Vinko Žganec: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m →Dodatna literatura: preuređenje + komentar |
m zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci |
||
Redak 29:
Djetinjstvo je proveo u rodnom selu [[Vratišinec|Vratišincu]]. [[Međimurje]] je u to vrijeme politički pripadalo Mađarskoj, pa je on polazio u mađarsku pučku školu, koju je završio u rodnome selu 1901. godine. Prva tri razreda [[Gimnazija|gimnazije]] pohađao je u [[Varaždin]]u i kao odlikaš dobio besplatno mjesto u orfanotrofiju u Zagrebu.
U Zagrebu polazi od 4. do 6. razreda [[Klasična gimnazija u Zagrebu|Klasičnu gimnaziju]], a 7. i 8. razred završava u nadbiskupskom liceju. Maturirao je [[1910]]. godine s odličnim uspjehom na [[Klasična gimnazija u Zagrebu|Klasičnoj gimnaziji]].<ref>Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., str. 925., {{ISBN
== Karijera ==
Redak 49:
U ožujku 1941. godine dolazi u Zagreb gdje je imenovan za javnog bilježnika. Za vrijeme rata ukinuta su javna bilježništva, pa on obavlja dužnost odvjetnika do lipnja 1943, kada je izabran u Hrvatskom autorskom društvu u Zagrebu za glavnog tajnika. Tu ustanovu vodio je do 1. listopada 1945. godine. Kao tajnik HAD-a pristupio je dubljem proučavanju pravnih propisa i prakse iz autorsko-pravne zaštite. Sudjelovao je u redakciji normativnih propisa iz područja autorsko-pravne zaštite.
Nakon drugog svjetskog rata bio je davatelj podataka [[Juraj Andrassy|Jurju Andrassyju]] kod rješavanja pitanja [[Bajski trokut|Bajskog trokuta]] 1945. godine. Te je godine Federalna Hrvatska izaslala Jurja Andrassyja, a suradnici su mu za sjeveroistočne granice Hrvatske, odnosno za područje Bajskog trokuta bili su [[Blaško Rajić]], [[Grga Skenderović]] i
U razdoblju 1945-1948. radi kao muzikolog u [[Etnografski muzej u Zagrebu|Etnografskom muzeju u Zagrebu]]. U rujnu 1948. osnovao se u Zagrebu Institut za narodnu umjetnost i Žganec je postao prvi upravitelj tog instituta. Od 1948. do jeseni 1966. predavao je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu predmet "muzički folklor". Bio je glavni inicijator osnivanja Udruženja muzičkih folklorista Jugoslavije. Godine 1952. u Puli predsjedava osnivačkoj skupštini. Tu je biran za prvog predsjednika Društva folklorista Hrvatske. Tu dužnost obavlja do 1963. godine, kada je biran za doživotnog počasnog predsjednika. Od 1952. je predsjednik Jugoslavenskog komiteta Međunarodnog savjeta za muzički folklor (International Folk Music Council, danas International Council for Traditional Music), a od 1955. do 1967. član je Izvršnog odbora te organizacije. Za dopisnog člana [[JAZU|Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti]] izabran je 1948. godine, a za redovitog člana je izabran 1966. godine.
Redak 63:
Već u svojim prvim zapisima Vinko Žganec zapaža razliku između oblika međimurske popijevke i popijevaka ostalih naroda. "Oblici međimurskih pučkih popijevaka razlikuju se od jednolične simetrije koja vlada germanskom i romanskom pučkom i umjetničkom glazbom. Svaka međimurska popijevka ima svoj oblik (formu) koju ne određuje proračunani um nego čuvstvo. Zato je Međimurec, bio mladić ili starac, kad pjeva, veliko dijete i tada miruje. Pjeva zato da ispuni taj mir. On je u svojoj pjesmi čisti umjetnik. Glazbom i riječima kazuje istinu koju ne dokazuje, jer tu istinu, svaki tko ga sluša, osjeća."
Svoju drugu knjižicu Hrvatske pučke popijevke iz Međimurja, svezak II, izdaje Vinko Žganec u vlastitoj nakladi [[1920]]. godine. U toj zbirci nadopunjuje i potvrđuje ispravnost i opravdanost svojega rada kao melografa i muzikologa jer je pred hrvatsku javnost onoga vremena iznio nepoznato bogatstvo narodnog stvaralaštva u dugim godinama robovanja pod tuđinskim jarmom, kad je taj isti narod (međimurski) svojom popijevkom jasno rekao svima što je mislio i osjećao.
Već u to vrijeme zapanjuje Žgančeva radinost, tjelesna i duševna snaga, ogromna glazbena kultura, znanje i svestranost. Godine 1924. i 1925. JAZU izdaje dva vrlo poznata Žgančeva sveska međimurskih svjetovnih i crkvenih pučkih popijevaka. Vinko Žganec harmonizira i narodne napjeve. Prvi je spoznao usku vezu između melodija narodnih crkvenih pjesama iz Međimurja i starih načina. Po ocjeni ondašnjih glazbenih stručnjaka on je ujedno i prvi pravilno i uspješno izveo harmonizaciju starih načina u narodnoj popijevci kod nas. Kasnije je svoj etnomuzikološki rad, a naročito melografski, proširio [[Bačka|Bačkom]], [[Baranja|Baranjom]], [[Slavonija|Slavonijom]], a posebno okolicom [[Sombor]]a.
Redak 71:
=== Vrhunac karijere ===
Najveću aktivnost u svojem etnomuzikološkom radu razvija nakon 1948. godine. Zapisivao je u svim krajevima gdje žive Hrvati, bilo u zemlji ili u [[Mađarska|Mađarskoj]] i [[Austrija|Austriji]]. Popunjuje građu zapisanih i magnetofonom snimljenih s mnogo inačica preko 10.000 pučkih popijevki iz Međimurja, zatim uređuje također zapise i snimke iz drugih krajeva, koji se nalaze u Institutu za narodnu umjetnost u Zagrebu (danas Zavodu za istraživanje folklora), a ima ih oko 10.000.
Posebno treba istaknuti jedinstvene snimke glagoljaškog hrvatskog liturgijskog pjevanja koje je 1955, 1956. i 1957. snimio na otocima Krku, Rabu, Pagu, Braču, Šibenskim otocima i u Istri, kao i u gradovima i mjestima [[Hrvatsko primorje|Hrvatskog primorja]]. Veliki dio tih snimaka pohranjen je u Staroslavenskom institutu "Svetozar Ritig" u Zagrebu.
Redak 84:
Na temelju prakse i radnog iskustva u institutskom djelovanju Vinko Žganec uvodi svoju jedinstvenu metodu rada na području etnomuzikologije, posebno kod analize, klasifikacije i leksikografiranja pučkih napjeva.
Kao aktivni glazbeni pedagog na Muzičkoj akademiji u Zagrebu prenosio je i prenio na generacije studenata ljubav za naše narodno blago, kulturnu baštinu naših predaka, prema kojoj se neopravdano maćuhinski odnosimo. Dokazao je opravdanost njegovanja pučke popijevke, običaja i tradicije općenito. Na njegov se je poticaj mlada profesorica hrvatskog jezika [[Marija Novak]], a danas poznata hrvatska etnografkinja i folkloristica počela sustavno baviti proučavanjem narodnih plesova.<ref>Razgovor: [[Marija Novak]], etnografkinja i folkloristica /razgovarala [[Branka Hlevnjak]], str. 3-4, Hrvatsko slovo, Zagreb, petak, 23. studenoga 2007.
Organizirao je i uspješno vodio ekskurzije po čitavoj Hrvatskoj vodeći studente od mjesta do mjesta da bi zajedno zapisivali i otkrivali još neotkrivene i nepoznate ljepote pučkih popijevaka i običaja.
Redak 117:
[[Kategorija:Akademici HAZU]]
[[Kategorija:Životopisi, Međimurje|Žganec, Vinko]]
<!-- interwiki -->
| |||