Zarathuštra: razlika između inačica

'''Zaratustra''' ([[Engleski jezik|eng]]. Zoroaster, [[Starogrčki jezik|starogrčki]] Ζωροάστρης ''Zōroastrēs,'' [[Perzijski jezik|perzijski]]: زرتشت‎‎ ; ''Zartosht'') (oko 1500–650 pr. Kr. - oko 1000–500 pr. Kr.) je [[Perzijanci|perzijski]] filozof i prorok, osnivač [[Mazdaizam|mazdaizma]], kulta mudrosti, i središnja figura potonje religije, [[zoroastrizam|zoroastrizma]].

Oxfordski rječnik ga postavlja na prvo mjesto kronologije [[filozofija|filozofa]], kao osnivača filozofskog sustava ''mazda-jasna'' (avestanski: mazda – mudrost, jasna – obožavanje). Pretpostavlja se da su sljedbenici Zaratustre, poštovatelji mudrosti, prenosili znanje perzijskim [[Grci|Grcima]]ma, koji su se poslije služili sličnim pojmom, filozofija.

Često se govori da je živio oko 600. pr. Kr., ali jezik kojim se služio je upućivao mnoge znanstvenike na pretpostavku da je živio oko 1500. pr. Kr., što bi ga učinilo prvim velikim prorokom svjetskih [[religija]]. [[Babilon|Babilonski]]ski povjesničar [[Beros]] (umro 320. pr. Kr.) je smjestio njegov život 2000 godina pr. Kr. dok je u jednoj verziji prijevoda Diogena Laertija taj život pomaknut na šest stoljeća prije [[Kserkso|Kserksovog]]vog pohoda, tj. oko 1082. pr. Kr. a prema jednoj [[islam|muslimanskoj]] predaji Zaratustra je bio suvremenik [[Mojsije|Mojsijev]]v (1400. pr. Kr. - 1300. pr. Kr.). Danas se kao kompromis uglavnom prihvaća razdoblje oko 1200. - 1100. godine pr. Kr.

Prije njegovog prevrednovanja, Aša je bio ognjeni atribut Varune, Khšatra je vladao metalima, što je bila zamjena za ratničku funkciju Indre, Armaiti je, sa Sarasvati, bila riječna božica hraniteljica zemlje, dok su Haurvatat i Ameretat malo-pomalo stjecali prednost nad indo-iranskim bogovima blizancima Nasatijama, koji su vladali [[voda|vodama]]ma i [[biljke|biljkama]] i za koje se, u suhom i neplodnom prirodnom okruženju tih krajeva, smatralo da odagnavaju [[bolest]] i [[smrt]]. Tako se mazdaizam nastavio služiti božanstvima čija je imena Zaratustra preuzeo da bi označio velike apstraktne bitnosti svog sustava.

Predaja se ne slaže u tome koliko je godina Zaratustra, povukavši se od svijeta, proboravio na [[planina|planini]]. Uglavnom, poslije nekoliko godina, Zaratustra se odlučio obratiti kaviju koji je u tom kraju bio najpoznatiji po mudrosti. Zato se obratio Vištaspu, kog je izgleda, dobro poznavao i koji je morao vladati u [[Baktrija|Baktriji]], nedaleko od područja Samarkanda, gdje je prorok živio prije bijega. Da bi stigao do čestitog vladara on je zatražio posredovanje Frašaoštre, čijom se kćeri i oženio. Frašaoštra je bio prvi Zaratustrin pobornik i uspio je uvjeriti vladara da primi i podrži proroka. Po zoroastrijskoj predaji, prorok je uspio uvjeriti kavija da mu pruži potporu tako što je na njegovom dvoru izveo nekoliko čuda. Također je na kavijevom dvoru Zaratustra izgleda osnovao jednu grupu učenika koje je nazvao "siromasima", koji su živjeli smjerno i svuda išli u četama propovijedajući Zaratustrin nauk.

Bog je stvorio svijet i čovjeka da mu pomognu u toj borbi. Svi [[muškarac|muškarci]] i [[žena|žene]], (u Zaratustrinoj religiji oba spola imaju iste dužnosti) imaju osobnu odgovornost da izaberu između dobra i zla. Ljudima će se suditi na drugom svijetu na osnovi njihove slobodne volje u odabiranju. Otkrivajući etičku svrhu koja se krije iza stvaranja, Zaratustra objavljuje: "jer za čovjeka čiji je [[život]] pravedan, nema [[smrt|smrti]]i...ona je samo za nevaljalce". Oni čije dobre misli, riječi i djela nadjačaju zlo, idu u nebo bez obzira na njihov društveni položaj. Oni čije zle misli, riječi i djela nadjačaju dobro, idu u pakao, opet bez obzira na njihov društveni položaj. Ta je moralna [[demokracija]] vrijeđala svećenike i vladare koji su [[raj]] smatrali svojim isključivim pravom.

Sin Spitama, veoma rano osjetljiv za bol [[životinja]], koji je vrlo brzo napredovao dotle da ne razdvaja duboke uzroke podrijetla svake patnje, htio je biti zaštitnik životinja i užasavao se zbog divljaštva većine ljudskih bića prema njima. Ustajući protiv zla koje čovjek dodaje stvaranju svojim nerazumnim djelima spram životinja, on proglašava: "Mazda proklinje one koji drage volje kolju životinje i one koji više vole [[srebro]] od pravičnosti, koji teže [[vlast|vlasti]]i da bi činili zlo..." U nekoliko oštrih rečenica saopćava prorok svojim učenicima što očekuje od čovjeka svjetlosti. "Najbolje od svih dobrih djela, veli on, jest, spram neba, obožavati Gospodina, a prema zemlji, dobro postupati sa stokom... Pobožan čovjek je zdrav; umom, riječima, djelom, savješću, on uvećava [[pravda|pravdu]]..." Zaratustra je okupljao sve ljude koji su se prepoznavali kao sinovi Boga, ne po oholosti nego po volji da na ovome svijetu, za svog života, utjelove malo božanske svjetlosti, i to svojim dobrim mislima, dobrim riječima i dobrim djelima, jedinoj disciplini koja može pridonijete istinskoj preobrazbi svijeta.

Izbjegavajući zamke koje su mu postavljali njegovi protivnici, željni da ga snađe smrt pod kopitima [[vol|volovskog]]ovskog krda, Zaratustra se povukao iz svijeta u jednu špilju na jednom brdu, zazivajući mudrost koja sveznajućem Gospodu nije mogla nedostajati. Tu je vodio iscrpne i dugotrajne razgovore sa Ahura Mazdom, saznajući od njega važne stvari o stvaranju svijeta i [[duhovnost]]i općenito.

Prema zoroasterskoj predaji, Zaratustra je bio jedino ljudsko biće koje se [[smijeh|smijalo]] pri dolasku na svijet što govori o [[optimizam|optimizmu]] njegovog nauka. Iz svetih spisa također saznajemo da je njegov um odašiljao tako snažne [[val|valove]]ove da su odgurivali ruku koja bi se polagala na njegovo čelo. Sljedbenici Zaratustrine religije vjeruju da je njihovog proroka odabrao Bog da bi primio njegovo otkrovenje. To je sadržaj sedamnaest hvalospjeva, gatha, nadahnuto Zaratustrinim uvjerenjem da ga je Bog pozvao i osobno mu se pokazao. Pravovjerni obožavatelji Zaratustre vjeruju da je ovaj sveti prorok izvodio [[čudo|čuda]], ali Zaratustra za sebe nikada nije rekao da je čudotvorac.

Legende o Zaratustrinom životu su nastale jako rano i one su se zadržale u usmenoj predaji, sve dok ih, poslije mnogo stoljeća, nije ponovno prikupio jedan pjesnik iz Rage, svetoga grada zoroastrizma, u djelu zvanom [[Zaratušt-Nama]]. U Zaratušt-nami iznosi se da je prije dolaska Zaratustre, na zemlji vladalo bezakonje i da su narodi pali pod vlast Ahrimana. Tada je, govori se, milostivi Bog odlučio stvoriti ljudima vođu. Zaratustra bi mogao biti treći od pet sinova Dughdhove koja je, izgleda zračila svjetlošću za vrijeme začeća, i Purušaspa, pobožnog i pismenog čovjeka čije ime znači "vlasnik pjegavih [[konji|konja]]", a koji je potjecao iz jednog starog arijevskog roda povezanog s kavijima tog dijela istočne Perzije. Ime Zaratustra, značilo bi prema različitim prevoditeljima, "čovjek sa starim [[deva|devama]]ma", ili pak "vodič deva". Njegovo obiteljsko ime, Spitama, označava uglednu i sjedilačku arijevsku obitelj čiji je veliki predak bio izvjesni Haekataspa, čije ime znači "perač konja". Ova upućivanja na konje i deve ukazuju na [[nomadi|nomadsko]] podrijetlo Zaratustrinog plemena, koje je nesumnjivo prihvatilo sjedilački način života i koji su bili među prvim kavijima u istočnoj Perziji.

* Farhang Mehr "Zarathuštranizam" Misl, Zagreb 2005. {{ISBN |953-6306-11-5}}