Vatroslav Jagić: razlika između inačica

Pučku školu i [[Gimnazija|gimnaziju]] pohađao u Varaždinu, [[Klasična gimnazija u Zagrebu|Klasičnu gimnaziju]] završio u [[Zagreb]]u 1856. godine.<ref>Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., str. 914., {{ISBN |978-953-95772-0-7}}</ref> U Beču je studirao klasičnu [[Filologija|filologiju]], a kod [[Franz Miklošič|Franza Miklošiča]] slušao [[slavistika|slavistiku]] kojoj se potpuno priklonio. Završivši studij vratio se u Zagreb gdje je skoro cijelo desetljeće (1861. - 1870.) profesor u [[Klasična gimnazija u Zagrebu|Klasičnoj gimnaziji]].<ref>Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., str. 894., {{ISBN |978-953-95772-0-7}}</ref> Godine [[1869]]. izabran je za pravog člana [[JAZU]] i dopisnog petrogradske akademije. Sljedeće godine otpušten iz državne službe.

Vatroslav Jagić je [[1869.]] godine u 1. knjizi "Starina" u prilogu Ogledi stare hrvatske proze tekst [[Red i zakon od primlenja na dil dobroga čińenja sestar naših reda svetoga otca našega Dominika|"Reda i zakona od primlenja na dil dobroga čińenja sestar naših reda svetoga otca našega Dominika"]] objavio kao "crticu o životu manastirskom starih dalmatinsko-hrvatskih koludrica". <ref>http://www.ihjj.hr/oHrJeziku-red-i-zakon.html</ref>

U nacionalnom pitanju nije uvijek razumio želje naroda iz kojega je potekao što je u Hrvatskoj povremeno izazivalo kritike i negativne reakcije. Tako je pisao da [[Srbi]] žive na Neretvi i da je jezik Kulina Bana, Bosne, Travunije i Duklje bio srpski: ''Nije moguće vjerovati da ne bi bili u Bosni, Zahumlju, Diokleciji itd. već davna prije Kulina bana počeli pisati ćirilicom, a narodnim jezikom srpskijem''. <ref>{{Cite book|last= |first= |authorlink= |title=Historija kujiz̄evnosti naroda hrvatskoga i srbskoga. Knj.l.Staro doba, str. 2., 142. |year= 1867.|url= https://books.google.hr/books?id=AhYEAAAAYAAJ&printsec=frontcover&dq=Jagi%C4%87&lr=#v=onepage&q&f=false|publisher= |location= Zagreb |id= }}</ref> Kritiziran je i od Srba. [[Srbobran (novine)|Srbobran]] je [[1903.]] pisao kako ga je napadao beogradski tisak zbog članka ''Makedonski problem'' koji je objavljen u bečkom listu [[Neue Freie Presse]], a po Srbima je učinio veliku uslugu austrijskim težnjama. Tvrdio je da u Makedoniji nema Srba, a u Staroj Srbiji ih ima malo, a i ono što ima nisu baš Srbi, nego samo srodni Srbima. Optuživan je da zlorabi znanstveni autoritet u momentima kada je to Austriji potrebno, i da tobožnjim znanstvenim razlozima želi utvrditi ono za čim teži austrijska politika. Jagić je zbog osude srpskog javnog mišljenja uputio [[Srpska akademija znanosti i umjetnosti|Srpskoj Kraljevskoj Akademiji Znanosti]] pismo molbe da ga izbrišu iz redova svojih članova. <ref>{{Cite book|last= Вишњић |first= Чедомир |authorlink= |title= Србобран 1901.-1914. - Српско коло 1903. - 1914., pp. 134., 137.|year= 2013. |url= |publisher= СКД Просвјета, Службени Гласник |location= Загреб, Београд |id= }}</ref> <ref>{{Cite book|last= |first= |authorlink= |title= Нови Србобран, бројеви 52. и 59., од 10. и 18. марта 1903., чланци: Српска штампа и Јагић и Јагић и Српска Академија Наука|year= 1903.|url= |publisher= |location= Загреб|id= }}</ref>