Jerko Šimić: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja |
|||
Redak 46:
U drugoj polovici 1930-ih, među svim poslovima i velikim obvezama, opterećivala su ga suđenja književnicima koji su skrivali književnu ostavštinu [[Antun Branko Šimić|A. B. Šimića]]. Nadajući se da će njih i Tatjanu sudski pravorijek (iz 1937.) primorati na predaju svih rukopisa, morao je zbog različitih odgoda s bratom Stankom čekati dogovorenu primopredaju sve do travnja 1941. Međutim, počeo je [[Drugi svjetski rat|rat]], primopredaja nije izvršena, a književnu ostavštinu komunisti su odnijeli iz Zagreba.
Završetkom srednjoškolskog obrazovanja, kao student skupa s [[Dragutih Peheim|Dragutinom Peheimom]] osnovao je 1939. godine rukometnu sekciju pri [[1. HŠK Građanski Zagreb|Građanskom]]. <ref name=Radovčić/> Prva vježbovna trening-utakmica reprezentacije NDH održana je 12. listopada 1941. između dvije momčadi koje je sastavio Peheim. <ref>[http://issuu.com/hrvatskiolimpijskiodbor/docs/olimp-15-2005/Issuu] Zdenko Jajčević: ''Prije 70 godina odigrana prva rukometna utakmica u Zagrebu, Olimp 15, str. 3, Hrvatski olimpijski odbor</ref>
U godini 1940. Jerko je s bratom [[Stanislav Šimić|Stankom]], [[Šime Poduje|Šimom Podujom]], sestrom Anđelom (Anđom), koja je kao humanitarka sv. Vinka već pomagala [[Tin Ujević|Tinu Ujeviću]] u [[Sarajevo|Sarajevu]] (na nagovor brata Stanka), i [[Jakov Bašić|Jakovom Bašićem]], moćnim urednikom [[Hrvatska seljačka stranka|HSS-ova]] sindikalnog lista "Pravica", konačno uspio preseliti [[Tin Ujević|Tina Ujevića]] iz Splita u Zagreb te spasiti ga od [[ORJUNA|orjunaških]] poticanja na ponovni odlazak u Beograd u okrilje srpske književnosti.
| |||