Varijabla (računarstvo): razlika između inačica

'''Varijabla'''<ref name="Šribar-Motik"/><ref name="Essert, Žilić"/><ref name="Kiš1"/> (prema {{en|variable}}; ''promjenjivica'',<ref name="Šribar-Motik">Julijan Šribar, Boris Motik, ''Demistificirani C++ : dobro upoznajte protivnika da biste njime ovladali'', 3. prošireno izdanje, Element, Zagreb, 2010., {{ISBN |978-953-197-614-5}}, {{NSK-zapis|id=000733320}}. Mrežno izdanje, citirano kao: [http://free-zg.htnet.hr/jsribar/demistif.pdf ''Demistificirani C++'', 2. izdanje, str. 33.]</ref><ref name="Essert, Žilić">[http://www.fsb.unizg.hr/usb_frontend/files/1332414796-0-matlab_udzbenik.pdf Fakultet strojarstva i brodogradnje - M. Essert, Tihomir Žilić: MATLAB - Matrični laboratorij]</ref><ref>[http://dzs.ffzg.unizg.hr/text/Uvod%20u%20informacijske%20znanosti/pog7.htm Digitalna zbirka Filozofskog fakulteta u Zagrebu] Miroslav Tuđman, Damir Boras, Zdravko Dovedan: Uvod u informacijske znanosti. Baze podataka.</ref><ref name="Essert, Žilić">[http://www.fsb.unizg.hr/usb_frontend/files/1332414796-0-matlab_udzbenik.pdf Fakultet strojarstva i brodogradnje - M. Essert, Tihomir Žilić: MATLAB - Matrični laboratorij]</ref> ''promjenljivica'',<ref name="Kiš1">Miroslav Kiš, Joško Buljan, Sanja Vuković, Ozren Anić, ''Englesko – hrvatski informatički rječnik : s računalnim nazivljem'', Školska knjiga, Zagreb, 1993., str. 451., varijabla, promjenljivica<!-- napomena: s tim da se u prethodno navedenom rječničkom članku još jednom spominje (samo) varijabla, kao i u drugim rječničkim člancima gdje je isključivo i samo varijabla --></ref> ''promjenjivka''<ref>[https://element.hr/artikli/file/1924 Naučite programirati uz C++, 2. izdanje, str. 22]</ref>), u kontekstu [[programiranje|programiranja]] jest ime (polje<ref>Slavko Tkalac, ''Programski jezik COBOL'', Informator, Zagreb, 1983., str. 30. i 31.</ref>) kojem je pridružena vrijednost, i ta vrijednost naziva se vrijednošću varijable.

Varijablu ne shvaćamo kao da je ona samo ime, jer u pojam varijable ulazi i ideja njoj pridružene vrijednosti, kao i ideja vremena kroz koje je vrijednost varijable moguće mijenjati. Dakle, ako bismo htjeli doznati vrijednost neke varijable imena '''a''', ne bi bilo dovoljno pitati: "koja je vrijednost varijable '''a'''" - potrebno je pitati koja je vrijednost varijable '''a''' u nekom trenutku '''t'''. Ovo je u oprjeci s [[varijabla|varijablama]]ma kakve poznajemo u matematici, iz čijeg je poimanja isključena ideja promjene kroz vrijeme: varijable u matematici mogu poprimati različite vrijednosti, ali samo u različitim kontekstima. Unutar istog konteksta (jednadžba, formula) one su - nepromjenjive.

Svaki programski jezik može imati svoje ostvarenje ideje varijable, često uvjetovano raznim tehničkim ograničenjima. Pri tome to ostvarenje može u nekim detaljima biti u suprotnosti s općenitom idejom varijable, ali tada je to problem tih konkretnih ostvarenja. Kada početnici uče dotični jezik, taj problem može rezultirati teškoćama u shvaćanju ideje varijable, kao i pogrješkama koju čine iskusniji korisnici.

Tako u pojedinim programskim jezicima kao dodatno možemo: dobiti adresu varijable, promijeniti vrijednost varijable bez navođenja njenog imena, te promijeniti vrijednost varijable primjenjujući operaciju na samoj vrijednosti varijable. U ovom posljednjem slučaju vrijednost varijable shvaćamo kao vrijednost promjenjivog objekta. U nekim se jezicima varijable shvaćaju kao pokazivači na objekte.

Varijable možemo shvaćati i izvan konteksta programskih jezika. Na primjer, možemo pojmiti varijablu imena ''stanje_prekidača'', čija vrijednost može biti 'uključen' ili 'isključen'.

U programskim jezicima varijable su imenovane identifikatorima, koji nam služe da jednoznačno odrede varijablu. Pri tom jedno ime, odnosno identifikator, može pripadati samo jednoj varijabli u određenom kontekstu.

Kao i svi identifikatori u programskim jezicima, ime varijable sastoji se od simbola abecede pojedinog programskog jezika.

Da bi programski jezik mogao razlikovati imena varijabli od drugih sintaktičkih elemenata, poput brojeva, operatora i ključnih riječi, uvijek postoje točna pravila o sintaksi imena varijabli. Tako, najčešće, imena varijablā ne mogu početi brojem i ne smiju sadržavati razmake, odnosno ime varijable je samo jedna riječ.

U nekim programskim jezicima ime varijable može se sastojati isključivo od slova, brojeva, i znaka podvlake _ .

Postoje bitne razlike u osjetljivosti imena varijablā na velika i mala slova (engl. ''upper case'' i ''lower case''). U mnogim jezicima je razlika značajna (engl. ''case-sensitive''), to jest kada se dvije riječi razlikuju samo u upotrebi velikih i malih slova, onda one predstavljaju dva različita imena. U drugim jezicima razlika nije značajna (engl. ''case-insensitive''), a postoji i mogućnost da se zabrani uvođenje dvaju imena koji se razlikuju samo u upotrebi velikih i malih slova.

i, j, n, a, b, broj, sum, max, retval, point, cijena.

Kao što je vidljivo, za razliku od matematičkih imena, imena se varijabli često sastoje od više znakova.

U jezicima sa stojnim sustavom tipova, svaka varijabla ima zadan tip, koji tada ograničava vrijednosti koje je dozvoljeno pridružiti varijabli. Tip se tada obavezno navodi prilikom uvođenja varijable.

U jezicima s gipkim sustavom tipova, obično kažemo da izrazi nemaju tip podatka, nego samo vrijednosti imaju tip. S obzirom da varijabla može biti izraz, tada varijabla nema tip, nego njena vrijednost ima tip. Tada je moguće varijabli pridružiti bilo koju vrijednost.