Restrikcijski enzimi: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Fraxinus premjestio je stranicu Resrikcioni enzimi na Restrikcijski enzimi
Nema sažetka uređivanja
Redak 1:
{{bolji naslov|Restrikcijski enzimi}}
{{Wp+}}
'''RestrikcioniRestrikcijski enzimi''' su specifične [[DNK]] "nožice".
 
[[bakterija|Bakterije]] posjeduju specifične [[enzim|enzime]] koji su sposobni razdvojiti bazne sekvence DNK. To su restrikcionerestrikcijske endonukleaze ili kraće : restrikcionirestrikcijski enzimi. U cilju zaštite vlastitog organizma, bakterije mogu tim enzimima stranu DNK koja je prodrla u bakteriju podijeliti na fragmente. Njihovim otkrićem [[1969]].godine ( ''W.Arber i D. Nathans)'' otvorili su vrata ka razvoju gentehnike. Budući da je DNK u svim organizmima građena na jednakim osnovama i principima, djelovanje restrikcionihrestrikcijskih enzima je univerzalno za svaku DNK.
 
Zašto su restrikcionirestrikcijski enzimi tako odlučujuće važni za genetičke eksperimente? DNK je moguće i bez restrikcionihrestrikcijskih enzima izdijeliti na manje - kraće dijelove i to mehanički - usisavanjem DNK rastvora kroz veomavrlo tanku staklenu cjevčicu ili pak ultrazvukom. Međutim, te metode su potpuno nespecifične, a njihovom primjenom dobivamo slučajno razlomljene dijelove DNK, koji jedva da se kasnije mogu koristiti za eksperimente.
 
Nasuprot tome, restrikcionirestrikcijski encimienzimi "režu" DNK na određene bazne sekvence i to tako da svaki do sada izolirani enzim ima "svoju" određenu sekvencu koju izdvaja. To omogućava definirano dijeljenje DNK pri čemu nastaju definirani dijelovi DNK, definirane dužine i poznatih krajnjih sekvenci. Zbog toga su restrikcionirestrikcijski enzimi jedni od najvažnijih "alata" [[gen]]tehnike. Zahvaljujući njima moguće je izdijeliti velike molekule DNK u fragmente pogodne za dalje eksperimente. Osim toge, zbog specifičnosti mjesta reza moguće je bolje sagledati specifičnu strukturu DNK. Već je poznato više stotina restrikcionihrestrikcijskih enzima pri čijem djelovanju uočavamo različite vrste rezova.
 
1. Rezovi koji vode prema krajevima koji strše. To su "'''sticky ends'''" ili u prijevodu ljepljivi krajevi;
Line 13 ⟶ 12:
2. Glatki rezovi koji nemaju DNK krajeva koji strše. To su tzv. "'''blunt ends'''". Primjer za "sticy ends" je restrikcioni [[enzim]] '''EcoRI''', a za "blunt ends" restrikcioni enzim '''HaeIII''' .
 
Pri davanju imena restrikcionimrestrikcijskim enzimima koristi se ime organizma iz koga je enzim izoliran, a rimski broj označava koji je po redu izoliran enzim iz toga organizma. Npr. EcoRI je prva izolovana restrikcionarestrikcijska endokineza iz bakterije [[E.coli]].
Dužina mjesta prepoznavanja može varirati. Male sekvence prepoznavanja u kloniranoj DNK pojavljuju se sa velikom učestalošću. Zbog toga se u običnim [[eksperiment]]ima [[klon]]iranja koriste rezovi (mjesta presijecanja) koji se sastoje od 4 (''four -cutter'') ili 6 (''six-cutter'') baznih parova.
Baze su na mjestu reza organizirane kao ukrštene slike u ogledalu. To nazivamo poliedrom.
Kod "sticky ends" može se primijetiti da, nakon reza odgovarajućim restrikcionimrestrikcijskim enzimom (npr. EcoRI), dijelovi DNK različitog porijekla ([[biljke]], [[životinje]], [[bakterije]]) međusobno mogu da naliježu jedan na drugi, te se na osnovu svoje komplementarnosti mogu povezivati.
 
[[Kategorija:Genetika]]