Wikipedija

William Occam: razlika između inačica

Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
mNema sažetka uređivanja
m zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci
Redak 17:
}}
 
'''William Occam''' (''William of Ockham'', oko [[1288]]. - oko [[1348]].) bio je engleski [[franjevci|franjevac]] i filozof kršćanske [[Skolastika|skolastike]] (srednjovjekovne filozofije). Occam je poznat kao vođa [[Nominalizam|nominalista]] kod [[Problem univerzalija|problema univerzalija]]. Njegova glavna djela su "Četiri knjige sentenci" (oko [[1323]].), "Suma logike" (prije [[1329]].) i "''Quodlibeta septem''" (prije [[1333]].). Pošto je branio učenje da [[Isus|Krist]] i njegovi učenici nisu imali nikakvu imovinu došao je u sukob s [[Papa|papom]]<ref name="Roger Olson pstr. 350">Roger Olson. The Story of Christian Theology, str. 350. {{ISBN |0-8308-1505-8}}</ref>, nakon čega je proglašen [[Heretik|heretikomheretik]]om.
Njegovo učenje koje poriče održivost skolastičkoga problema odnosa vjere i uma, iako zabranjeno [[1339.]] g., širilo se i stjecalo brojne pristaše.
 
Redak 23:
William Occam je rođen u malom selu [[Ockham]] u okrugu [[Surrey]] u Engleskoj oko [[1288.]] Pridružio se [[Franjevci|franjevačkom]] redu u ranoj mladosti i studirao na [[Sveučilište Oxford|Oxfordskom sveučilištu]] od [[1309.]] do [[1321.]], ali čini se nikad nije formalno završio studije<ref name="stanford">{{cite web |url=http://plato.stanford.edu/entries/ockham/| title=William of Ockham| publisher=izdavač: Stanford University |work=Stanford Encyclopedia of Philosophy |author=Spade, Paul Vincent | accessdate=22.10.2006.}}</ref>. To mu je pribavio nadimak "Časni početnik" (''Venerabilis Inceptor'')<ref>{{cite book | last = Brundage| first = James| title = "Canon Law in the Law schools", in "The history of medieval canon law in the classical period"| publisher =izdavač: Catholic University of America Press (Wilfried Hartmann & Kenneth Pennington, eds.)| year = 2008.| pages =str. 115.| isbn = 0780813214917 <!-- {{Please check ISBN|reason=Check digit (7) does not correspond to calculated figure.}} {{Please check ISBN|reason=13 digit ISBN should start with 978 or 979.}} --> }}</ref>. U kasnijem je životu postao poznat kao "nepobjedivi učitelj" (''Doctor Invincibilis'').
 
Njegovo je djelo bilo osuđeno od [[Papa|pape]] i Occam biva optužen za [[Hereza|herezu]] i pozvan [[1324.]] pred crkveni sud u [[Avignon]]u. Njegovo je djelo osuđeno na vijeću biskupa i Occam je bio prisiljen braniti se pred papinskim sudom. Naređeno mu je da ostane u kućnom pritvoru unutar franjevačkog samostana dvije godine i naposljetku je proglašen heretikom [[1326.]]<ref name="Roger Olson str. 350">Roger Olson. The Story of Christian Theology, str. 350. ISBN 0-8308-1505-8</ref> Neki povjesničari tvrde da je Occam u biti pozvan u [[Avignon]] kao učitelj filozofije u franjevačkoj školi i da su njegova razilaženja s papom počela tek [[1327.]]<ref>Knysh, George, Biographical rectifications concerning Ockham's Avignon period. Franciscan Studies 46, str. 61.–91.</ref>
Tijekom svog boravka u Avignonu Occam upoznaje [[Mihael iz Cesene|Mihaela iz Cesene]], glavnog ministra franjevačkog reda s kojim počinje obrađivati problematiku [[Apostolsko siromaštvo|apostolskog siromaštva]]. Obojica su naime dijelili mišljenje da [[Isus]] i [[apostol]]i nisu imali materijalnih dobara, već su živjeli od pomoći i darova svojih sljedbenika. Sukladno s tim principom, smatrali su da crkvene zajednice ne bi smjele biti vlasnici ikakvog dobra, već bi se trebale ograničiti na njihovo korištenje. To ih je dovelo u žestok sukob s papom [[Ivan XXII.|Ivanom XXII.]]<ref name="mcgrade">{{cite book| last = McGrade| first = Arthur| title = The Political Thought of William of Ockham: Personal and Institutional Principles| publisher =izdavač: Cambridge University Press| year = 1974.| isbn = 0-521-20284-1 }}</ref>.
 
Bojeći se zatvorske ili čak smrtne kazne, Occam, [[Mihael iz Cesene]] i njihovi istomišljenici bježe iz [[Avignon]]a [[1328.]] i traže zaštitu na dvoru [[ Ludovik IV., car Svetog Rimskog Carstva|Ludovika IV Bavarskog]], cara [[Sveto Rimsko Carstvo|Svetog Rimskog Carstva]]. [[Ludovik IV., car Svetog Rimskog Carstva|Ludovik IV.]], koji je u to vrijeme bio u sukobu s [[Papinska država|papinskom državom]] postaje njihov zaštitnik.<ref name="Roger Olson pstr. 350"/> U znak zahvalnosti zaštiti pruženoj od njemačkog [[car]]a, Occam piše nekoliko djela kojima argumentira pravo njemačkog cara na kontrolu nad crkvom.<ref name="Roger Olson str. 350"/> Papa [[Ivan XXII.]] izriče formalno izopćenje Occama iz crkve, dok Occam optužuje papu da je kriv za herezu, jer ne prihvaća franjevački princip [[Apostolsko siromaštvo|apostolskog siromaštva]].<ref name="stanford"/> Iako je Occam izopćen iz crkve, njegova filozofska djela nikad nisu bila službeno osuđena.<ref name="stanford"/>
 
Nakon smrti [[Mihael iz Cesene|Michaela iz Cesene]] [[1342.]] Occam postaje vođa grupe franjevačkih disidenata pod zaštitom Ludovika Bavarskog. Pred kraj svog života i nakon smrti svog zaštitnika [[Ludovik IV., car Svetog Rimskog Carstva|Ludovika Bavarskog]], Occam pokušava pomirbu s papom, ali umire prije same pomirbe. Vrijeme Occamove smrti nije sa sigurnošću poznato, pretpostavlja se da je umro između [[1347.]] i [[1348.]] u franjevačkom samostanu u [[Munchen]]u.<ref>Gál, Gedeon, 1982. William of Ockham Died Impenitent in April 1347. Franciscan Studies 42, str. 90.–95.</ref><ref>Knysh, George. Ockham Perspectives, Ukrainian Academy of Arts and Sciences in Canada, Winnipeg, 1994., str. 28.–29.</ref> Službeno je ponovo rehabilitiran [[1359.]] od pape [[Inocent VI.|Inocenta VI.]]
Redak 33:
==Učenje==
[[Datoteka:William of Ockham - Logica 1341.jpg|mini|250px|Crtež Williama Occama iz [[1341.]]]]
William Occam poriče [[Skolastika|skolastički]] odnos uma i vjere, odnosno [[Filozofija|filozofije]] i [[Teologija|teologije]]. Znanost i vjera su heterogene i nepreklopive discipline. Occam tumači da samo vjera (bez razuma) daje čovjeku mogućnost pristupa teološkim istinama. Božje je djelovanje nedokučivo razumom, pošto je [[Bog]] potpuno slobodan stvoriti i urediti svijet bez da bude ograničen pravilima koje određuje razum. <ref>Dale T. Irvin & Scott W. Sunquist. ''History of World Christian Movement'' Svezak I.: Earliest Christianity to 1453, str. 434. {{ISBN |9781570753961}}</ref> Occamovo je tumačenje vjere stoga utemeljeno na osobnoj objavi i osobnoj vjeri, odbijajući tako ulogu crkve kao institucije koja posreduje u odnosu čovjeka i Boga. Smatra se da je Occam postavio temelje budućeg razvoja [[Protestantizam|protestantizma]].<ref>[http://plato.stanford.edu/entries/ockham/ Stanford Encyclopedia of Philosophy on William Ockham]</ref>
 
S druge strane, Occam smatra da je znanost jedini instrument otkrića i spoznaje, a Bog ontološka nužnost.
Redak 99:
*[http://www.utm.edu/research/iep/o/ockham.htm Internet filozofska enciklopedija: ''William of Ockham'']
 
{{Predložak:Povijest katoličke teologije}}
{{GLAVNIRASPORED:Occam, William}}▼
 
▲{{GLAVNIRASPORED:Occam, William}}
[[Kategorija:Životopisi, Engleska]]
[[Kategorija:Srednjovjekovni filozofi]]
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/wiki/William_Occam"