Šestosiječanjska diktatura: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Tipkarska napaka Oznake: mobilni uređaj m.wiki |
m zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci |
||
Redak 11:
Oko 400 članova [[Komunistička partija Jugoslavije|KPJ]] i [[SKOJ]]-a ubijeno je u razdoblju između [[1929.]] i [[1932.]] godine. Ovako velikim žrtvama pridonijela je direktiva vodstva KPJ za pripremu oružane pobune potaknuta procjenom Šestog kongresa [[Kominterna|Kominterne]] o približavanju opće krize [[kapitalizam|kapitalizma]]. Nerealan je bio i [[ustaše|ustaški]] pokušaj podizanja ustanka ([[Velebitski ustanak]]) [[1932.]] godine, koji je međutim postigao snažan promidžbeni učinak. (Kasnije, po uspostavi [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]], prvi [[Ante Pavelić|Pavelićev]] zakonski akt bila [[Zakonska odredba za obranu naroda i države]], kojom su uspostavljeni prijeki sudovi. Komunisti su po dolasku na vlast [[1945.]] godine sudovali na jednak način.)
[[Vladko Maček]] je [[22. prosinca]] [[1929.]] godine bio uhićen.<ref>[[Ivo Perić]], ''Vladko Maček: politički portret'', Golden marketing-Tehnička knjiga, Zagreb, 2003., {{ISBN
[[Svetozar Pribićević]], predsjednik [[Samostalna demokratska stranka|Samostalne demokratske stranke]], koja okuplja Srbe [[Prečani|prečane]] i u koaliciji je sa HSS ([[Seljačko-demokratska koalicija]]), prvo je uhićen interniran u selo [[Brus]] podno [[Kopaonik]]a a kada se razbolio prebačen je u Beograd gdje je ostao izoliran od javnosti do srpnja [[1931.]] godine kada je pušten i dopušten mu je odlazak u inozemstvo.<ref>[[Hrvoje Matković]], ''Povijest Hrvatske seljačke stranke'', Naklada P.I.P. Pavičić, Zagreb, 1999., {{ISBN
Većina oporbenih srbijanskih političara prima uvođenje diktature bez aktivnog otpora. Na udar režima dolazi [[Dragoljub Jovanović]], vođa lijevog krila [[Savez zemljoradnika|Saveza zemljoradnika]], koji [[1932.]] godine objavljuje brošuru ''Što nas košta svađa s Hrvatima''; osuđen je na godinu dana zatvora.
Redak 23:
Kralj se u uvođenju diktature oslanjao na vojne vrhove i žandarmeriju (koja je dio vojske), poslušnu državnu upravu, skupinu srpskih političara vezanih uz dvor i na predstavnike krupnog kapitala kojima je u interesu "mir i red" u zemlji. Podršku dobiva u Sloveniji od slovenskih liberala, kao i od [[Anton Korošec|Antona Korošca]], predsjednika [[Slovenska ljudska stranka|Slovenske ljudske stranke]] (SLS), koji ulazi u vladu generala [[Petar Živković|Petra Živkovića]]. Kasnije međutim ([[1933.]] godine) Korošec i skupina vođa SLS bivaju internirani na [[Hvar]]u.
U vladu generala [[Petar Živković|Petra Živkovića]] ušla su i petorica Hrvata, predstavnici krupnog kapitala, politički protivnici [[Hrvatska seljačka stranka|HSS]]-a, od kojih trojica drže ključne gospodarske resore: [[Slavko Švrljuga]], predsjednik Zagrebačke burze i potpredsjednik ''Udruženja hrvatskih industrijalaca'', postaje ministar financija; dr. [[Želimir Mažuranić]], pravni zastupnih velikih poduzeća, ministar je trgovine i industrije; prof. dr. [[Oto Frangeš]], prije [[Prvi svjetski rat|Prvoga svjetskog rata]] član bosanske vlade, ministar je poljoprivrede.
Kralj se također mogao osloniti na podršku zemalja koje su u kraljevini imale uložen znatan kapital, osobito [[Francuska|Francuske]] i [[Čehoslovačka|Čehoslovačke]]. Francuskoj je također bila u interesu stabilnost kraljevine u sukobu s [[Benito Mussolini|Mussolinijevom]] Italijom (koja zato pruža pomoć [[Ustaše|ustašama]]). Međutim s vremenom se u demokratskim zemljama javlja snažna osuda jugoslavenske diktature, te tako i Francuska i Čehoslovačka [[1931.]] godine vrše pritisak na kralja neka izvrši ograničene reforme.
Kralj je mogao računati i na određenu podršku nižih slojeva, nezadovoljnih jalovim prepucavanjima političara. Deklaracija [[Petar Živković|Živkovićeve]] vlade obećava brigu režima za otklanjanje privrednih i socijalnih nevolja naroda. Nasuprot ranijem "besplodnom [[partizani|partizan]]stvu" propagira se "koncentracija nacionalnih snaga i duhovnih energija" u gospodarstvu, prosvjeti i politici.
Redak 32:
Godine [[1931.]] kralj odustaje od otvorene osobne diktature, ali stvarno se ništa nije promijenilo. Donesen je [[Oktroirani ustav]] i provedeni formalni parlamentarni izbori na kojima se pojavila samo jedna stranka, režimska [[Jugoslavenska radikalna zajednica]] (JRZ).
Diktatura je imala vrlo usku socijalnu i političku bazu, a ekonomski je bila neuspješna. Iste godine kad je diktatura uvedena izbija u svijetu velika ekonomska kriza, koja pogađa i Jugoslaviju. Diktatura ekonomski pogoduje samo krupnim kapitalistima, osobito financijskoj oligarhiji. Ideologija uništenja "plemenskih" razlika izazvala je kod svih naroda suprotan učinak. Mnogi koji su je u početku podržali odstupaju, a oni koji su se pasivizirali počinju pružati aktivni otpor.
[[Seljačko-demokratska koalicija]] početkom studenoga 1932. godine objavljuje tzv. [[Zagrebačke punktacije]], koje potpisuju i [[Ante Trumbić]] i [[Mile Budak]]. Zbog te je rezolucije [[Vladko Maček|Maček]] osuđen na 3 godine robije.
Srbijanska oporba ([[Demokratska stranka (Srbija i Jugoslavija)|Demokratska stranka]], [[Savez zemljoradnika]]) mijenja svoja politička opredjeljenja i prihvaća suradnju sa [[Seljačko-demokratska koalicija|Seljačko-demokratskom koalicijom]] i [[federacija|federalizam]] kao način rješavanja nacionalnog pitanja u Jugoslaviji.
== Kraj diktature ==
|