Inačica od 5. siječnja 2020. u 15:30 uredi MaGaBot (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici, Botovi 57.780 edits m zamjena kategorije ← Starija izmjena		Inačica od 2. veljače 2020. u 17:58 uredi ukloni ovu izmjenu HmxBot (razgovor \| doprinosi) Botovi 19.624 edits m zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci Novija izmjena →
Redak 1: Imenom '''Veleizdajnički proces''' naziva se u hrvatskoj [[historiografija\|historiografiji]] sudski proces koji su vlasti [[Austro-Ugarska\|Austro-Ugarske]] organizirale u Zagrebu [[1909.]] godine protiv 53 člana [[Srpska samostalna stranka\|Srpske samostalne stranke]]. SSS u to doba s [[Stranka prava\|Hrvatskom strankom prava]] čini [[Hrvatsko-srpska koalicija\|Hrvatsko-srpsku koaliciju]], većinsku snagu u [[Hrvatski sabor\|Hrvatskom saboru]]. Optuženi su za suradnju s vlastima [[Kraljevina Srbija\|Srbije]] u uroti da se [[Južni Slaveni]] ujedine u zajedničku državu. Iako su dokazi bili slabi (dokazano je da je glavni svjedok optužbe bio policijski provokator; prema tadašnjim propisima tako prikupljene informacije nije se smatralo zakonitim dokazom), osuđeni su na robiju. Ubrzo je Koalicija sklopila politički pakt s ugarskim premijerom [[Khuen Héderváry\|Héderváryjem]], pa su svi bili pomilovani. U vrijeme veleizdajničkog procesa su iz Kraljevine Srbije - putom tajne organizacije [[~~Crna ruka\|~~Crna ruka]] - vođene aktivnosti u svrhu teritorijalnog širenja, koje je uključivalo vojne akcije pomoću ubačenih gerilaca na području juga Srbije i Makedonije pod vlašću [[Osmansko Carstvo\|Osmanskog carstva]], te razne obavještajne i promidžbene aktivnosti - te, u iščekivanju mogućeg europskog rata u kojemu će Srbija biti u prigodi proširiti svoj teritorij, priprema za oružane akcije - na području [[Austro-Ugarska\|Austro-Ugarske]] i [[Kraljevina Crna Gora\|Kraljevine Crne Gore;]] gdje se također putom organizacije [[Narodna odbrana]] radilo na organizaciji oružane pobune. O sudjelovanju u tim aktivnostima će kasnije i javno govoriti neki njihovi viđeniji sudionici, poput [[Svetozar Pribićević\|Svetozara Pribićevića]], [[Puniša Račić\|Puniše Račića]] i [[Vaso Čubrilović\|Vase Čubrilovića]]. Po kasnijoj tvrdnji koju sam predsjednik Srpske samostalne stranke [[Svetozar Pribićević]] iznosi u svojoj brošuri{{fusg\|1}} iz [[1931.]] godine, optuženici iz zagrebačkog Veleizdajničkog procesa su doista bili veleizdajnici - radili su na razbijanju Austro-Ugarske i uspostavi Jugoslavije - ali optužba nije raspolagala dobrim dokazima. == Želja za diskreditiranjem Hrvatsko-srpske koalicije == Jedan od povoda procesu bio je bijeg u Srbiju austrijskog časnika Milana Pribićevića, mlađeg brata najutjecajnijeg srpskog političara u Hrvatskoj [[Svetozar Pribićević\|Svetozara Pribićevića]], zagovornika integralnog jugoslavenstva. Među optuženima bila su još dva njihova brata, [[Valerijan Pribićević\|Valerijan]] i [[Adam Pribićević\|Adam]]. Sam Svetozar Pribićević nije bio optužen jer je, kao zastupnik u [[Hrvatski sabor\|Hrvatskom državnom saboru]] i u mađarskom parlamentu, uživao imunitet. Mađarski parlament odbio je skinuti imunitet njemu, dr. [[Srđan Budisavljević\|Srđanu Budisavljeviću]] i još jednom optuženom zastupniku. Sudilo se Pribićevićevim političkim idejama, kao i političkoj borbi, koju je tada vodila [[Hrvatsko-srpska koalicija]]. Vlasti su nastojale disktreditirati Koaliciju i unijeti u nju razdor optužujući Srbe da su, osim legalne političke borbe, organizirali masovnu urotu. [[Čista stranka prava]], koju vodi [[Josip Frank]] ([[frankovci]]), u dogovoru s bečkim vlastima sudjelovala je u napadima na optužene Srbe i na Koaliciju općenito. Osnova za optužnicu bila je brošura pod naslovom ''Finale'', kojoj je autor bio [[Đorđe Nastić]], tiskana [[5. kolovoza]] [[1908.]] u Budimpešti. Redak 21: == Tvrdnje Svetozara Pribićevića 1931. godine u izgnanstvu == Godine [[1931.]] godine Svetozar Pribićević, tada u emigraciji, isticao je korektan postupak Austro-Ugarskih vlasti prema uhićenicima, nasuprot brutalnosti kasnijeg jugoslavenskog režima prema političkim protivnicima, uključujući i prema njemu samom. Pribićević dodaje: »Još treba uvažiti, da su optuženi Srbi zaista vodili antidržavnu propagandu, da su i srcem i dušom, a neki i javnim svojim radom, zaista bili veleizdajnici, da je revolucionarni statut Milana Pribićevića o saveznoj jugoslovenskoj federativnoj republici zaista postojao, da su neki optuženi znali za taj statut i da je on imao da služi kao baza njihove akcije, i da je sve to sa gledišta tadašnjeg krivičnog zakona zaista predstavljalo veleizdaju.« (Pribićević, 2000., str. 227.) Svetozar Pribićević opisuje i kontakte istaknutih članova svoje Samostalne srpske stranke s tajnom službom Kraljevine Srbije; među tim članovima SSS bio je i Rade Malobabić<ref>[https://books.google.hr/books?id=N-4yAAAAIAAJ&focus=searchwithinvolume&q=veze "Diktatura kralja Aleksandra"], Svetozar Pribićević, 1933. (izdanje "Globus" Zagreb, 1990., str. 227., 237.-240.)</ref>, koji je poslije na preporuku Pribićevića postao profesionalni agent srbijanske tajne službe i - u tom svojstvu - organizirao [[Sarajevski atentat\|atentat na nadvojvoda Franju Ferdinanda 1914. godine]]; naposljetku je Rade Malobabić bio pogubljen od srbijanskih vlasti zajedno s [[Dragutin Dimitrijević Apis\|Dragutinom Dimitrijevićem Apisom]], kao Apisov najbliži suradnik u zavjereničkim djelatnostima organizacije "[[Crna ruka]]".<ref>Mislav Gabelica, [http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=180521 "Zagrebačka veleizdajnička parnica 1909. godine"] // ''[[Časopis za suvremenu povijest]]'', sv. 46, br. 1. Svibanj 2014. (v. fusnotu 103)</ref> == Friedjungov proces == Redak 42: == Literatura == * [[Svetozar Pribićević\|Pribićević, Svetozar]]: ''Izabrani politički spisi'', Zagreb: Golden Marketing i Narodne novine, 2000., {{ISBN \|953-6168-71-5}} == Izvori ==

Veleizdajnički proces: razlika između inačica