Inačica od 25. ožujka 2019. u 15:07 uredi Tulsi (razgovor \| doprinosi) 78 edits m Reverted 1 edit by 109.227.34.227 (talk) to last revision by Tulkas Astaldo. (SWMT) Oznaka: uklanjanje ← Starija izmjena		Inačica od 3. veljače 2020. u 01:30 uredi ukloni ovu izmjenu Rprpr (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 860 edits malo proširen i preure Novija izmjena →
Redak 13: \|dvoimeno_autorstvo = <small>[[Carolus Linnaeus\|L.]]</small> }} '''Uljana repica''' (olaj, lat. ''Brassica napus'') je [[industrijsko bilje\|industrijska biljka]]. Uzgaja se radi sjemena koje sadrži oko 40% [[ulje\|ulja]] i 20% [[bjelančevine\|bjelančevina]].<ref>{{cite web \|url=https://www.agroklub.com/sortna-lista/uljarice-predivo-bilje/uljana-repica-77/ \|title=Uljana repica \|site:agroklub.com \|publisher=Agroklub d.o.o. \|accessdate=3. veljače 2020.}}</ref> ~~Koristi~~Ulje iz sjemenki koristi se za proizvodnju prehrambenog ~~[[ulje\|~~ulja]], ali i za [[biodizel]]a. Ona je treći najveći izvor za dobivanje biljnog ulja u svjetu.<ref>{{cite web\|url=http://apps.fas.usda.gov/psdonline/circulars/oilseeds.pdf \|title=Oilseeds: World Markets and Trade \| USDA FAS \|publisher=Fas.usda.gov \|date= \|accessdate=2015-08-25}}</ref> U prosjeku 1jedan hektar zasijane uljane repice može dati 400 litara biodizela .<ref>[http://www.glas-koncila.hr/rubrike_interview.html?news_ID=8652 Glas Koncila br.38 (1682)] Vlado Čutura: Biodizel u Hrvatskoj, razgovor sa Snježanom Fijan-Parlov, konzultanticom Instituta za energetiku i zaštitu okoliša, 17. rujna 2006.</ref> Uljana repica je treći najveći izvor za dobivanje biljnog ulja u svijetu<ref>{{cite web \|url=http://apps.fas.usda.gov/psdonline/circulars/oilseeds.pdf \|title=Oilseeds: World Markets and Trade \| USDA FAS \|publisher=fas.usda.gov \|accessdate=2015-08-25 \|language=engleski}}</ref>, iza [[soja\|soje]] i [[palma uljarica\|palme uljarice]], a također je drugi glavni izvor proteinske hrane iako čini tek petinu proizvodnje prvog glavnog izvora, soje. Najveći proizvođači su u zemljama Europske Unije, Kanada, SAD, Australija, Kina i Indija. U potonjoj uljana repica čini 13% posijanih površina. Prema [[United States Department of Agriculture\|Američkom Odjelu za poljodjelstvo]], uljana repica je bila trećim glavnim izvorom [[biljno ulje\|biljnog ulja]] 2000., nakon [[soja\|soje]] i [[palma uljarica\|palme uljarice]] (''Elaeis guineensis''). ~~Drugi je svjetski glavni izvor proteinske hrane, iako čini tek petinu proizvodnje prvog glavnog izvora, soje.~~ U Europi ju se uzgaja i kao krmno bilje, i to za zelenu krmu u svježem stanju. Koristi ju se i za [[silaža\|silažu]]. Njeni nusproizvodi se koriste za krmne smjese. Koristi se i u ratarstvu, za zelenu gnojidbu. U poljodjelstvu se koristi za [[plodosmjena\|plodosmjenu]], u smjeni uzgoja [[pšenica\|pšenice]] i [[kukuruz]]a. Najveći proizvođači uljane repice su zemlje Europske Unije, Kanada, SAD, Australija, Kina i Indija. ~~Koristi se i u ratarstvu, za zelenu gnojidbu.~~ ~~U poljodjelstvu se koristi za [[plodosmjena\|plodosmjenu]], u smjeni uzgoja [[pšenica\|pšenice]] i [[kukuruz]]a.~~ U Hrvatskoj je najrasprostranjenija ozima uljana repica.

Uljana repica: razlika između inačica