Varaždin: razlika između inačica

Razvio se na rubnim dijelovima Panonske nizine alpskog sustava.

Županija obuhvaća sjeverozapadni dio Hrvatske i u zemljopisnom smislu pripada podravskom pojasu. Prostire se na površini od 1247  km² na kojoj, prema posljednjem popisu stanovništva iz 2001. godine, živi 183.730 stanovnika, po čemu je ovaj kraj jedan od najnapučenijih u Hrvatskoj.

Prema [[arheologija|arheološkim nalazima]], područje grada bilo je naseljeno još u [[Rimski_imperijRimski imperij|rimsko doba]], o čemu svjedoče i imena dviju danas postojećih ulica - Via Militum i Via Petovia (današnje ulice Braće Radić i Optujska).

Povijest Varaždina je usko povezana s poviješću srednjovjekovne [[Varaždinska županija (1868.-1918.)|Varaždinske županije]]. Postoje pretpostavke da je prije [[12. stoljeće|12. stoljeća]] postojala plemenska župa Varaždin. Prema sačuvanim izvorima jasno se vidi da su u razvijenom i kasnom srednjem vijeku postojale Varaždinska, Zagorska, Krapinska i Hrašćinska županija, na čiji se teritorij Varaždinska županija s vremenom proširila.<ref>{{Citiranje www |naslov=Varaždinska županija |url=http://arhinet.arhiv.hr/details.aspx?ItemId=3_8006 |autor= |autorpoveznica= |prezime= |ime= |suautori= |urednik= |izdavač= |format= |jezik= |web_stranica=ARHiNET |stranice= |nadnevak= |preuzeto=11. siječnja 2014. |arhivurl= |arhivnadnevak= |citat= }}</ref> Oko [[1350]]. godine, reorganizacijom županija, stvara se velika Varaždinska županija koja je, između ostalih, u svoj sastav uključila i neke susjedne županije. Varaždinska županija se od sredine [[14. stoljeće|14. stoljeća]] dijelila na manje kotare koji su se većinom podudarali sa starim županijama.<ref>Neven Budak (1994.), ''Gradovi Varaždinske županije u srednjem vijeku'', Zagreb-Koprivnica {{ISBN |953-6235-01-3}}</ref>

Nakon toga Varaždin se razvija kao tipičan srednjovjekovni privilegirani grad, a ubrzo postaje najnapučenijim gradom današnjeg područja kontinentalne Hrvatske (tadašnje Kraljevine Slavonije). Varaždin je bio ne samo sjedištem Varaždinske županije nego i često mjestom gdje su se održavala zasjedanja Sabora. Varaždin je vrlo brzo postao trgovačkim središtem jer se nalazio na križanju važnih srednjovjekovnih cesta koje su spajale Ugarsku s [[Jadransko more|Jadranskim morem]], ali i Kraljevinu Slavoniju sa susjednom Vojvodinom [[Štajerska|Štajerskom]]. Uz trgovinu ubrzano se počeo razvijati obrt. Prosperitet je trajao sve dok varaždinsku okolicu i sam Varaždin nisu ugrozili [[Osmanlije]]. Izgleda da je jedna od najvećih provala Osmanlija na varaždinsko područje bila [[1532]]. godine. Sultan [[Sulejman I.]]. u ljeto [[1532.]] godine krenuo zauzeti glavni habsburški grad [[Beč]]. Na putu mu se kod [[Kiseg]]a uspješno suprotstavio [[Nikola Jurišić]]. Sulejman I. je nakon neuspjeha kod Kisega napustio namjeru osvajanja Beča i vraćao se u [[Osmansko Carstvo]]. O tome piše povjesničar Rudolf Horvat:

Osmanlije su postupno zauzimali hrvatski prostor, a usporedno s njihovim napredovanjem pojedini su hrvatski plemići tijekom [[16. stoljeće|16. stoljeća]] kralju davali svoje pogranične utvrde. Sredinom 16. stoljeća je stvoren sustav pograničnih straža i utvrda s posadama financiranim od kralja koji se protezao od rijeka [[Mura|Mure]] i Drave do Jadranskoga mora. Taj sustav zovemo [[Vojna krajina]] ili granica. Uz kralja su, pogranične utvrde od 30-tih godina 16. stoljeća, financirali pretežito staleži pokrajina Štajerske, Kranjske i Koruške, ali i Hrvatski sabor. Između Drave i [[Sava|Save]] je utemeljena Slavonska krajina koja je kasnije po svom sjedištu Varaždinu dobila ime [[Varaždinski generalat]]. Sastojala se od tri natkapetanije: Koprivničke, Križevačke i Ivanić. Time Varaždin postaje važno vojno uporište.

Osmanska vojska je na proljeće 1664. krenula u protunapad. Kod [[Novi Zrin|Novog Zrina]] se nalazio glavni habsburški zapovjednik [[Raimondo Montecuccoli]] koji je tijekom lipnja mirno gledao jednomjesečnu [[Opsada Novog Zrina|opsadu i pad]] te utvrde. On je čekao da se osmanske snage iscrpe i krenu prema Beču. Na kraju je Montecuccoli pobjedio Osmanlije u [[Monošterska bitka (1664)|bitci kod Monoštra]] (Szentgotthárd) odnosno Mogersdorfa (Modinaca) na tromeđi današnje [[Mađarska|Mađarske]], [[Slovenija|Slovenije]] i [[Austrija|Austrije]]. Nakon te bitke u kolovozu 1664. godine su Osmanlije i Habsburgovci potpisali tajni [[Vasvárski mir]] (nazvan po mjestu [[Vasvár]]u gdje su se održavali pregovori). Mir je bio potpisan na dvadeset godina, Osmanlije su zadržale prostore koje su zauzele, a kralj je povrh toga morao platiti veliku ratnu odštetu. Taj je mir omogući stabilni razvitak Varaždina i zaštitu od Osmanlija. No isti je mir bio jedan od povoda zrinsko-frankopanskoj uroti koja je završila pogubljenjem [[Petar Zrinski|Petra Zrinskog]] i [[Fran Krsto Frankopan|Frana Krste Frankopana]] u Bečkom Novom Mjestu [[30. travnja]] [[1671]]. godine.

Po završetku rata koji je trajao od [[1683]]. do [[1699]]. godine došlo je do oslobađanja od Osmanske vlasti velikih dijelova hrvatskog prostora. Oslobođeni su: [[Lika]], [[Krbava]], dio [[Kordun]]a, [[Banovina|Banovina]], [[Moslavina]], Slavonija, [[Baranja]] i zapadni [[Srijem]]. To je potvrđeno time što su [[Habsburška Monarhija]], [[Mletačka Republika]] i [[Osmansko Carstvo]] potpisali mir u [[Srijemski Karlovci|Srijemskim Karlovcima]] 1699. godine. Taj je mir za Varaždin značajan jer je zauvijek nestalo osmanske opasnosti za ovdašnje stanovnike, tim više jer su kroz gotovo čitavo [[16. stoljeće|16.]] i [[17. stoljeće]] postojali kontinuirani upadi manjih pljačkaških skupina Osmanlija koje su ugrožavale sigurnost imovine i stanovništva.

Najveća znamenitost Varaždina je tvrđava zvana Stari grad. Nalazi se na sjeverozapadnom obodu gradske jezgre, a danas je u njoj smješten [[Gradski muzej Varaždin]]. Tvrđava se prvi put spominje u 12. stoljeću i vjeruje se da je tada bila sjedište varaždinskih župana. Krajem 14. stoljeća dolazi u vlasništvo [[grofovi Celjski|grofova Celjskih]] koji je pregrađuju u gotičkom stilu. Iz tog vremena potječe središnji četverokutni objekt, oko koje su se izvorno nalazile drvene palisade. Najveći zahvat tvrđava doživljava u 16. stoljeću, kada je pregrađena u suvremenu renesansnu fortifikaciju. Za vlasništva [[Ivan Ungnad|Ivana Ungnada]], nešto prije 1544. započinje gradnja zidina s kružnim kulama, te oko njih zemljanih bedema i jarka napunjenog vodom. Time ove građevina postaje karakterističan tip utvrde zvan "wasserburg". Pregradnju je radio [[Domenico Allio|Domenico dell'Allio]], graditelj talijanskog podrijetla koji je djelovao u Štajerskoj.<ref name="Mira Ilijanić 1999">Mira Ilijanić (1999.), ''Urbanizam – graditeljstvo – kultura, zbornik radova'', Varaždin {{ISBN |953-6775-05-0}}</ref> Pod kraj stoljeća varaždinska tvrđava trajno dolazi u ruke mađarsko-hrvatske obitelji Erdödy, koja će na njoj izvesti manje adaptacije u baroknom stilu.

U Varaždinu je djelovalo nekoliko katoličkih crkvenih redova: [[kapucini]], [[uršulinke]], [[isusovci]] i [[franjevci]]<ref>[http://www.varazdin-online.com/grad/znamenitosti/crkve/sv_trojstvo.php Varaždin] Znamenitosti</ref>.

Velik graditeljski zamah, Varaždin doživljava u doba baroka, dolaskom crkvenih redova u grad. Najprije se podiže [[Isusovački samostan i crkva sv. Marije u Varaždinu|isusovačka crkva]] (1642.-46.), kao tipična ranobarokna dvoranska crkva s "wandtpfeilerima", unutrašnjim kapelama koje su međusobno razdvojene zidovima. Godine 1650. gradi se i [[Franjevački samostan i crkva sv. Ivana Krstitelja u Varaždinu|franjevačka crkva sv. Ivana Krstitelja]], djelo graditelja [[Peter Rabba|Petera Rabbe]] iz [[Graz|Graza]]a. Obje crkve bogato bogato su opremljene inventarom, zidnim slikama i štukaturama. Gradnju novog [[Franjevački samostan i crkva sv. Ivana Krstitelja u Varaždinu|franjevačkog samostana]] (1626.-32) vodi gradački "Majstor Stephan", dok [[Jacob Schmerleib]] iz [[Leibnitz|Leibnitza]]a podiže [[Isusovački samostan i crkva sv. Marije u Varaždinu|isusovački samostan]] (1679.-91.). U 17. stoljeću u Varaždinu većinom djeluju štajerski graditelji.<ref> name="Mira Ilijanić (1999.), ''Urbanizam – graditeljstvo – kultura, zbornik radova'', Varaždin ISBN 953-6775-05-0<"/ref>

Osobito će značajna ostvarenja u baroknoj arhitekturi nastati u 18. stoljeću, redovito od ruku domaćih majstora, ali stranoga podrijetla. Na samom početku stoljeća gradi se [[Kapucinski samostan i crkva sv. Trojstva u Varaždinu|kapucinski samostan s crkvom]]. Jednostavnog arhitektonskog oblikovanja, ovaj će sklop biti vrlo sličan kapucinskim samostanima podignutima u drugim dijelovima Hrvatske. Uz novčanu pomoć carice [[Marija Terezija|Marije Terezije]] podiže se i [[Uršulinski samostan i crkva Rođena Marijina u Varaždinu|uršulinski samostan]] (1715.-1749.), u sklopu kojeg djeluje i djevojački konvikt. Uz njega je [[Uršulinski samostan i crkva Rođena Marijina u Varaždinu|uršulinska crkva]] (1722.-29.), jedna od najranijih baroknih crkava u Hrvatskoj s karakterističnim zabatnim zvonikom na pročelju. Nova [[Župna crkva sv. Nikole u Varaždinu|župna crkva sv. Nikole]] gradi se sredinom 18. stoljeća prema projektu domaćeg graditelja [[Šimun Ignac Wagner|Šimuna Ignaca Wagnera]].

U velikom požaru 1776. stradale su brojne sakralne građevine, a u godinama koje slijede obnovljene su i dograđene u većoj mjeri. [[Crkva sv. Florijana u Varaždinu|Crkvu sv. Florijana]] (1777.) i [[Crkva sv. Vida u Varaždinu|crkvu sv. Vida]] (1778.-1782.) obnovio je domaći graditelj [[Ivan Adam Poch|Ivan Adam Poch]], davši im današnji izgled u kasnobaroknom stilu.<ref>[[Ivy Lentić Kugli]] (1980.), ''Varaždinski graditelji i zidari 1700-1850'', Zagreb</ref> Kada je 1773. ukinut isusovački red, njihovu su crkvu naslijedli pavlini koji su sagradili novo reprezentativno pročelje s volutnim zabatom. Izgradnja baroknih crkava i samostana znatno će doprinijeti urbanističkoj slici Varaždina, koja će kao takva ostati sačuvana sve do danas.

U povijesnoj jezgri Varaždina nalazi se niz plemićkih palača iz baroknog doba. Palače se grade od druge polovice 17. stoljeća sve do početka 19. stoljeća, a podižu ih hrvatske ili udomaćene plemićke obitelji stranog podrijetla. Na glavnom gradskom trgu smještena je palača grofova Drašković, čije je postojanje na tom mjestu zabilježeno još u 16. stoljeću, dok današnja zgrada potječe iz 18. stoljeća. Do nje se nekoć pružala [[Palača Czindery u Varaždinu|palača Czindery]], a s druge strane trga [[Biskupska palača u Varaždinu|biskupska palača]], no obje su srušene krajem 19. stoljeća. Središnja zgrada trga je [[Gradska vijećnica u Varaždinu|gradska vijećnica]] koja je građena u 15. stoljeću, ali je obnovom pročelja 1791.-93. dobila svoj današnji izgled. <ref> name="Mira Ilijanić (1999.), ''Urbanizam – graditeljstvo – kultura, zbornik radova'', Varaždin ISBN 953-6775-05-0<"/ref> Na Franjevačkom trgu nalazi se poznata [[Palača Patačić u Varaždinu|palača Patačić]], koja je dvokatna i ima ugaoni erker te, usprkos svojim malim dimenzijama, vrlo raskošno pročelje s motivima rokaja. U njoj se odvijao bogat društveni život jer su grof Franjo Patačić i njegova žena Katarina ondje organizirali plesove i kazališne predstave. U palači su do danas u nekoliko prostorija sačuvane zidne slike. Zidne slike sačuvane su i u susjednoj [[Palača Varaždinske županije u Varaždinu|palači Varaždinske županije]], koja je bila jedna od najvećih baroknih palača ikad sagrađenih u Hrvatskoj. Ondje je u središnjoj dvorani naslikana iluzionistička arhitektura mramornih stupova koji nose kasetirani strop. Palaču je gradio domaći graditelj [[Jakov Erber]].

Na istom se trgu, na sjevernoj strani, nalazi [[Palača Wasserman-Kreuz u Varaždinu|palača Wasserman-Kreuz]] (1785.-86.) i [[Palača Herzer u Varaždinu|palača Herzer]] (1791.-95.), obje u stilu kasnobaroknog klasicizma. Zanimljivo je da palaču Herzer nisu podigli plemići već gradski poštar Franjo Herzer koji se obogatio novcem dobivenim na lutriji. No, ubrzo je bankrotirao pa mu je palača oduzeta. <ref>Ivy Lentić Kugli (1973.) "Prilog datiranju nekih varaždinskih palača iz 18. i početka 19. stoljeća", ''Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske'' br. 3-4, Zagreb ISSN 0042-6083</ref> U blizini je i [[Palača zagrebačkog Kaptola u Varaždinu|palača]] koju je šezdesetih godina 18. stoljeća sagradio [[Zagrebački Kaptol]], a ističe se bogatim pročeljem kojeg krasi motiv Božjeg oka na zabatu. Na Stančićevu trgu, pred nekadašnjim ulazom u [[Stari grad u Varaždinu|Stari grad]], nalazi se [[Palača Prašinski-Sermage u Varaždinu|palača Prašinski-Sermage]] (17. st.), karakteristična po šarenom pročelju s crno-crvenim medaljonima te raskošnim kamenim stubištem na začelju. Na Trgu slobode smještena je [[Palača Petković u Varaždinu|palača obitelji Petković]] (1767. g) kojoj je u nekom vremenu uklonjen vrlo bogat ulazni portal s obiteljskim grbom.

Od starijih građevina u Varaždinu, postoje ostaci nekadašnjih gradskih zidina - dvije kule, Lisakova kula u Gajevoj ulici i Lančana kuča na Stančićevu trgu. Tu je i renesansna kuća Ritz s arkadama u prizemlju, smještena na uglu Franjevačkog i Trga kralja Tomislava, te [[Zakmardijevo sjemenište u Varaždinu|Zakmardijevo sjemenište]] s kraja 17. stoljeća u Habdelićevoj ulici.

Iz 19. i početka 20. stoljeća potječe niz gradskih vila, od kojih je najranija klasicistička vila Mueller u Cesarčevoj ulici, dok se veći broj secesijskih kuća nalazi u Kolodvorskoj ulici. Najznačajnija zgrada historicističkog razdoblja je [[Hrvatsko narodno kazalište u Varaždinu|Hrvatsko narodno kazalište]], rađeno prema projektima [[Beč|bečkihbeč]]kih arhitekata [[Biro Fellner & Helmer|Fellnera i Helmera]], poznatih graditelja kazališta u srednjoj Europi.

[[Datoteka:Hotel Turist Varaždin.jpg|mini|270px|Hotel Turist je najveći smještajno-ugostiteljski objekt u gradu]]

Varaždin je, uz Zagreb, najznačajnije kulturno središte sjeverozapadne Hrvatske.

Kazališne predstave održavale su se u Varaždinu još u [[18. stoljeće|18. stoljeću]]. Putujuće glumačke družine iz njemačkih krajeva održavale su predstave u privatnim palačama ili pak Lauretanskoj kapeli bivšeg isusovačkog samostana koja je bila namijenjena za tu svrhu. Godine 1768. grof Franjo Patačić kupuje zemljište za gradnju kazališne zgrade na današnjem Stančićevu trgu, ali zbog novčanih neprilika odustaje od te namjere. Za potrebe glumaca i gledatelja uređuje se dvorana u palači Mekovec, te su se u njoj održavale predstave sve do 1873. godine. Gradsko zastupstvo u to vrijeme imenuje Kazališni građevni odbor koji bi razradio sve idejne zamisli o izgradnji suvremenog kazališta. Arhitektu [[Hermann Helmer|Hermannu Helmeru]] dodijeljena je prva nagrada za projekt nove kazališne zgrade i 1871. povjerena mu je izvedba.<ref>{{Citiranje www |naslov=Refurbishment of the Croatian National Theatre in Varaždin along with participation of the local community and economy |url=http://www.dalekovod.com/eng/in-media/lider-21122007.pdf |autor= |autorpoveznica= |prezime=Fiegenwald |ime=Vanja |suautori= |urednik= |izdavač= |format=PDF |jezik=engleski |web_stranica=Dalekovod.com |stranice= |nadnevak=21. prosinca 2007. |preuzeto=3. prosinca 2009. |arhivurl=https://web.archive.org/web/20080828171140/http://www.dalekovod.com/eng/in-media/lider-21122007.pdf |arhivnadnevak=28. kolovoza 2008. |citat= }}</ref> Kazalište je dovršeno [[1873.]] godine, a na svečanom otvorenju [[25. rujna]] [[1873.]] izvedena je Kukuljevićeva drama ''Poturica''. Do [[1883.]] u njemu se glumilo i pjevalo samo na njemačkome jeziku s tek pokojom hrvatskom pjesmom. Hrvatskih je predstava bilo tek prigodom gostovanja zagrebačke opere [[1885.]], zagrebačke drame [[1886.]] i nastupom poznatih glumaca ([[Adam Mandrović|Adama Mandrovića]], [[Andrija Fijan|Andrije Fijana]], [[Marija Ružička Strozzi|Marije Ružičke Strozzi]], [[Ljerka Šram|Ljerke Šram]] i drugih).

* nogomet: [[NK Varteks (2011.)|NK Varteks]],[[NK Varaždin Varaždin |NK Varaždin ]] [[NK Sloboda Varaždin|NK Sloboda]], [[NK Mladost Varaždin|NK Mladost]], [[Varaždinski gimnazijski športski klub|VGŠK]], [[Varaždinski športski klub|VŠK]], [[VNŠK Drava|Drava]], [[ŠK Varaždinec|Varaždinec]], [[ŠK Željezničar Varaždin|Željezničar]], [[ŠK Slavija Varaždin|Slavija]], [[HŠK Zagorac Varaždin|Zagorac]], [[NK Plitvica Gojanec|Plitvica]], [[Varaždinski ŠK]]

*[[Gabrijela Horvatova]], operna pjevačica, glumica <ref>[http://www.klasika.hr/index.php?p=article&id=1217 Klasika.hr] Kamen kušnje opernih ansambala, pristupljeno 18. travnja 2011. </ref>

* Neven Budak, ''Gradovi Varaždinske županije u srednjem vijeku'', Zagreb-Koprivnica, 1994. {{ISBN |953-6235-01-3}}

* Rudolf Horvat, ''Povijest grada Varaždina'', Varaždin, 1993. {{ISBN |953-154-001-2}}

* Mira Ilijanić, ''Urbanizam – graditeljstvo – kultura, zbornik radova'', Varaždin, 1999. {{ISBN |953-6775-05-0}}

* Ivy Lentić Kugli, ''Zgrade varaždinske povijesne jezgre'', Zagreb, 2001. {{ISBN |953-178-473-6}}