Inačica od 10. prosinca 2019. u 12:49 uredi Tulkas Astaldo (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici, IP blok iznimke, Ophoditelji, Administratori 39.689 edits m uklonjena promjena suradnika Josip369 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Rovoobob Oznaka: brzo uklanjanje ← Starija izmjena		Inačica od 2. veljače 2020. u 17:49 uredi ukloni ovu izmjenu HmxBot (razgovor \| doprinosi) Botovi 19.624 edits m zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci Novija izmjena →
Redak 21: U radne zadatke spadala je psiho-fizička [[tortura]], njihove žrtve stradavale su na [[montirani sudski postupak\|montiranim procesima]], bivale smaknute bez suda i pokopane bez obilježja. Širok spektar metoda rada SDB podrazumijevao je: vrbovanje suradnika među građanima Jugoslavije i strancima, informativne razgovore, tajni nadzor [[telefon]]skog, teleprinterskog prometa, [[pošta]]nskih pošiljaka, tajna praćenja, pretrese stanova, uhođenja i promatranja, foto i TV dokumentiranja i drugo. Aktivnost je vođena na temelju podmićivanja i manipuliranjima običnim kriminalcima (prijeteći im, ili obećavajući im smanjenja kazni), preko izrade lažnih dokumenata i najzloglasnijih ucjena, što je imalo za posljedicu angažiranja naivnih građana u samoubilačkim akcijama, bez obzira jesu li djela iskorištena za ucjenu ikad počinili ili nisu.<ref name="hazud.hr">[http://www.hazud.hr/metode-i-oblici-rada-udbe-udbina-paukova-mreza/ Metode i oblici rada UDBE; UDBINA paukova mreža], hazud.hr, 30. siječnja 2016., pristupljeno 29. lipnja 2016.</ref> U razdoblju od 1946. do [[1990.]] godine UDBA je ubila 69 hrvatskih [[disident\|disidenata]], a osmorica su nestala (Komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava, tj. Vijeće za utvrđivanje poratnih žrtava komunističkog sustava ubijenih u inozemstvu).<ref name="povijest.net">Miljenko Hajdarović, [http://povijest.net/branici-jugoslavenskog-poretka/ ''Braniči jugoslavenskog poretka''], povijest.net, 24. ožujka 2007., pristupljeno 13. siječnja 2016.</ref> Izvršila je 24 neuspjela [[atentat]]a na hrvatske emigrante, žrtve kojih su se izvukle s lakšim ili težim tjelesnim ozljedama.<ref name="povijest.net"/> Trojica su oteta, a daljnja četvorica su se uspjela spasiti od otmice.<ref name="povijest.net"/> Najpoznatiji zločini te jugoslavenske službe su ubojstva hrvatskoga emigranta i vođe [[Bruno Bušić\|Brune Bušića]] [[16. listopada]], [[1978.]] godine u [[Pariz]]u i ubojstvo hrvatskoga [[disident]]a, [[poduzetnik]]a, [[književnik]]a i [[publicist]]a [[Stjepan Đureković\|Stjepana Đurekovića]], [[28. srpnja]] [[1983.]] godine u [[Wolfratshausen]]u. Godine [[1960.]] u [[Buenos Aires~~\|Buenos Airesu~~]]u, u dvorani ''Hrvatskog doma'', aktivirana je bomba u čijoj je detonaciji poginula i trogodišnja Dinka Domančinović. Ta akcija bila je ciljano usmjerena<ref>[http://www.safaric-safaric.si/udruge/hsk/201012%20Izvjesce%20vijeca%20komisije.pdf ''Predmet: Izvješće o radu od 28. travnja 1992. do 15. rujna 1999.''], [[Komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava Republike Hrvatske\|Komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava Republike Hrvatske. Vijeće za utvrđivanje poratnih žrtava komunističkog sustava ubijenih u inozemstvu]], Zagreb, 30. rujna 1999., str. 12.:{{citat2\|Zločinačku narav UDB-e najbolje ilustrira teroristički napad bombom na prostorije Hrvatskog doma u ulici Salta br. 1241 u Buenos Airesu. Bombu su, oko 22.00 sata, 16. srpnja 1960. prema izjavama očevidaca, postavile dvije nepoznate osobe, koje su pobjegle automobilom koji ih je čekao u susjednoj ulici. Očevidci tvrde da su teroristi prije izvonenja bombaškog napada zavirivali u dvoranu gdje se mladež zabavljala proslavljajući posljednji dan školskih praznika, te su morali biti svjesni svog zločinačkog čina.}}, safaric-safaric.si, pristupljeno 26. srpnja 2016.</ref> protiv djece, s obzirom na to da se u spomenutoj dvorani slavio posljedni dan školskih praznika. Po izvješćima hrvatske Službe državne sigurnosti iz razdoblja od 1979. do 1980. godine, glavne preokupacije su bile praćenje političkih [[Disident\|disidenata]] i osoba koje dolaze u kontakt s njima, praćenje rada vjerskih zajednica kao stalnog izvora neslaganja s komunističkim sustavom, praćenja aktivnosti "neprijateljske emigracije" i rada stranih obavještajnih službi.<ref>{{Citiranje časopisa\|last=Krašić\|first=Wollfy\|authorlink=\|coauthors=\|title=Služba državne sigurnosti Socijalističke Republike Hrvatske potkraj 1970-ih i početkom 1980-ih\|url=https://hrcak.srce.hr/216657\|date=\|year=2018.\|month=\|journal=Zbornik Janković\|volume=sv. III\|issue=br. 3\|pages=\|id=\|accessdate=12. svibnja 2019.}}</ref> == Struktura == Povjesničar [[Josip Jurčević]] u knjizi ''[[Slučaj Perković: spašavanje zločinačke budućnosti]]'' navodi kako je 90 posto djelatnika Službe iz jugoslavenskoga komunističkoga razdoblja [[1990.]] godine ostalo zaposleno u novostvorenim hrvatskim strukturama vlasti.<ref name="Josip Jurčević">Josip Jurčević, ''Slučaj Perković: spašavanje zločinačke budućnosti'', Dokumentacijsko informacijsko središte - Hrvatsko žrtvoslovno društvo, Zagreb, 2013., {{ISBN \|978-953-95043-6-4}}, str. 91.</ref> Krajem [[1989.]] godine u Službi državne sigurnosti - hrvatskom ogranku zloglasne Službe državne bezbednosti bilo je zaposleno 854 djelatnika.<ref name="Josip Jurčević"/> Njih 750 ostalo je raditi i nakon sloma komunizma, a samo desetak posto zatražilo je umirovljenje.<ref name="Josip Jurčević"/> == Vrste suradnika UDB-e == Redak 43: UDBINI [[doušnik\|doušnici]] i agenti u raznim su zemljama činili brojna ubojstva nad [[Hrvatska politička emigracija\|hrvatskim disidentima]]. Njemačko pravosuđe trenutačno vodi sudski postupak protiv nekoliko bivših suradnika [[tajna policija\|tajne policije]] zbog ubojstva hrvatskoga emigranta [[Stjepan Đureković\|Stjepana Đurekovića]]. Oni trenutačno žive kao umirovljenici u [[Hrvatska\|Hrvatskoj]] te [[Bosna i Hercegovina\|Bosni i Hercegovini]]. U Hrvatskoj još nisu provedeni pravosudni postupci protiv zločinačkih suradnika UDBE. Agent UDBE [[Josip Perković]] tražen je zbog sumnje da je bio umiješan u likvidaciju Stjepana Đurekovića 1983. godine.<ref>{{deu oznaka}} [http://web.archive.org/web/20110824072248/http://peratovicxfiles.webs.com/pdf/PRATES-Jugementdecondamnation-allemand.pdf Im Namen des Volkes: Urteil], (u pismohrani archive.org 24. kolovoza 2011.)</ref> U presudi se navodi da je ''"u Njemačkoj od rata do 1989. očito iz političkih motiva ubijeno 67 Hrvata, pri čemu se 22 atentata, počinjena nakon 1970., s obzirom na to da su svi drugi motivi u međuvremenu isključeni, mogu smatrati djelom jugoslavenskog sigurnosnog aparata"''.<ref>Željko Petrušić, [https://www.jutarnji.hr/arhiva/njemacki-sud-jos-22-ubojstva-u-reziji-udbe/3807741/ ''Njemački sud: Još 22 ubojstva u režiji Udbe''], ''[[Jutarnji list]]'', 29. ožujka 2009., pristupljeno 13. siječnja 2016.</ref> Josip Perković i [[Zdravko Mustač]], [[3. kolovoza]] [[2016.]] godine, na sudu u Münchenu proglašeni su krivima za pomaganje u ubojstvu Stjepana Đurekovića, u Njemačkoj 1983. godine i osuđeni su na doživotne zatvorske kazne.<ref>[http://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/perkovic-i-mustac-krivi-za-ubojstvo-stjepana-durekovica-dobili-su-dozivotni-zatvor/4581890/ ''Perković i Mustač krivi za ubojstvo Stjepana Đurekovića. Dobili doživotni zatvor!''], [[HINA]], jutarnji.hr, 3. kolovoza 2016., pristupljeno 3. rujna 2019.</ref> Na dra [[Branimir Jelić\|Branimira Jelića]] UDBA je izvršila četiri atentata, tri je preživio a [[1972.]] godine u četvrtome atentatu su ga ubili. Rijetki su uspjeli preživjeti atentate, kao što je to uspjelo [[Nikola Štedul\|Nikoli Štedulu]] [[1988.]] godine na kojega je u [[Škotska\|Škotskoj]], u [[Kirkcaldy]]ju, atentat izvršio suradnik UDBE [[Vinko Sindičić]].<ref name="Stround">{{jezikk\|eng.}} [[Brian Gallagher]], [https://web.archive.org/web/20100210015057/http://paulstroud.co.uk/croatiafocus/Brian.Gallagher.231203.html ''The Curious Case of Vinko Sindicic''], ''[[Hrvatski vjesnik\|The Croatian Herald]]'', br. 996, 23. prosinca 2003., croatiafocus.com, (u pismohrani archive.org 10. veljače 2010.), pristupljeno 31. srpnja 2019.</ref> === Opstrukcije i pritisci na svjedoke === Ni za jedan od tih zločina u Hrvatskoj dosad se nije vodio sudski postupak, hrvatsko pravosuđe je odbijalo suradnju s njemačkim vlastima. Po analizi [[Nevladina udruga\|nevladine udruge]] [[Klub hrvatskih povratnika iz iseljeništva\|Kluba hrvatskih povratnika iz iseljeništva]] istraga i suđenje protiv [[Krunoslav Prates\|Krunoslava Pratesa]] opstruirale su razne osobe bliske strukturama UDBE<ref>[http://web.archive.org/web/20130820211653/http://klub-povratnika.com.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=294%3Atko-je-sve-opstruirao-istragu-i-suenje-protiv-krunoslava-pratesa-u-muenchenu-kronologija-i-analiza-injenica-&catid=45%3Anaslovnica-izdvojeni-clanci&lang=hr ''Tko je sve opstruirao istragu i suđenje protiv Krunoslava Pratesa u Münchenu, kronologija i analiza činjenica ...''], Klub hrvatskih povratnika iz iseljeništva, 31. prosinca 2010., (u pismohrani archive.org 20. kolovoza 2013.), pristupljeno 13. siječnja 2016.</ref> Bernd von Heintschel-Heinegg je kao predsjedatelj sudac na Bavarskom vrhovnom zemaljskom sudu 2008. godine je u [[München]]u, optužio tadašnjeg hrvatskog predsjednika [[Stjepan Mesić\|Stjepana Mesića]] da se miješao u sudski postupak o ubojstvu hrvatskog disidenta Stjepana Đurekovića. Neveo je kako je primjenjivao pritisak na dva svjedoka koji žive u Hrvatskoj.<ref name="faz">{{deu oznaka}} Nikolas Busse, Karl-Peter Schwarz, [http://www.faz.net/aktuell/politik/europaeische-union/europaeischer-haftbefehl-kroatien-lenkt-gegenueber-bruessel-ein-12550527.html ''Europäischer Haftbefehl: Kroatien lenkt gegenüber Brüssel ein''], ''[[Frankfurter Allgemeine Zeitung]]'', 28. kolovoza 2013., pristupljeno 13. siječnja 2016.</ref> Komunističke zločine se i dalje negira, relativira ili ih se opravdava kao '[[antifašizam\|antifašističke]]'.<ref name="faz"/> === Hrvatske žrtve === Redak 305: == Literatura == * [[Bože Vukušić]], ''Tajni rat UDBE protiv hrvatskih iseljenika iz Bosne i Hercegovine'', Klub Hrvatskih povratnika iz iseljeništva, Zagreb, 2002., {{ISBN \|953-97963-3-4}} == Vanjske poveznice ==

UDBA: razlika između inačica