Telstar: razlika između inačica

'''Telstar''' je bio prvi civilni aktivni [[komunikacijski satelit]] (lansiran [[1962]].), i prvi [[umjetni satelit]] konstruiran da prima i odašilje [[telefon|telefonske]]ske, i ostale [[radio]] [[televizija|televizijske]] signale. Ime - '''Teltsar''', nosila su na samom početku dva satelita '''Telstar 1''' i '''Telsar 2''', a kasnije je to ime davano brojnim [[komunikacijski satelit|komunikacijskim satelitima]].

Prvi Telstari bili su privatno vlasništvo [[Tvrtka|kompanije]] [[AT&T]], i multinacionalni projekt u kojem su sudjelovale kompanije; [[AT&T]], [[Bell Telephone Laboratories]], [[NASA]], '''Britanska Pošta''', i tadašnji [[Francuska|francuski]] državni '''PTT'''. U okviru ovog projekta izgrađene su ''zemaljske antene'' ( zemaljske telekomunikacijske stanice čije antene su rotirale i hvatale signale sa ''Telstara'') u '''Andoveru''', [[Maine]], [[SAD|SAD]], '''Pleumeur-Bodou''', [[Bretanja]], [[Francuska]] i glavnoj zemaljskoj satelitskoj stanici [[BBC|BBC - evoj]] '''Goonhilly Downs''', na jugu [[Engleska|Engleske]]. [[Satelit]] je razvijen od tima stručnjaka iz '''Bell Telephone Laboratories'''. ''Telstar'' je bio opremljen spiralnom [[antena|antenom]] koja je primala [[radio|radijske]] mikrovalne signale iz zemaljske satelitske stanice, pa zatim pojačavao signal i odašiljao ga dalje. Bio je grubog loptastog oblika, težine 77  kg., a vanjska površana mu je bila pokrivena [[Solarna fotonaponska energija|solarnim ćelijama]] (vrlo male snage od svega 14 [[Električna energija|W]].) za osiguranje [[Električna energija|električnog napajanja]].

Za razliku od današnjih telekomunikacijskih satelita, ''Telsar'' nije dosegao stabilnu (kružnu) geostacionarnu visinu, već se vrtio oko [[Zemlja|zemlje]] u vrlo naglašenoj eliptičnoj putanji, na maksimalnoj visini od 5 500  km, tako da je mogao odašiljati signale svega desetak minuta.

Lansiranje je obavila [[NASA]] [[Popis raketnih letjelica|raketom Delta]] iz [[Cape Kennedy|Cape Canaverala]] 10. svibnja, [[1962]].g., Lansiranje ''Telstara'' u [[orbita|orbitu]], je bilo prvo koje su finacirale privatne kompanije. ''Telstar'' je postavljen u [[elipsa|eliptičnu]] orbitu, ( trebalo mu je 2 sata i 37 minuta da obiđe zemlju), pod uglom od 45 stupnjeva u odnosu na [[ekvator]]. Zbog toga je mogao prenositi interkontinentalne signale svega po 20 minuta u svakoj [[orbita|orbiti]]. ''Telstar'' je prenio prve telekomunikacijske signale ( [[telefon|telefonske]]ske signale, [[telefax]] signale ) iz ''zemaljske satelitske stanice'' '''Andover''' do [[Francuska|francuske]] stanice; ''Centre de télécommunication spatiale de'' '''Pleumeur-Bodou''' istog dana kad je i lansiran. Nakon dva tjedna prenešen je i prvi [[televizija|televizijski]] signal u živo, [[konferencija za tisak]] Predjednika [[SAD|Sjedinjenih američkih država]], [[John Fitzgerald Kennedy|Johna Kennedya]].

'''Telstar''', koji je trebao pokazati blagodeti novih tehnologija, postao je i sam žrtva istih, dan prije njegovog lansiranja [[SAD|Sjedinjene države]] su testirale [[atomska bomba|nuklearnu superbombu]] ( to je bilo vrijeme [[Hladni rat|hladnog rata]] ) - zvanu '''Starfish Prime''' koja je magnetizirala i ispunila [[radioaktivnost|radioaktivnim]] česticama zemljinu orbitu ( pa i Telstarovu). Ova pojačana [[Radioaktivnost|radijacija]], dopunjena serijom [[SSSR|Sovjetskih]] visinskih [[atomska bomba|atomskih eksplozija]] ( poslednja je bila u listopadu ) preopteretila je Telsarove osjetljive [[tranzistor|tranzistore]]e.

* 1. Helen Gavaghan (1998). Something New Under the Sun: Satellites and the Beginning of the Space Age. Springer. {{ISBN |0387949143}}.

* 3. Ralph D. Lorenz, David Michael Harland (2005). Space Systems Failures: Disasters and Rescues of Satellites, Rocket and Space Probes. Springer. {{ISBN |0387215190}}.