Razlika između inačica stranice »Vrelište«

Dodano 20 bajtova ,  prije 7 mjeseci
m
zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci
(Navođenje izvora)
m (zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci)
 
[[File:Molecular basis of Raoults law.svg|mini|desno|300px|Molekulska osnova Raoultova zakona]]
[[File:Water Boiling Point Diagram.png|mini|desno|300px|Ovisnost vrelišta vode o tlaku]]
'''Vrelište''' je [[temperatura]] na kojoj istodobno u cijelom obujmu ([[volumen]]u) [[tvar]] prelazi iz tekućega u plinovito agregatno stanje, to jest najviša temperatura na koju se pri određenom [[tlak]]u može zagrijati [[tekućina]]. S povećanjem tlaka vrelište se povećava, a sa smanjenjem smanjuje; obično se navodi vrijednost pri [[Standardni tlak i temperatura|normiranom atmosferskom tlaku]] (101 325 [[Pa]]). Vrelište je karakteristično svojstvo tvari. <ref> '''vrelište''', [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=65464] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.</ref>
 
Da bi neka tekuća tvar dosegnula temperaturu vrelišta tlak njenih para mora se izjednačiti s atmosferskim tlakom.
'''Isparavanje''' je [[Fazni prijelazi|prijelaz tvari]] iz [[tekućine|tekućeg]] u [[plin]]ovito [[Agregatna stanja|agregatno stanje]]. Prema kinetičko-molekularnoj teoriji [[toplina|topline]], tekućina isparuje kada njezine [[Molekula|molekule]] zagrijavanjem poprime dovoljno [[energija|energije]] da nadvladaju [[Kohezija|kohezijske sile]] unutar tekućine i [[tlak]] nad njezinom površinom. Razlikuje se [[Vrenje (fizika)|isparavanje vrenjem]] i [[hlapljenje]]m. Tekućina isparuje vrenjem kada se tlak pare u tekućini izjednači s ukupnim tlakom nad tekućinom. [[Temperatura]] pri kojoj tekućina vrije naziva se vrelištem. Povećavanjem tlaka nad tekućinom vrelište raste, a smanjenjem tlaka opada. Tekućina isparuje hlapljenjem kada je tlak [[para|pare]] u tekućini veći od [[Parcijalni tlak|parcijalnoga tlaka]] te pare nad tekućinom, a manji od ukupnoga tlaka nad tekućinom; tekućina, dakle, hlapi pri temperaturi nižoj od vrelišta.
 
Jedna je od najstarijih primjena isparavanja dobivanje [[Morska sol|soli iz morske vode]]. U procesnoj se tehnici pod isparavanjem razumije [[tehnologija|tehnološka operacija]] kojom se u isparivaču dio [[Otapalo|otapala]] vrenjem prevodi u plinovito (parovito) stanje kako bi se povećala [[koncentracija]] [[otopine]] (uparavanje), na primjer pri [[Šećerana|proizvodnji šećera]], različitih [[soli]], [[Gnojivo|umjetnih gnojiva]] i drugog. Otopina se zagrijava u dijelu isparivača koji se naziva ogrjevnom komorom, a para otapala, koja se naziva supara, izlazi iz otopine u parni prostor isparivača. Danas se uglavnom rabe [[cijev]]ni isparivači, u kojima otopina prirodno ili prisilno cirkulira kroz vruće cijevi i isparuje se uz vrenje ili se isparuje u tankom sloju na stijenkama cijevi. Isparivači se najčešće zagrijavaju svježom [[vodena para|vodenom parom]] (jednostruko iskorištavanje topline uz stalan tlak) ili, ako su isparivači međusobno povezani u niz, suparom iz prethodnog isparivača. Tako se toplina višestruko iskorištava, jer se supara iz prvog isparivača upotrebljava za zagrijavanje drugog i tako dalje, ali je to moguće ako je u svakom idućem isparivaču tlak niži od prethodnoga, pa je i vrelište otopine sve niže, ili ako se termokompresijom stalno povećava temperatura supare. Utrošak topline za zagrijavanje otopine može se smanjiti i ako se [[Sirovine|sirovina]] [[Pregrijanje|predgrijava]] već zagrijanim produktom koji izlazi iz isparivača. Osim za opisano uparavanje, kojemu je cilj dobivanje otopine veće koncentracije, isparavanje se primjenjuje i radi dobivanja čistog otapala (na primjer [[Pitka voda|pitke vode]] pri [[Odsoljavanje vode|odsoljavanju vode]] ili desalinizaciji morske vode) te kao proces kojim se postiže učinak [[hlađenje|hlađenja]] u [[Rashladna sredstva|rashladnim strojevima]]. <ref> '''isparavanje''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=27953] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.</ref>
 
=== Vrenje ===
{{Glavni|Vrenje (fizika)}}
 
'''Vrenje''' ili '''ključanje''', u [[fizika|fizici]], je [[fazni prijelazi|fazni prijelaz]] iz [[tekućine|tekućega]] u [[plin]]ovito [[agregatna stanja|agregatno stanje]] koji se zbiva istodobno u cijelom obujmu ili [[volumen]]u tekućine na temperaturi vrelišta, pri tlaku [[para|pare]] u tekućini koji je jednak vanjskom [[tlak]]u. Prijelazu je svojstvena pojava mjehurića plina u tekućini. <ref> '''vrenje''', [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=65464] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.</ref>
 
=== Hlapljenje ===
{{Glavni|Hlapljenje}}
 
'''Hlapljenje''' je prelaženje tvari iz tekućega u plinovito agregatno stanje bez vrenja, na temperaturi nižoj od vrelišta. Iako na temperaturi nižoj od vrelišta prosječna [[kinetička energija]] [[molekula]] tekućine nije dovoljna za napuštanje tekućine, neke, najbrže, molekule imaju dovoljnu kinetičku energiju da se mogu odvojiti od površine tekućine i nastaviti se gibati slobodno. Hlapljenjem se prosječna kinetička energija molekula u tekućini smanjuje i temperatura tekućine opada. Brzina hlapljenja veća je što je viša [[temperatura]] tekućine i niži [[tlak]] izvan tekućine. <ref> '''hlapljenje''', [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=25805] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.</ref>
 
== Ovisnost vrelišta o tlaku ==
Vrelište nije isto kod svakog [[tlak]]a. Povišenje tlaka povećava, a smanjenje tlaka snizuje temperaturu vrelišta. Kod normalnog atmosferskog tlaka voda vrije kod 100 &nbsp;°C. Međutim, ako je tlak veći, voda će vrijeti kod temperature iznad 100 &nbsp;°C, ako je tlak manji, voda će vrijeti ispod 100 &nbsp;°C. Povišenje vrelišta zbog povećanja tlaka može se mjeriti pomoću [[Denis Papin|Papinova lonca]]. To je zatvorena posuda u kojoj se voda zagrijavanjem pretvara u [[vodena para|vodenu paru]]. Na poklopcu se nalazi [[manometar]] (tlakomjer) i [[termometar]], kojim mjerimo tlak i temperaturu u loncu. Nastala para ne može izaći, i zato se u posudi povisuje tlak. Posuda ima [[sigurnosni ventil]]. On ispušta paru kad tlak prijeđe određenu vrijednost. Mjerenja su pokazala da kod tlaka od 2 [[Bar (jedinica)|bara]] voda vrije kod 119 &nbsp;°C, a kod tlaka od 4 bara kod 142,9 &nbsp;°C. Kod [[Kuhanje|kuhanja]] nije važno da voda vrije, već je potrebna visoka temperatura. Da se hrana brže pripremi, mora se lonac u kojem se hrana kuha pokriti teškim poklopcem, a u većim kuhinjama upotrebljava se Papinov lonac. Taj se lonac upotrebljava i za kuhanje na visokim [[planina]]ma gdje voda vrije ispod 100 &nbsp;°C. <ref> Velimir Kruz: "Tehnička fizika za tehničke škole", "Školska knjiga" Zagreb, 1969.</ref>
 
==Ovisnost vrelišta otopina==
*Otopina dviju tvari A i B koje su relativno jednako hlapljive ima točku vrelišta koja u idealnom slučaju ovisi o udjelima obiju tvari u otopini i nalazi se između vrelišta tvari A i vrelišta tvari B. Zbog međumolekulskih sila pojava je često složenija i nepravilna te se naziva '''[[azeotropija]]'''. Vidi: {{Glavni|Azeotropija}}
*Otopina krute tvari u otapalu, kad kruta tvar praktično nije hlapljiva, ima točku vrelišta koja je viša od vrelišta čistog otapala. Ta pojava povišenja vrelišta koristi se u metodi [[ebulioskopija|ebulioskopije]] i predstavlja jedno od [[Koligativna svojstva|koligativnih svojstava]] otopina. <ref> P. W. Atkins, M. J. Clugston: Načela fizikalne kemije, Školska knjiga, 4.izd, Zagreb, 1996., {{ISBN |953-0-30908-2}}, str. 93-103 </ref> Vidi: {{Glavni|Koligativna svojstva}}
 
*Otopina krute tvari u otapalu, kad kruta tvar praktično nije hlapljiva, ima točku vrelišta koja je viša od vrelišta čistog otapala. Ta pojava povišenja vrelišta koristi se u metodi [[ebulioskopija|ebulioskopije]] i predstavlja jedno od [[Koligativna svojstva|koligativnih svojstava]] otopina. <ref> P. W. Atkins, M. J. Clugston: Načela fizikalne kemije, Školska knjiga, 4.izd, Zagreb, 1996., ISBN 953-0-30908-2, str. 93-103 </ref> Vidi: {{Glavni|Koligativna svojstva}}
 
== Vrelište nekih materijala ==
19.624

uređivanja