Vinčanska kultura: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Popravljeno Oznake: mobilni uređaj m.wiki |
m zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci |
||
Redak 4:
Ime je dobila po nalazištu [[Vinča (Grocka, Srbija)|Vinči]] kraj [[Beograd]]a ([[Srbija]]), koje je otrkio srpski arheolog [[Miloje Vasić]] 1908. godine. Obuhvaćala je područje omeđeno na sjeveru [[Karpati|Karpatskim]] planinama, na zapadu hrvatskim dijelom [[Podunavlje|Podunavlja]], a južni i jugoistočni dio zatvarali su [[Dinaridi]] sve do [[Grčka|Grčke]] i [[Sofija|Sofijskoga]] bazena. Uz Vinču, važna su nalazišta: Gomolava, Botoš, Kormadin, Banjica, Pločnik, Gradac i Divostin u Srbiji; Turdaş, Tartaria i Parţa u Rumunjskoj; Belogradčik u [[Bugarska|Bugarskoj]], [[Gornja Tuzla]] u [[BiH]], te [[Bapska]] kao jedino nalazište u [[Hrvatska|Hrvatskoj]].
[[Datoteka:Vinca clay figure 01.jpg|mini|<center>Vinčanska figurica „kućnog božanstva” iz oko 4500.-4000. pr. Kr., [[terakota]], [[Britanski muzej]], [[London]].]]
Osnovna kronološka podjela kulture pretpostavlja četiri razvojna stupnja: A, B, C i D (Friedrich Holste, 1939.), novija je podjela na stariju i mlađu: Vinča-Tordoš (Turdaş) od 5700.-4800. pr. Kr. i Vinča-Pločnik (M. Garašanin, 1951.) od 4800.-4200. pr. Kr., svaka sa svojim podstupnjevima<ref>John Chapman, [https://en.wikipedia.org/wiki/Vin%C4%8Da_culture#CITEREFChapman1981 The Vinča culture of south-east Europe: Studies in chronology, economy and society (2 vols)]. BAR International Series. 117. [[Oxford]], 1981., str. 17.-22. {{ISBN
Kulturu obilježavaju višeslojna naselja redovito uz rijeke i na njihovim plodnim terasama. U ovom području je [[poljodjelstvo]] i [[stočarstvo]] (uzgoj goveda i svinja) uvedeno za vrijeme [[Starčevačka kultura|Starčevačke kulture]], a u vremenu Vinčanske kulture se razvija dovodeći do populacijskog porasta pri čemu su nastala neka od najvećih naselja prapovijesne Europe. Iako vinčanska udaljena naselja posjeduju visok stupanj kulturnog jedinstva i razvijenu razmjenu, vjerojatno nisu bila politički ujedinjena.
Pripadnici kulture poznavali su i upotrebljavali rijetke sirovine ([[cinabarit]], [[malahit]]), a prisutni su i predmeti dospjeli trgovinom ([[opsidijan]], [[alabaster]], [[spondilus]]). Premda se prije držalo da se [[metalurgija]] javlja tek u stupnju B, vezano uz iskorištavanje rudnika [[bakar|bakra]] u Rudnoj Glavi, prema današnjim saznanjima ono je bilo poznato od samih početaka vinčanske kulture. Tako je u mjestu Belovode na planini Rudnik 2010. godine otrkiveni dokazi taljenja bakra na visokim temperaturama iz oko 5000. pr. Kr.<ref name="archaeology.ws">{{cite web|title=Serbian site may have hosted first copper makers|author=|date=17. lipnja 2010.|work=ScienceNews|url=http://www.sciencenews.org/view/generic/id/60563/description/Serbian_site_may_have_hosted_first_copper_makers}}</ref>; što vinčansku kulturu čini prvom kulturom [[eneolitik|bakrenog doba]] na svijetu.
| |||