Wikipedija

Medijsko Carstvo: razlika između inačica

Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
m zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci
Redak 27:
|mapa = Median Empire.svg
|mapa_opis = Medijsko Carstvo oko [[600. pr. Kr.]] u vrijeme vladavine [[Kijaksar]]a
|jezik = '''[[Medijski jezik|medijski]]''',<br>[[Perzijski jezik|perzijski]], [[Iranski jezici|iranski jezici]]
|glavni_grad = '''[[Ekbatana]]'''<ref name="Livius - Medija 1">[http://www.livius.org/mea-mem/media/media.html Medija (1), Livius.org, Jona Lendering]</ref>
|vlada_tip = [[monarhija]]
Redak 67:
== Povijesni izvori ==
 
Danas gotovo i ne postoje povijesni dokumenti pisani [[Medijski jezik|medijskim jezikom]], a nije poznato ni kakvim su [[pismo]]m pisani. Iz doba Medijskog Carstva pronađena je samo jedna [[Bronca|brončana]] plaketa koja datira ranije od [[Ahemenidsko Carstvo|ahemenidskog razdoblja]], a radi se o zapisu na [[Klinasto pismo|klinastom pismu]] pisanom na [[Akadski jezik|akadskom jeziku]] koji datira iz [[8. stoljeće pr. Kr.|8. stoljeća pr. Kr.]], ali ne spominje medijske nazive<ref>[http://www.iranica.com/newsite/articles/ot_grp10/ot_media_20060106.html Muhammad Dandamayev i I. Medvedskaya: „Medija“ (''Media''), Enciklopedija Iranica, Costa Mesa: Mazda, 10. izdanje, 2006.]</ref>. Neka moderna istraživanja pokazuju kako je tzv. [[linearno elamsko pismo]] (koje još nije dešifrirano) možda pisano na [[Medijski jezik|medijskom jeziku]], pretpostavljajući kako je [[Kutik-Inšušinak]] originalno iransko ime medijskog vladara [[Kijaksar]]a, a ne mnogo ranijeg [[elam]]skog kralja<ref name="Gunnar Heinsohn 2006">Gunnar Heinsohn: „Kijaksar - medijski veliki kralj u Egiptu, Asiriji i Iranu“ (''Cyaxares: Media’s Great King in Egypt, Assyria & Iran''), University of Bremen, 2006.</ref>.
 
Problem nedostataka autohtnonih medijskih dokumenata kompenziraju povijesni dokumenti drugih drevnih naroda, kao što su [[Novoasirsko Carstvo|asirske]] i [[Babilonija|babilonske]] kronike, [[Biblija|biblijske]] knjige o [[Nahum (knjiga)|knjige o Nahumu]] i [[Daniel (knjiga)|Danielu]] iz [[Stari zavjet|Starog zavjeta]], [[Behistunski natpisi]] iz doba [[Ahemenidsko Carstvo|Perzijskog Carstva]], te djela [[Stara Grčka|grčkih]] povjesničara [[Herodot]]a i [[Ktezije|Ktezija]], odnsono [[Babilonija|babilonskog]] povjesničara [[Beros]]a. Budući kako svi navedeni strani izvori potječu iz zemalja zapadno od Medije, o povijesti istočnih medijskih pokrajina kao što su [[Baktrija]], [[Arija (satrapija)|Arija]], [[Sagartija]], [[Drangijana]] ili [[Arahozija]] zna se gotovo ništa.
Redak 99:
[[Datoteka:Herodotus world map-hr.PNG|mini|desno|250px|Rekonstrukcija [[svijet]]a prema [[Herodot]]u iz [[450. pr. Kr.]]]]
 
O medijskoj dinastiji pisali su i [[Stara Grčka|grčki]] povjesničari [[Herodot]] i [[Ktezije]] koji su živjeli u [[5. stoljeće pr. Kr.|5. stoljeću pr. Kr.]], odnosno 100 godina nakon pada Medijskog Carstva. Herodot je rođen [[484. pr. Kr.]] u [[Halikarnas]]u, glavnom gradu tadašnje [[Ahemenidsko Carstvo|perzijske]] [[satrap]]ije [[Karija|Karije]], a njegova djela „Povijesti“ ([[grčki|grč.]] ''Historia'') pisana između [[440. pr. Kr.|440.]] i [[430. pr. Kr.]] predstavljaju najopširniji a time i gotovo najvažniji izvor informacija o medijskom razdoblju. Ona su svojevrsni [[roman]] i imaju sasvim novi pristup u pisanju povijesti, no Herodot je u [[Zapadni svijet|zapadnom svijetu]] prihvaćen je kao tvorac [[povijest]]i kakvu danas poznajemo<ref name="Holland, 16.-17.">Tom Holland: „Perzijska vatra“ (Persian Fire), 2006., str. 16.-17.</ref> pa ga se često naziva i „ocem povijesti“<ref>[[Ciceron]]: ''De Legibus'' I. 5.</ref>. Bio je veliki putnik i tokom svog života obišao je [[Ahemenidsko Carstvo|Perzijsko Carstvo]], [[Egipat]], [[Libija|Libiju]], [[Sirija|Siriju]], [[Babilonija|Babiloniju]], [[Suza (Iran)|Suzu]], [[Lidija|Lidiju]], [[Frigija|Frigiju]], [[Bizant|Bizantij]]ij, [[Trakija|Trakiju]], [[Makedonija (kraljevstvo)|Makedoniju]] i [[Italija|Italiju]] gdje je slušao i bilježio priče lokalnog stanovništva. Unatoč tome što su ga kritizirali i [[Antika|antički]] i moderni [[povjesničar]]i, od [[19. stoljeće|19. stoljeća]] Herodotova reputacija dramatično se popravila budući kako su brojna [[Arheologija|arheološka]] nalazišta potvrdila mnoge njegove priče<ref>Tom Holland: „Perzijska vatra“ (Persian Fire), 2006., str. 377.</ref>. Moderni pogled na Herodota jest kako je napravio izuzetan posao u svome djelu „''Povijesti''“, no njegovu [[Kronologija|kronologiju]] i numeriku gleda se sa skepticizmom<ref name="Holland, 16.-17."/>. Za razliku od ostalih povijesnih izvora koja su najčešće sačuvana samo u fragmentima, Herodotovo djelo „Povijesti“ koje se odnosi na Medijce (I. knjiga; 95.-144.) sačuvano je u cijelosti.
 
[[Ktezije]] je pak bio grčki [[liječnik]] i [[povjesničar]] koji se rodio u gradu [[Kind]]u u pokrajini [[Karija|Kariji]]<ref>[http://www.britannica.com/EBchecked/topic/145472/Ctesias Ktezije (enciklopedija Britannica)]</ref>. Radio je kao liječnik u službi [[Ahemenidsko Carstvo|perzijskog]] velikog kralja [[Artakserkso II.|Artakserksa II.]], kojeg je pratio tokom [[Bitka kod Kunakse|njegovog pohoda]] protiv pobunjenog brata [[Kir Mlađi|Kira Mlađeg]]. Ktezije je pisao o [[Ahemenidsko Carstvo|Perzijskom Carstvu]] i [[Asirija|Asiriji]] u svome djelu „Persica“ koje se sastoji od 23 knjige, a za koje se pretpostavlja kako se temelji na perzijskim kraljevskim arhivima. Budući kako je živio na [[Ahemenidsko Carstvo|perzijskom]] kraljevskom dvoru, njegova djela predstavljaju najobjektivniji osvrt na povijest drevne Perzije i Medije, i stoga su često kontradiktorna s [[Herodot]]ovom zbirkom „Povijesti“. Ipak, njegova djela o Medijskom Carstvu (knjige 4.-6.) sačuvana su samo u fragmentima.
Redak 228:
[[Datoteka:PLATE3DX.jpg|mini|desno|250px|Medijski plemić i [[Perzijanci]]]]
 
[[Fars|Perzija]] je bila vazalna kraljevina Medijskog Carstva od kraja [[7. stoljeće pr. Kr.|7. stoljeća pr. Kr.]], kada su [[Medijci]] u savezu s [[Babilonija|Babilonijom]] pokorili [[Novoasirsko Carstvo]] te prigrabili njene vazalne teritorije, među kojima je bila i Perzija. Tokom medijske dominacije postojale su dvije perzijske kraljevine [[Anšan]] i Parsumaš<ref>Pierre Briant: „Od Kira do Aleksandra: Povijest Perzijskog Carstva“ (''From Cyrus to Alexander: A History of the Persian Empire''), preveo Peter Daniels, Indiana: Eisenbrauns, 2002., str. 28.</ref>, no bile su jako povezane u političkom i rodbinskom smislu. Godine [[559. pr. Kr.]] na [[anšan]]ski (perzijski) tron dolazi [[Kir Veliki|Kir II. Veliki]], sin [[Kambiz I.|Kambiza I.]] Budući kako je prijenos krune Parsumaša s [[Arsam]]a ([[Arijaramn]]ov sin) također prešao na [[Kir Veliki|Kira Velikog]], on je objedinio dva perzijska kraljevstva pa ga se smatra prvim pravim [[Perzijanci|perzijskim]] kraljem. Ipak, u početku Kirove vladavine Perzija je i dalje imala vazalni status pod dominacijom moćnog Medijskog Carstva<ref>[http://www.perseus.tufts.edu/cgi-bin/ptext?lookup=Hdt.+1.127.1 Herodot, 1.127.1]</ref> kojim je vladao [[Astijag]].
 
Godine [[553. pr. Kr.]]<ref>''[[Nabonid]]ove kronike''</ref> zbog neslaganja s [[Astijag]]ovom politikom<ref name="Livius Harpag">[http://www.livius.org/ha-hd/harpagus/harpagus.html Harpag (Livius.org, Jona Lendering)]</ref> [[Kambiz I.]] i [[Kir Veliki]] podižu [[perzijski ustanak]] protiv medijske dominacije nad [[Fars|Perzijom]]. Prema [[Nikolaj iz Damaska|Nikolaju iz Damaska]], pobunu je započeo Kirov otac Kambiz, dok je 24-godišnji Kir istovremeno boravio kod djeda na kraljevskom dvoru u [[Ekbatana|Ekbatani]]. Astijag je višestruko odbijao unukove zahtjeve da posjeti roditelje u Perziji, no na nagovor perzijskog podanika [[Oebar]]a ipak je Kiru dozvolio petomjesečno putovanje na jug<ref>Max Duncker, str. 348.-349.</ref>. Prema [[Herodot]]u, odmah nakon Kirovog puta roditeljima u Perziju medijski general [[Harpag]] mu je u utrobi [[zec]]a<ref>[http://www.perseus.tufts.edu/cgi-bin/ptext?lookup=Hdt.+1.123.1 Herodot, 1.123.1]</ref> poslao tajnu poruku o planu zavjere za svrgavanjem Astijaga, koju je Kir nosio predati svome ocu Kambizu. Astijaga su navodno prilikom zabave uznemirile riječi jedne pjesme koja je govorila o „divljoj zvijeri s juga koja kreće u rat“<ref name="Athenaeus">Athenaeus: „Deipnosofisti“, 1.14 (633e) 6:419</ref>, što ga je podsjetilo na [[Kir Veliki|Kira]]<ref name="Ussher i Pierce, 109.">James Ussher, Larry Pierce i Marion Pierce, str. 109.</ref>. Na nagovor dvorskih savjetnika, odlučio je poslati 300 [[Konjica|konjanika]] za zadatkom da vrate Kira na kraljevski dvor živog ili mrtvog<ref name="Ussher i Pierce, 109."/>. Medijski konjanici sustižu Kira i predaju mu kraljevu zapovjed kako se mora vratiti u [[Ekbatana|Ekbatanu]], na što on prividno pristaje i poziva konjanike na [[banket]]. Idućeg jutra Kir je pobjegao i požurio se u do grada Hirbe gdje ga je čekao [[Oebar]] s 5.000 [[Perzijanci|perzijskih]] pješaka koje je Kiru postao otac Kambiz I. U [[Bitka kod Hirbe|bitci kod Hirbe]] perzijska vojska predvođena Kirom pobjeđuje medijsku konjicu pri čemu pogiba 250 [[Medijci|Medijaca]], dok se ostali požuruju informirati Astijaga o događaju. [[Bitka kod Hirbe]] bila je prvi veliki udarac [[Medijci]]ma, te prvi njihov vojni poraz nakon dugo vremena<ref>[http://www.forumromanum.org/literature/justin/english/index.html#6 Justin, I. 6.]</ref>. Također, bitka je nagnala medijskog kralja Astijaga da pokrene veliki vojni pohod protiv [[Perzijanci|Perzijanaca]]<ref name="Athenaeus"/>, dok je [[Kir Veliki]] istovremeno pokušavao nagovoriti sjeverne [[satrap]]ije na pobunu, odnosno na savez s [[Fars|Perzijom]]<ref>W. B. Fischer, Ilya Gershevitch i Ehsan Yarshster, str. 146.-147.</ref>.
Redak 252:
Medijska vojska igrala je važnu ulogu u povijesti te države, budući kako su Medijci živjeli na relativno nezaštićenom teritoriju zbog čega su bili u neprestalnim sukobima s okolnim narodima poput [[Novoasirsko Carstvo|Asiraca]], [[Skiti|Skita]], [[Lidija]]ca, te kasnije [[Perzijanci|Perzijanaca]]. Tradicionalna medijska vojska temeljila se na [[Konjica|konjici]], što je karakteristika ne samo ostalih [[Iranski narodi|iranskih naroda]] već i brojnih drugih plemena [[Središnja Azija|Središnje Azije]]. Uzgoj [[konj]]a bila je višestoljetna medijska tradicija o čemu su pisali Asirci i Herodot<ref>[http://www.perseus.tufts.edu/cgi-bin/ptext?lookup=Hdt.+7.40.1 Herodot, VII. 40.]</ref>, a vojska sastavljena od konjice bila je neophodna za kontroliranje njihovog golemog carstva koje se prostiralo tisućama kilometara. Budući kako je udaljenost najistočnije i najzapadnije točke carstva približno bila jednaka [[Kraljevska cesta|kraljevskoj cesti]] iz kasnijeg [[Ahemenidsko Carstvo|perzijskog razdoblja]], procijenjuje se kako bi takvo putovanje pješice trajalo puna tri mjeseca<ref>[http://www.livius.org/ro-rz/royal_road/royal_road.htm Kraljevska cesta (Livius.org, Jona Lendering)]</ref>.
 
Dolaskom medijskih plemena uz istočne obronke masiva [[Zagros]] počinje se razvijati [[rudarstvo]] a time i obrada [[Kovine|kovina]], zbog čega dolazi do znatnog tehnološkog napretka u medijskoj vojsci. Primjer su medijska bojna kola, koja su se smatrala najjačim i nabržim u to doba<ref name="Iranologie.com - Medija"/>. Velikim vojnim reformatorom smatra se medijski kralj [[Kijaksar]], budući kako je bio prvi vladar u povijesti koji je podijelio vojsku na posebne jedinice [[Pješaštvo|pješaka]]-[[Koplje|kopljanika]], [[Strijelac (vojnik)|strijelaca]] i [[Konjica|konjanika]]<ref name="Herodot, I. 103."/> jer su ranije pomiješani rodovi vojske dovodili do pomutnje na bojištu. Glavne karakteristike medijske vojske bile su mobilnost i velika mogućnost manevriranja, zbog čega su vojnici imali slab ili nikakav [[oklop]]. Ova mana pokazala se kobnom prilikom borbi s [[Kir Veliki|Kirovim]] teško oklopljenim pješaštvom (''[[Perzijski besmrtnici]]'') u [[Bitka kod pasargadskog brda|bitci kod pasargadskog brda]]. S obzirom kako je Medijsko Carstvo bilo kontintentalnog tipa, medijska [[Mornarica|mornarica]] prema svemu sudeći uopće nije ni postojala.
 
Medijska vojska imala je veliki utjecaj na formiranje [[Ahemenidsko Carstvo#Vojska|perzijske vojske]] o čemu svjedoče Herodotova djela i reljefi iz [[Perzepolis]]a, kao i činjenica da su u perzijskoj vojci služili mnogi medijski generali i admirali kao što su [[Harpag]], [[Mazar]] i [[Datis]]. Svi navedeni služili su perzijske kraljeve [[Kir Veliki|Kira]] i [[Darije Veliki|Darija Velikog]] koji su vladali prvih pola stoljeća nakon pada Medijskog Carstva, pa se može pretpostaviti kako se u tom razdoblju medijska vojska, strategija i ratna vještina nisu bitnije mijenjali. [[Herodot]] spominje kako se u doba [[Grčko-perzijski ratovi|grčko-perzijskih ratova]] medijski vojnici nisu bitnije razlikovali od perzijskih<ref>[http://www.perseus.tufts.edu/cgi-bin/ptext?lookup=Hdt.+7.62.1 Herodot, VII. 62.]</ref>. O tome svjedoče i reljefi iz Perzepolisa (''[[#Društveni život|prikazani dolje]]'') koji prikazuju četiri medijska i perzijska kopljanika. Smatra se kako su medijski [[Koplje|kopljanici]] imali veliku reputaciju u perzijskoj vojsci, odmah nakon [[Perzijski besmrtnici|Besmrtnika]].
Redak 323:
|align="center"|
|align="center"|
|align="center"|'''2.816.720 &nbsp;km²'''
|}
 
Redak 337:
Lokalna ekonomija temeljila se uglavnom na tradicionalnim medijskim gospodarskim granama kao što su [[poljoprivreda]] i [[stočarstvo]]<ref name="Iranologie.com - Medija"/>. Spomenuti uzgoj [[konj]]a sigurno je odigralo najvažniju ulogu u lokalnom gospodarstvu, trgovini ali i vojsci, budući kako su Medijci bili poznati po svojoj [[Konjica|konjici]]. Ovisno o različitim okruženjima, određena naselja diljem carstva razvila su neke lokalne običaje poput [[Ribarstvo|ribarstva]], ručnog [[obrt]]a i [[Lončarstvo|lončarstva]]. [[Metalurgija]] je razvijana i u vojne i dekorativne svrhe, o čemu svjedoče rukotvorine od [[Zlato|zlata]] i [[Srebro|srebra]] iz medijskog razdoblja. U kratkim crtama, medijsko gospodarstvo može se opisati kao orijentirano vanjskoj trgovini sa zapadnim susjedima u čemu su prednjačile [[Kovina|kovine]], dok je domaća proizvodnja bila uglavnom poljoprivredna<ref name="Iranologie.com - Medija"/>.
 
Budući kako je Medijsko Carstvo (kao i kasnije [[Ahemenidsko Carstvo|Perzijsko Carstvo]]) bilo podijeljeno na [[satrap]]ije kojima su vladali pokrajinski vladari, pretpostavlja se kako su podređeni narodi poput [[Armenci|Armenaca]], [[Parti|Parta]], [[Arija (satrapija)|Arijaca]] i [[Perzijanci|Perzijanaca]] plaćali propisani [[porez]]<ref name="Livius - Medija 1"/>. S obzirom kako tada nije postojao [[novac]], najvjerojatnije se skupljao u [[Domaće životinje|stoci]] i [[Kovina|kovinamakovina]]ma, no standardizirane mjerne jedinice za masu ili obujam nisu poznate. Prometni značaj Medije uglavnom se odnosi na kontrolu velikog dijela [[Put svile|Puta svile]] koji je povezivao istočni i [[zapadni svijet]]. Prema svemu sudeći, [[Medijci]] za razliku od [[Perzijanci|Perzijanaca]] nisu poznavali sustav [[kanat]]a (za [[navodnjavanje]]) što je jedan od glavnih razloga pada Medijskog Carstva<ref name="Livius - Medija 1"/>, odnosno prijenosa dominacije na [[Ahemenidsko Carstvo|perzijsku stranu]].
 
== Kultura ==
Redak 361:
[[Datoteka:Farvahar background.jpg|mini|desno|300px|Faravahar, simbol [[Zoroastrizam|zoroastrizma]]]]
 
Informacije o religijskim običajima u doba Medijskog Carstva vrlo su oskudne. Između [[1967.]] i [[1977.]] arheološka istraživanja predvođenja Davidom Stronachom otkrila su građevinu iz oko [[750. pr. Kr.]] koja je bila prvenstveno vjerskog karaktera. Smještena je u Tape Nuš-e Janu, oko 60 &nbsp;km južno od [[Hamadan]]a odnosno drevne [[Ekbatana|Ekbatane]]. Zdanje je podignuto na stijeni visine od oko 30 m, a sastojalo se od središnjeg hrama, zapadnog hrama, tvrđave i hipostila (dvorane sa stupovima), oko kojih se nalazio kružni potporni zid izgrađen od opeke. Središnji [[hram]] imao je oblik [[Toranj|tornja]] s unutrašnjim svetištem u obliku trokuta. Zauzimao je prostor od 11 x 7 m, dok su zidovi bili visine od 8 m. Na zapadnom uglu ovog svetišta nalazio se stepenasti [[oltar]], izgrađen od glinene opeke. Kao što je poznato, kult [[Vatra|vatre]] bilo je zajedničko [[Indoiranski narodi|indoiransko]] nasljeđe, a hram u [[Tape Nuš-e Džan]]u smatra se najstarijom vjerskom građevinom u [[Iran]]u<ref>David Stronach: „Medijsko naselje Tape Nuš-e Džan“, Cambridgeova povijest Irana II., Acta Iranica, 1985., str. 832.-837.</ref>.
 
Ostali izvori o religiji u medijsko doba uglavnom se temelje na [[Herodot]]ovim djelima i osobnim imenima Medijaca. Prema Herodotu<ref name="Herodot, I. 101."/>, Medijci u bili jedina iranska plemenska konfederacija koja je imala i svećenićko pleme. [[Magi]] ili ''morg'' ([[perzijski|perz.]] ''Magu-''<ref name="Iranica - Medija"/>) bili su pripadnici plemena koje se tradicionalno sastojalo od mudraca i svećenika koji su čuvali [[Mitologija|mitološku]] i [[Duhovnost|duhovnu]] tradiciju medijskog društva. Ona se u plemenu prenosila s koljena na koljeno, odnosno s oca na sina. U doba vladavine [[Astijag]]a na njegovom dvoru [[magi]] su služili kao religijski stručnjaci, osobni savjetnici, vračevi, proroci i tumačitelji snova<ref>[http://www.perseus.tufts.edu/cgi-bin/ptext?lookup=Hdt.+1.107.1 Herodot, I. 107.]</ref>. Funkcija tog plemena vjerojatno datira prije podijele iranskih plemena na invidualne konfederacije, i govori nam kako su takvi klanovi postojali u najranijim iranskim ili čak [[Indoiranski narodi|indoiranskim]] društvima. Ovo se može potkrijepiti činjenicom kako je pleme [[magi]] imalo jednaki status i u doba [[Ahemenidsko Carstvo|Perzijskog Carstva]], što svjedoči o njihovom kontinuiranom utjecaju u iranskom društvu<ref name="Iranologie.com - Medija"/>.
 
{{glavni|Zoroastrizam}}
Redak 376:
Medijci su govorili [[Medijski jezik|medijskim jezikom]]<ref>[http://www.britannica.com/eb/article-32116/ancient-Iran Drevni Iran: jezik (enciklopedija Britannica)]</ref>, koji zajedno s [[Gilački jezik|gilačkim]], [[Mazanderanski jezik|mazanderanskim]], [[Kurdski jezik|kurdskim]] i [[Beludži (jezik)|beludžijskim jezikom]] spada u skupinu [[Zapadnoiranski jezici|sjeverozapadnih iranskih jezika]]<ref>Rüdiger Schmitt: ''Compendium Linguarum Iranicarum'', Wiesbaden: Reichert, 1989.</ref><ref>[http://language.babaev.net/tree/iran/median.html Medijski jezik (Language.babaev.net)]</ref>. Medijski jezik spominje se isključivo u zapisima na [[Perzijski jezik|staroperzijskom jeziku]]; o njegovoj [[Gramatika|gramatici]] se ne zna gotovo ništa<ref>[http://indoeuro.bizland.com/tree/iran/median.html Stablo indoeuropskih jezika - Medijski jezik (Indoeuro.bizland.com)]</ref>. Prema Prodsu Oktoru Skjærvøu sa sveučilišta [[Harvard]] „medijski jezik značajne [[Fonologija|fonološke]] [[Izoglosa|izoglose]] više dijeli s [[Avestanski jezik|avestanskim]] nego [[Perzijski jezik|staroperzijskim]] jezikom“. Također, spominje i kako je „medijski jezik bio u određenoj mjeri službenim jezikom u zapadnom [[Iran]]u“<ref name="Prods Oktor Skjærvø">[http://www.fas.harvard.edu/~iranian/OldPersian/opcomplete.pdf Prods Oktor Skjærvø: „Uvod u staroperzijski jezik“ (''An Introduction to Old Persian''), Cambridge i Harvard, 2. izdanje, 2005.]</ref>.
 
Ne postoje sačuvani dokumenti koji datiraju iz medijskog razdoblja, a nije poznato ni kakvim su [[pismo]]m pisani. Do danas je na teritoriju drevne Medije pronađena samo jedna [[Bronca|brončana]] plaketa koja datira prije [[Ahemenidsko Carstvo|ahemenidskog razdoblja]], a radi se o zapisu na [[Klinasto pismo|klinastom pismu]] pisanom na [[Akadski jezik|akadskom jeziku]] koji datira iz [[8. stoljeće pr. Kr.|8. stoljeća pr. Kr.]], ali ne spominje medijske nazive<ref name="Iranica - Medija"/>. Neka moderna istraživanja pokazuju kako je tzv. [[linearno elamsko pismo]] (koje još nije dešifrirano) možda pisano na medijskom jeziku, pretpostavljajući kako je [[Kutik-Inšušinak]] originalno iransko ime medijskog vladara [[Kijaksar]]a, a ne mnogo ranijeg [[elam]]skog kralja<ref> name="Gunnar Heinsohn: „Kijaksar - medijski veliki kralj u Egiptu, Asiriji i Iranu“ (''Cyaxares: Media’s Great King in Egypt, Assyria & Iran''), University of Bremen, 2006.<"/ref>.
 
Različitost od ostalih etnolingvističkih skupina (poput [[Perzijanci|Perzijanaca]]) očita je uglavnom iz stranih izvora kao što su [[Novoasirsko Carstvo|asirski]] zapisi na [[Klinasto pismo|klinastom pismu]] (sredina [[9. stoljeće pr. Kr.|9. stoljeća pr. Kr.]]) ili Herodotova djela iz sredine [[5. stoljeće pr. Kr.|5. stoljeća pr. Kr.]] koja opisuju [[Medijci|medijsko]]-[[Perzijanci|perzijski]] sukob. Ipak, mjesni naziv medijskog jezika nije poznat (kao što je slučaj i s većinom drevnih [[Iranski jezici|iranskih jezika]]), kao ni detaljne razlike od jezika kojim su govorili ostali [[iranski narodi]]. Medijski jezik je „vjerojatno“<ref name="Prods Oktor Skjærvø"/> osnova [[Perzijski jezik|staroperzijskom jeziku]]. Medijski identitet očituje se zato što nije dijelio jednake elemente razvoja specifične za staroperzijski jezik. Medijske forme mogu se pronaći isključivo u osobnim i geografskim nazivima, a neke su tipične i za religijski rječnik pa se može govoriti i o [[Avestanski jezik|avestanskom]] utjecaju. Ponekad postoje i medijske i staroperzijske forme određenih riječi koje potonji jezik čine nedosljednim, primjerice naziv „[[konj]]“ se u zapisima na staroperzijskom jeziku spominje i u izvornom perzijskom obliku „asa“, i u medijskom „aspa“<ref name="Prods Oktor Skjærvø"/>.
 
Koristeći se usporednom [[Fonologija|fonologijom]] mjerodavnih imena ovjerenih na staroperzijskom jeziku, Roland Kent<ref>Roland G. Kent: „Staroperzijski jezik - gramatika, tekstovi i rječnik“ (''Old Persian. Grammar, Texts, Lexicon''), New Haven: American Oriental Society, 1953., 2. izdanje, str. 8.-9.</ref> primjećuje kako neke staroperzijske riječi potječu od medijskog jezika; npr. „taksma“ (''hrabrost'') iz osobnog imena „Taksmaspada“. Diakonoff<ref>Igor M. Diakonoff: „Medija“ (''Media''), Ilya Gershevitch, Cambridge History of Iran, 2. svezak, London: Cambridge University Press, 1985., str. 36.–148.</ref> navodi i primjere termina poput „paridaiza“ (''[[raj]]''), „vazraka“ (''veliki'') i „xshayathiya“ (''kraljevski''). Sredinom [[5. stoljeće pr. Kr.|5. stoljeća pr. Kr.]] [[Stara Grčka|grčki]] povjesničar [[Herodot]] spominje kako je „spaka“ medijska riječ za kuju<ref>[http://www.perseus.tufts.edu/cgi-bin/ptext?lookup=Hdt.+1.110.1 Herodot, I. 110.]</ref>. Ovaj naziv i njegovo značenje očuvan je u današnjim [[Iranski jezici|iranskim jezicima]] kao što je [[Tališki jezik|tališki]]. U [[1. stoljeće pr. Kr.|1. stoljeću pr. Kr.]] povjesničar [[Strabon]] ([[64. pr. Kr.]] - [[24.]]) primjećuje poveznice između brojnih [[Iranski narodi|iranskih naroda]] i [[Iranski jezici|njihovih jezika]]: „Od [[Ind]]a na istoku (...) [[Iran]] se proteže preko [[Fars|Perzije]] i [[Medija|Medije]] na zapadu, te [[Baktrija|Baktrije]] i [[Sogdijana|Sogdijane]] na sjeveru; svi ti narodi govore gotovo istim jezikom“<ref>[http://www.perseus.tufts.edu/cgi-bin/ptext?lookup=Strab.+15.2.1 Strabon: Geografija, XV. 2.]</ref>.
 
Budući kako je Medijsko Carstvo objedinjavalo većinu [[Iranski narodi|iranskih naroda]], diljem zemlje govoreno je većinom lokalnim [[Iranski jezici|iranskim jezicima]] (npr. [[Perzijski jezik|perzijskim]]). Ostali korišteni jezici uključuju [[Elamski jezik|elamski]], [[Akadski jezik|akadski]] i [[Lidijski jezik|lidijski]].
Redak 399:
[[Ekbatana]] u doslovnom smislu znači „Mjesto okupljanja“. [[Stara Grčka|Starogrčki]] izvori govore kako je Ekbatana bila glavni grad Medijskog Carstva, a njenu gradnju pripisuju [[Dejok]]u (''Daiukku'' prema [[Klinasto pismo|klinastom pismu]])<ref name="Ekbatana (IranChamber.com)">[http://www.iranchamber.com/history/ecbatana/ecbatana.php Ekbatana (IranChamber.com)]</ref>, koji je oko grada dao izgraditi sedam koncentričnih [[Fortifikacija|gradskih zidina]] u različitim bojama<ref name="Iranica - Medija"/>.
 
U [[5. stoljeće pr. Kr.|5. stoljeću pr. Kr.]] [[Stara Grčka|grčki]] povjesničar [[Herodot]] o Ekbatani piše<ref name="Herodot, I. 98.">[http://www.perseus.tufts.edu/cgi-bin/ptext?lookup=Hdt.+1.98.1 Herodot, I. 98.]</ref>:
<blockquote>
''Medijci su sagradili grad Ekbatanu, s jakim zidinama velikih dimenizija, koji su u krugovima opasavali grad. Nacrt palače je takav da svaki zid natkriva onaj prethodni pomoću grudobrana. Priroda okolice ima oblik blagog brežuljka što odgovara navedenom razmještaju obrane, no položaj je uglavnom produkt ljudskog umijeća. Broj obrambenih zidina je sedam, a unutar zadnjeg i najmanjeg nalazi se kraljevska palača i riznica. Vanjski opsadni zid bio je podjednakih dimenzija zidina u Ateni. Na tom zidu grudobrani su bijele boje, na sljedećem crne, trećem crvene, četvrtom plave, petom narančaste; zidovi su ličeni bojama. Zadnja dva grudobrana bila su srebrne, odnosno zlatne boje. Sve navedene fortifikacije građene su za [[Dejok]]a i za obranu njegove palače.''<ref name="Herodot, I. 98."/><ref name="Ekbatana (IranChamber.com)"/><ref name="Ekbatana (Livius.org)">[http://www.livius.org/ea-eh/ecbatana/ecbatana1.html Ekbatana (Livius.org)]</ref><ref name="Herodot, I. 98."/></blockquote>
 
Povjesničar [[Polibije]] također opisuje veličanstvene [[Fortifikacija|fortifikacije]] 1300 metara dužine koje su opasavale kraljevu palaču no ne i grad, a Ekbatanu naziva najbogatijim i najljepšim gradom svijeta<ref name="Ekbatana (IranChamber.com)"/>. Danas se pretpostavlja kako su sedam navedenih zidina zapravo stepenasti [[zigurat]]. Arheološka istraživanja Ekbatane i brda Hagmatana oskudijevaju pronalascima iz medijskog doba, dok obiluju onim iz [[Ahemenidsko Carstvo|perzijskog]] i [[Partsko Carstvo|partskog]] razdoblja. Također, Ekbatana se uopće ne spominje u [[Novoasirsko carstvo|asirskim]] zapisima. Neki povjesničari tvrde kako je ''Sagbita'' ili ''Sagbat'' iz asirskih zapisa raniji oblik naziva ''Ekbatana'' ili ''Hagmatana'' iz kasnijih [[Stara Grčka|grčkih]] i [[Ahemenidsko Carstvo|ahemenidskih]] izvora. Prema njihovim tvrdnjama, slovo „''S''“ postalo je slovom „''H''“ u mnogim [[Iranski jezici|iranskim jezicima]]. ''Sagbita'' iz asirskih zapisa bila je smještena nedaleko od gradova Kishesim (Kar-Nergal) i Harhar (Kar-Sharrukin)<ref>[http://www.encyclopedia.com/doc/1G1-132797080.html Ekbatana (Encyclopedia.com)]</ref><ref>[http://archive.is/20120711051721/findarticles.com/p/articles/mi_m0SBL/is_16/ai_n13810182/pg_5/ I.N. Medvedskaya: ''Were the Assyrians at Ecbatana?'']</ref>.
Redak 456:
* Robert Anderson Edward: „Povijest nestalih civilizacija Istoka“ (''The Story of Extinct Civilizations of the East''), izdavač: Phillips McClure, 1904.
* George Rawlinson: „Sedam velikih monarhija Starog Istoka“ (''The Seven Great Monarchies of the Ancient Eastern World''), New York, izdavač: John B. Eldan Press, 1885. (reizdanje 2007.)
{{cite book|title=Ókori keleti történeti chrestomathia.|others=Szerk.: [[Harmatta János]]|location=Budapest|publisher=Osiris|year=2003|id={{ISBN |963 389 425 5}}, ISSN 1218 9855}}
 
== Vanjske poveznice ==
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/wiki/Medijsko_Carstvo"