Jakobinski teror je ime koje se odnosi na razdoblje vlasti jakobinaca u kojem je bilo najraširenije nasilno uklanjanje političkih suparnika.<ref name="Povijest 12">Povijest, 12. svezak , HRVATSKO IZDANJE, Europapress sholding ,{{ISBN|978 953 300 046 6}} , stranice 588 ,589</ref> Prava eksplozija nasilja dogodila se padom monarhije u ljeto [[10. kolovoza]] [[1792.]] i osnivanjem pariške komune.<ref name="Povijest 12"/> Početak faze označila je smrtna presuda kralju u siječnju [[1793.|1793.:]] revolucionarna skupština je s jednim jedinim glasom izglasala presudu kojom se osuđivalo kralja na smrt, te je jakobinska "većina" (sa jednim jedinim članom više od parlamentarne manjine) tu presudu žurno odmah naredni dan i izvršila.<ref name="Povijest 12"/> [[Pariška komuna]] je Zakonodavnoj skuštini nametnula osnivanje izvanrednog suda i rujanski pokolj.<ref name="Povijest 12"/> Tijekom nekoliko dana pobjednici počinili pokolj u zatvorima Pariza (oko 1000 mrtvih,većinom običnih zatvorenika)<ref name="Povijest 12"/> [[17. rujna]] [[1793.]] Konvent je izglasao ''Zakon o sumnjivima.''<ref name="Povijest 12"/> Počeo je niz poitičkih procesa koji su doveli do pogubljenja kraljice, Filipa od Orleansa i brojnih predstavnika umjerene struje.<ref name="Povijest 12"/> U posljednjoj fazi terora (lipanj i srpanj 1794.) govorilo se o ''velikom teroru'' koji je rezultirao sa oko 1000 smrtnih presuda mjesečno.<ref name="Povijest 12"/> Broj uhićenih od ožujka 1793. do srpnja 1794. procjenjuje se na oko pola mlijuna.<ref name="Povijest 12"/> Uhićenja i osude su često bili rezultat ''opasnog djelovanja'' [[agitator]]a poput Heberta i ekstremističkih grupa (npr. [[Kordeljeri]]).<ref name="Povijest 12"/>
Teror je kulminirao zakonom izglasanim [[10. lipnja]] [[1794.]] kojim su uknute istrage, odvjetnici i branitelji.<ref name="Povijest 12"/>
