Voronjež: razlika između inačica

'''Voronjež''' ([[ruski jezik|ruski]]: {{Audio|Ru-Voronezh.ogg|Воро́неж}}) je grad u jugozapadnoj [[Rusija|Rusiji]], administrativno središte [[Voronješka oblast|Voronješke oblasti]]. Sagrađen je s obje strane rijeke [[Voronjež (rijeka)|Voronjež]], 12 kilometara od njezina [[ušće|ušća]] u [[Don]]. Operativni je centar jugoistočne željeznice: povezuje [[Europska Rusija |europsku Rusiju]] s [[Ural]]om i [[Sibir]]om te [[Kavkaz]] i [[Ukrajina|Ukrajinu]]. Također je i centar magistrale Don ([[Moskva]]-[[Rostov na Donu]]).

[[Grb]] i [[zastava]] grada Voronježa nastali su po pravilima i običajima [[heraldika|heraldike]], odražavajući povijesne, kulturne, društveno-ekonomske, nacionalne i druge lokalne [[tradicija|tradicije]].<ref>http://www.voronezh-city.ru/city/symbolic/ Preuzeto 9. kolovoza 2014.</ref> Osnovu grba grada Voronježa čini povijesni grb grada, odobren [[21. rujna]] [[1781]]. (stara inačica). Središnja ploča ([[štit]]) podijeljena je u dva dijela: u zlatnom polju je dvoglavi orao, a u crvenom prevrnuta vaza iz koje istječe rijeka Voronjež, koja protječe kroz grad. [[Dvoglavi orao]] s krunom, nalazi se na [[Grb Rusije|grbu Rusije]] i predstavlja nekadašnje [[Rusko Carstvo]]. Nalazi se na grbu Voronježa, zbog posebnih zasluga u razvoju [[Rusija|ruske države]]. Iznad štita nalazi se zlatna [[kruna]]. Crvene [[vrpca|vrpce]] izvan štita i stari ruski [[vitez]]ovi simboliziraju vojni doprinos Voronježa, kroz [[Povijest Rusije|rusku povijest]]. Zastava Voronježa izgleda kao i središnja ploča grba.

Rijeka Voronjež se prvi put spominje u Ipatskoj kronici 1177. godine, ali su po arheološkim nalazima ljudska naselja postojala još od [[Kameno doba|kamenog doba]].

Današnji grad je 1585. ili 1586. osnovao [[Fjodor I., ruski car|Fjodor I.]] kao utvrdu koja će štititi rusku državu od upada i [[Krimski Tatari|krimskih Tatara]]. Grad je ime dobio po rijeci, koja je nazvana po ranijem [[naselje|naselju]] uništenom za vrijeme invazije [[Mongoli|Mongola]], a i to je ime posuđeno od imena mjesta u Kneževini Černigov i potječe od slavenskog osobnog imena Voroneg: "Var-" je [[indoeuropski]] korijen riječi, koji se povezuje s imenima drevnih vodenih božanstava<ref> Lazarev А. "Tajna imeni Voronezh". Voronezh, 2009. — 200 str.</ref> i pojavljuje se u imenima gradova kao što su: [[Varanasi]], [[Varna]], [[Verona]], Voronjež.

U 17. stoljeću, Voronjež se postupno razvija u veći grad, osobito nakon što je [[car]] [[Petar Veliki]] sagradio [[brodogradilište]] u Voronježu gdje se gradila azovska flota za [[Azovske bitke|azovsku vojnu kampanju protiv Turaka 1695. i 1696.]] Ta flota, prva takva izgrađena u Rusiji, uključivala je prvi ruski [[linijski brod|linijski ratni brod]] [[Goto Predestinacija]], ujedno prvi veći ruski vojni brod napravljen u Rusiji bez strane pomoći.

Tijekom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], Voronjež je poprište žestokih borbi između ruskih postojbi [[Crvena armija|Crvene armije]] i postrojbi [[Sile Osovine|Sila Osovine]] ([[Nacistička Njemačka]], [[Kraljevina Italija]], [[Kraljevina Rumunjska]], [[Kraljevina Mađarska]] i [[NDH]]). Nijemci su napali grad kao pripremu za [[Bitka za Staljingrad|napad na Staljingrad]], te su osvojili ključnu prijelaz na rijeci [[Don]]. Od lipnja 1941., u Voronježu su se proizvodili višecijevni raketni bacači BM-13 (132 &nbsp;mm), poznati pod imenom [[Kaćuša]] (prvo raketno topničko oružje u svijetu). Dana [[7. studenog]] [[1941]]., u Voronježu se održala vojna parada povodom obljetnice [[Oktobarska revolucija|Oktobarske revolucije]] (uz paradu u Moskvi i [[Kujbišev]]u). Vodile su se žestoke borbe oko grada i Nijemci su zauzeli Voronjež [[24. srpnja]] [[1942]]. Grad je oslobođen [[25. siječnja]] [[1943]]., nakon deset dana žestokih borbi. Za vrijeme Drugog svjetskog rata, uništeno je 92% svih [[građevina]] u gradu.

Voronjež se nalazi na granici [[Središnje rusko pobrđe|Središnjega ruskoga pobrđa]] i ravnice [[Oka (rijeka)|Oka]]-[[Don]] između 51°30' i 51°50' sjeverne [[Zemljopisna širina|zemljopisne širine]] i 39°04' i 39°25' istočne [[Zemljopisna dužina|zemljopisne dužine]]. Grad je smješten na jugu središnje ruske [[lesostepa|lesostepe]]. Nalazi se na lijevoj i desnoj obali [[Voronjež (rijeka)|rijeke Voronjež]], 8,5 &nbsp;km od njenog [[ušće|ušća]] u rijeku [[Don]], na 515 &nbsp;km jugo-jugoistočno od [[Moskva|Moskve]].

Voronjež, kao i cijela [[Voronješka oblast]] nalaze se u [[Moskovsko vrijeme|Moskovskoj vremenskoj zoni]] (MSK)<ref>http://www.kakras.ru/doc/time-zone.html#table-time-zone Preuzeto 25. listopada 2013.</ref> [[UTC+4|UTC +4:00]].

Vrlo često se topi, u pratnji [[kiša|kiše]] (posebno u prosincu). [[ljeto|Ljeta]] su topla, čak i vruća (pogotovo srpanj i prva polovica kolovoza), u nekim godinama kišovita, a nekada suha. [[Jesen]] je blaga i kišovita. Voronješki rezervar vode u središtu grada pokriven je [[led]]om, na kraju studenog, početkom prosinca.

*Prosječna godišnja [[temperatura]]: +6,9 &nbsp;°C (prosječna temperatura u gradu prelazi 15 &nbsp;°C 107 [[dan]]a)

*Prosječna brzina [[vjetar|vjetra]]: 3.2 &nbsp;m/s

*Prosječna godišnja količina [[oborine|oborina]]: 520 -– 550 &nbsp;mm.

Voronjež se nalazi na desnoj i lijevoj obali [[Voronjež (rijeka)|rijeke Voronjež]]. Grad su zadesile veće proljetne poplave: [[1942]]., [[1945]]., [[1947]]., [[1970]]. i [[1971]]. godine.<ref>Люби и знай родной край / Научн. редактор — Б. Я. Табачников. — Учебное пособие по географии, истории и культуре Воронежской области. — Воронеж: Центр духовного возрождения Чернозёмного края, 2008. — 384 с. — {{ISBN |978-5-91338-005-0}}.</ref> Nakon izgradnje rezervoara na rijeci Voronjež poplave su prestale.

Voronješki rezervoar je najveći rezervoar u ovom dijelu Rusije. Područje površinskih voda Voronješkoga rezervoara je 70 &nbsp;km². Njegova [[dužina]] i [[širina]] su 35 &nbsp;km i 2 &nbsp;km. Prosječna [[dubina]] je 2,9 m, a ukupan [[volumen]] - 204 milijuna m³. Provode se radovi povećanja prosječne dubine vode, s ciljem čišćenja, jer je dubina premala, pa je pogodna za razvoj [[bakterija]].<ref>http://news.tipok.ru/index.php?name=News&op=article&sid=70883 Preuzeto 7. prosinca 2013.</ref>

Na prijelazu iz [[19. stoljeće|19.]] u [[20. stoljeće]] u Voronježu je živjelo 61,053 stanovnika. Razvoj industrije u Voronježu doveo je porasta brojnosti stanovništva u [[1913]]., koje je iznosilo 94,800 stanovnika. Tada je bio među dvadeset najvećih gradova [[Rusko Carstvo|Ruskog Carstva]].<ref>Шулепова Э. А. Историко-культурное наследие Воронежа: материалы Свода памятников истории и культуры Российской Федерации. — Научно-документальное издание. — Воронеж: Центр духовного возрождения Чернозёмного края, 2000. — 575 с. — {{ISBN |5-900270-43-2}}.</ref> U drugoj polovici 20. stoljeća, dogodio se nagli porast stanovništa pa je tako [[1956]]., u gradu živjelo 400,000 stanovnika, [[1970]]. 660,000, a [[2000]]. 907,000 stanovnika. Dana, [[17. prosinca]] [[2012]]., rođen je milijuntni stanovnik Voronježa.<ref>http://top.rbc.ru/society/17/12/2012/836948.shtml Preuzeto 10. kolovoza 2014.</ref>

Međunarodna [[zračna luka Voronjež]], nalazi se sjeverno od grada, a sjedište je zrakoplovne kompanije [[Polet Airlines]]. Jedno su vrijeme, [[zrakoplov]]i s ove zračne luke letjeli na [[Zračna luka Pula|Zračnu luku Pula]].

Grad ima sedam [[kazalište|kazališta]], dvanaest [[muzej]]a, brojne [[kino]] dvorane, Dom filharmonije i stalni prostor za [[cirkus]]ke predstave. Voronjež je jedno od glavnih središte [[visoko obrazovanje|visokog obrazovanja]] u središnjoj Rusiji.

*Voronješko državno sveučilište vojnoga zrakoplovstva

U [[1990]].-im, mnoge pravoslavne crkve vraćene su [[Ruska pravoslavna crkva|Ruskoj pravoslavnoj crkvi]]. Uslijedila je njihova obnova, a podignute su i mnoge nove crkve.

[[Katedrala Navještenja u Voronježu]] jedna je od viših [[pravoslavlje|pravoslavnih]] [[crkva|crkvi]] u [[svijet]]u. [[Katedrala]] s pet [[kupola]] i s pripadajućim [[zvonik]]om, gradila se između [[1998]]. i [[2009]]. godine. Nastala je po uzoru na katedralu sv. Vladimira, koja je sagrađena krajem 19. stoljeća u rusko-[[bizant]]skom stilu, djelo [[Konstantin Thon|Konstantina Thona]], a srušili su je [[boljševici]].

U Voronježu postoje i dvije [[baptisti|baptističke]]čke crkve, [[židov]]ska [[sinagoga]], evangeličko-[[luterani|luteranska]] crkva sv. Marije Magdalene i [[Rimokatolici|rimokatolička]] župa Svete Marije zaštitnice (bez crkve, sv. [[misa]] se služi u stanu).

Voronjež ima mnoge [[šport]]ske objekte, od kojih se ističu Centralni profsojuz nogometni stadion s 32,000 sjedećih mjesta, športski kompleks "Olimpik", Jubilejna športska palača za [[hokej na ledu]], palača podvodnih športova, [[bazen]] "Spartak", športski kompleks "Baklja", Yacht klub, Specijalizirana športska škola za [[djeca|djecu]] i [[mladež]] "[[Vladislav Tretjak]]", šahovski klub, itd. U Voronježu su održana međunarodna i nacionalna športska natjecanja u mnogim športovima kao što su: [[boks]], [[orijentacijski šport]], [[ritmička gimnastika]], [[šah]], [[hrvanje grčko-rimskim stilom]], [[biciklizam]], [[bilijar]], itd. Tijekom godina, voronješki športaši osvojili su zlatne, srebrne i brončane medalje na [[OI|Olimpijskim igrama]], Svjetskim prvenstvima, Europskim prvenstvima, na natjecanjima Svjetskoga kupa itd.

Od [[1696]]. do [[1722]]., ruski car [[Petar Veliki]] posjetio je Voronjež 13 puta, provodeći u gradu više od 500 dana. U Voronjež su često dolazili ruski [[admiral]]i (F.M. Apraxin, A.D. Menšikov, F. Skljajev, Cornelius Cruys i dr.). Tijekom uronuća prvog ruskog linijskog broda [[Goto Predestinacija]] prisustvovali su ruski princ Aleksej Petrovič, princeza Natalia (sestra cara Petra Velikoga), strani [[veleposlanik|veleposlanici]] i drugi ugledni gosti. Na brodu je podigao zastavu tadašnji episkop Voronježa, sv. [[Mitrofan Voronješki]].

Po [[Hrvat]]u [[Toma Aleksa Dundić|Tomi Aleksu Dundiću]] nazvana je jedna [[ulica]] u Voronježu (ruski: Улица Олеко Дундича).<ref>http://www.wikiznanie.ru/ru-wz/index.php/%D0%A3%D0%BB%D0%B8%D1%86%D0%B0_%D0%9E%D0%BB%D0%B5%D0%BA%D0%BE_%D0%94%D1%83%D0%BD%D0%B4%D0%B8%D1%87%D0%B0_%28%D0%B2_%D0%92%D0%BE%D1%80%D0%BE%D0%BD%D0%B5%D0%B6%D0%B5%29 Preuzeto 30. rujna 2014.</ref> Tomo Aleksa Dundić, sudionik je [[Ruski građanski rat|Ruskog građanskog rata]] na strani Crvene garde. Jedina je osoba iz [[Hrvatska|Hrvatske]] odlikovana Ordenom crvene zastave u Rusiji. O njemu je [[1958.]] snimljen istoimeni film u sovjetsko-jugoslavenskoj koprodukciji. Sudjelovao je u brojnim bitkama i ranjen je nekoliko puta. Poginuo je u borbi u [[Ukrajina|Ukrajini]]. I danas u Rusiji i Ukrajini postoji sjećanje na njegovu [[hrabrost]] i vojnu vještinu. Boravio je i u Voronježu jedno vrijeme. O njemu su pisali ruski pisci [[Isak Babelj]] u zbirki priča "Crvena konjica" te [[Aleksej Tolstoj]] u knjizi "Put do kalvarije", u kojoj se spominje i Dundićev boravak u Voronježu.

[[Matija Zmajević]] bio je [[bokelj]]ski Hrvat, [[admiral]] pomorske flote [[Carska Rusija|Carske Rusije]]. Godine [[1723]]., po nalogu ruskog cara [[Petar I. Aleksejevič Romanov|Petra I. Velikoga]], Matija Zmajević je u činu viceadmirala poslan u Voronjež.<ref>Пульвер Е. А., Пульвер Ю. А. Воронежская мозаика. — Воронеж: Центрально-Чернозёмное издательство, 1983. — 207 с.</ref> Imao je zadatak pripreme ratnih brodova za mogući rat s [[Osmansko Carstvo|Turskom]]. Također mu je povjereno vođenje zadatka čišćenja korita [[Voronjež (rijeka)|rijeke Voronjež]]. Godine [[1727.]] Zmajević dobiva čin [[admiral|admirala]]a, a posljednje je godine proveo kao guverner [[Astrahanska oblast|Astrahanske oblasti]] i zapovjednik [[Tavrov]]a - glavne baze ruske rječne ratne flote. Svoju je ratnu slavu Matija Zmajević zadobio u [[Gangutska bitka|Gangutskoj bitki]] [[1714.]], kada je potopio sedam [[Švedska|švedskih]] brodova.

*{{ZD|Š|ŠPA}} [[Datoteka:Coat of Arms of the City of León.svg|15px]] '''[[León (grad)|León ]]''', [[Španjolska]] ''(1996.)''