom iz 1996. o dominikanskom generalnom učilištu ili sveučilištu u Zadru g. 1996. pomaknuo skoro trista godina u prošlost<ref name="Razgovor">[http://www.citluk.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=1021:razgovor-s-ovogodinjim-dobitnikom-nagrade-za-ivotno-djelo-prof-dr-stjepanom-krasiem&catid=8:kultura-i-umjetnost Općina Čitluk], (t.v.): Razgovor s ovogodišnjim dobitnikom nagrada ze životno djelu, prof. dr. Stjepanom Krasićem, 7. srpnja 2010.</ref>.

Djelom "Počelo je u Rimu" je obilato pomaknuo početke normiranja hrvatskoga jezika skoro dvjesta godina u prošlost u odnosu na stavove koje je znanost do tada široko prihvaćala, u 16. stoljeće<ref name="Razgovor"/>. Tako je dodatno potvrdio stavove hrvatskog jezikoslovca [[Stjepan Babić|Stjepana Babića]]<ref>Stjepan Babić: Hrvatski jučer i danas, Školske novine, Zagreb, 1995., {{ISBN |953-160-052-X}}, str. 249.</ref>. Krasić je svoj dokaz izveo po tome što je dokazao da se u 17. st., temeljem dekreta pape [[Grgur XV.|Grgura XV.]] iz 1622. i pape [[Urban VIII.|Urbana VIII.]] iz 1623. hrvatski jezik morao predavati i učiti na najpoznatijim europskim sveučilištima kao što su sveučilišta u Beču, Bologni, Louvainu, Madridu, Padovi, Parizu, Salamanci itd.), odnosno u okviru [[katolička obnova|katoličke obnove]] nakon [[Tridentski sabor|Tridentskog sabora]] (1545. – 1563.)<ref>[http://www.brotnjo-online.com/index.php?option=com_content&task=view&id=1491&Itemid=36 Brotnjo.info] Mile Pavlović: U hotelu Brotnjo u Čitluku na svečan je način predstavljena nova knjiga akademika Stjepana Krasića, 19. travnja 2010.</ref>. Dekrete je izdao [[Zbor za širenje vjere]] u ime papa<ref>[http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac265.nsf/AllWebDocs/ogr1 ''Vijenac'', br. 265/2004.] Sandra Cekol: Čeh, Leh i Meh, 29. travnja 2004.</ref>.

*23. ''Prag i Zadar:  dva europska sveučilišna središta u XIV. stoljeću / Prague and Zadar : two European University Centres in the 14^th14th Century.'' Zadar, Sveučilište u Zadru, 2015.

3. ''M. Ludovicae Elisabeth de Lamoignon Com. Molé de Champlatreux (in relig. Mare Saint-Louis) Fundatricis Sororum a Caritate Sancti Ludovici (1763-1825)'', u: Sacra Congregatio pro Causis Sanctorum), Relatio et Vota Congressus Peculiaris super virtutibus die 25 Ian. an. 1985 habiti, Romae, Tipografia Guerra, 1985, str. 42-49. 

5. ''Venetiarum. Canonizationis Servi Dei Antonii Angeli Cavanis Sacerdotis Confundatoris Congr. Cler. Saec. a Scholis Charitatis, vulgo Instituti Cavanis (1772-1858)'', u:  „Sacra Congregatio pro Causis Sanctorum, P. N. 440). Relatio et Vota Congressus Peculiaris super virtutibus die 21 Martii an. 1985 habiti. Roma, Tipografia Guerra, 1985, str. 41-49.

15. ''Gdje su korijeni bankarstva u Jugoslaviji'', u: "Glasnik", Udružena banka Hrvatske, br. 3, Zagreb, listopad 1987, 18-19.

16. ''Bogatstvo Dominikanske knjižnice'', u: "Dubrovački vjesnik", br. 2127, 27. VII.1991, 8-9.

18. ''Mala povijest velike građe:'' Vinko Paletin: Rasprava o pravu i opravdanosti rata što ga španjolski vladari vode protiv naroda Zapadne Indije (1559) / Tratado del derecho y justicia dela guerra que tienen los reyes de España contra las naciones dela Yndia Ocidental (1559). Uredili Franjo Šanjek i Mirjana Polić-Bobić, Nakladni zavod Globus, Zagreb 1994, 304 str. , u: "Dubrovnik" - Časopis za književnost i znanost. Nova serija, godište V, 1994., broj 3, str. 148-152.

22. ''Un conflitto senza fine'', ondje,  n. 103 (1992), str. 51-52. 

24. ''Giovanni Domenico Stratico (1732-1799). Vita e opere'', u: "Most/The Bridge", Journal of Croatian Literature/Rivista di Letteratura Croata, 3 (Zagreb 1992), str. 256-267. 

25. ''Diplomatsko umijeće Dubrovačke republike'', u: "Dubrovački vjesnik" god. XLVIII, br. 2439 (25. listopada 1997), str. 10-11.

31. ''Una “perla” che racconta una straordinaria storia di fede, di arte, di cultura'', u: “L’Osservatore Romano”, Supplemento, n. 129, giovedì 5 giugno 2003, str. 16.

32. ''Ponovno rađanje hrvatske gramatike'', u: “Fokus”,   Hrvatski  tjednik, br. 288 (od 19. studenoga 2005), str. 8-10.       

33. ''Obnovljen  rad prvoga  hrvatskoga sveučilista'', u: “Fokus”. Hrvatski tjednik, Zagreb, br. 303,  03.03.2006, str. 14-15.

2. Frane Petrić, ''Nova de universis philosophia''. Priredio i pogovor napisao Vladimir Filipović, Zagreb, Sveučilišna Naklada  Liber, 1979. "Epilogus" preveo s hrvatskoga na latinski.

3. Serafino Razzi, ''Povijest Dubrovnika.'' S talijanskog preveli Iva Grgić I Stjepan Krasić. Dubrovnik, Matica hrvatska – Ogranak Dubrovnik, 2011. Radi se o ne samo o prvoj tiskanoj nego i uopće o prvoj povijesti Dubrovnika iz 1595. godina koja je na talijanskomu doživjela tri izdanja. Prof. Krasić ju je ne samo preveo nego također komentirao i popratio bilješkama nego i za nju napisao opširnu uvodnu raspravu od sto stranica: ''Serafino Razzi, Život i djelo'' (str. 223-321).

4. "Tko je tko u Hrvatskoj / Who is Đho in Croatia", Zagreb, Golden Marketing, 1993, str. 370.

8. ''Krasić  tjepan'': "Who's Who in the World", 14th Edition, 1997, New Providence, NJ, USA, 1997, str. 783;  Who's Who in the World", 14th Edition, 1998, New Providence, NJ, USA, 1998, str. 758. European Biographical Directory, 11 (1995-1997, Brugge (Belgium), 1997, str. 519                          

13. Inoslav Bešker, ''Tko je Stjepan Krasić,'' u: "Vjesnik" (Zagreb, 30. VI. 1996) 4.   

19. ''Bio-bibliografija Stjepana Krasića'', u: "Brotnjo", Zbornik I, Citluk 1997, str. 75-86.

21. ''Dictionary of International Biography'', Twenty-Sixt Edition, 1988, International Biographical Centre, Cambridge, England, 1988, p. &nbsp;244.

22. ''Stjepan Krasić'', u: "Ljetopis Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za godinu 1997", knj. 101, Zagreb 1998, str. 480 - 481.

28. ''I mali gradovi mogu dati velike ljude''. ''Kulturni spektakl u Kneževu dvoru''. U povodu 400. obljetnice rođenja Stjepana Gradića'','' u: „Dubrovački vjesnik“, subota, 13. 07. 2013 (god. LXI), str. 34-35. 

29. Mile Pavlović, ''Fra Stjepan Krasić će na Veliku Gospu proslaviti zlatnu misu u Čitluku'': „Večernji list” (BiH), 14. kolovoza 2015, str. 44-45.

2. Zlatna medalja Filozofskog fakultata u Zadru (17. listopada 1996).

3.  Nagrada grada Zadra za životno djelo (23. studenoga 1996).

4. Priznanje “per una vita di testimonianza della coscienza nazionale croata / Za životno svjedočenje hrvatske nacionalne svijesti. Hrvatsko-Talijanska Udruga / Associazione Italo-Croata, Rim, 30. svibnja 1997.

5. Nagrada Hrvatskog kulturnog društva "Napredak", Matice Hrvatske i Filozofskog fakulteta u Zadru (Zadar, 21. srpnja 1998).

6. Red Danice Hrvatske s likom Ruđera Boškovića koje dodjeljuje predsjednik RH     za izuzetne rezultate  za istraživanje povijesti Hrvata ("Narodne novine" br. 81 od l0. lipnja 1998, str. 1843).

7.  Počasni doktorat Sveučilišta u Zadru ( 7. travnja 2005)  “za izuzetne doprinose na području hmanističkih znanosti, polju povijesti, u proučavanju novije hrvatske povijesti, osobito visokog školstva u Hrvatskoj, posebice u Zadru”.

8.  Nagradu za životno djelo Dubrovačko-neretvanske županije („Službeni glsnik  Dubrovačko-neretvanske županije” Klasa : 06-01/09-01/01; URBROJ: 2117/1-04-09-03, Dubrovnik, 31. ožujak 2009; „Dubrovački vjesnik” od 15.05.2009, str. 16);

12. Medalja počasnog doktora Sveučilišta u Zadru u povodu 10. obljetnice Sveučilišta u Zadru, 26. ožujka 2012.   

13. Gold medal of Danube Adria Assotiation  for Automation and Manufacturing  International (World Symposiums on Intelligent Manufacturing and Automation) to express appreciation for the excellent cooperation, creative  organization and support of the Danube Adria AAAM International activities and significant contribution in engineering, excellence in science, International  Academic and Scientific Cooperation within the Framework of the Danube Adria Association for Automation and Manufacturing DAAAM International Vienna. Zadar, Croatia on 26^th26th October 2012. Given in name of World-Wide DAAAM International Community by the President of DAAAM International Univ. Prof. Dipl. Ing. Dr. Mult. H. C. Branklo Katalinić. 

15. Dana 12. listopada 2013. Srebrna plaketa zahvalnosti za doprinos povijesti rasvjetljavanja uloge Stjepana Gradića u povodu 400. obljetnice njegova rođenja i 300. obljetnice dovršernja gradnje dubrovačke katedrale.

* ''[[Dubrovački vjesnik]]'' od 15. svibnja 2009.