Hrvatski povijesni prostor prije rimskih osvajanja: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 1:
{{glavni|Hrvatski povijesni prostor u antici}}
== Iliri ==
[[Datoteka:Illyrian tribes-en.png|mini|300px|lijevo|Položaj i nazivi brojnih ilirskih plemena.]]
 
[[Iliri]] (grčki ''Ἰλλυρıοί'', ''Illyrioí'', latinski ''Illyrii'') su bili skupina međusobno srodnih indoeuropskih naroda koja je od kraja [[Hrvatski povijesni prostor u brončanom dobu|brončanoga doba]] i u [[Hrvatski povijesni prostor u antici|antičko doba]] nastavala uglavnom zapadna područja Balkanskoga poluotoka.<ref name="Iliri">Hrvatska enciklopedija (LZMK) - [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=27086 Iliri]</ref> Svi Iliri pripadaju istomu jezičnom i kulturnom krugu. Doselili su se onamo na početku [[Hrvatski povijesni prostor u željeznom dobu|željeznoga doba]] (kraj II. i poč. I. tisućljeća pr. Kr.). Od VI. st. pr. Kr. s njima dolaze u dodir grčki zemljopisci, pa od tada potječu prve pisane vijesti o njima. Zbog specifičnih povijesnih odnosa i labavosti njihovih međusobnih veza nisu se oblikovali u jedinstveni narod, već su ih zajedničkim imenom Ilira počeli nazivati Rimljani, po analogiji [[Ilirik]]a kao zemljopisnog naziva.<ref name="Iliri Istra">Istarska enciklopedija (LZMK) - [http://istra.lzmk.hr/clanak.aspx?id=1172 Iliri]</ref> Na istočnoj jadranskoj obali spominje ih već grčki logograf [[Hekatej Milećanin|Hekatej]] iz Mileta (oko 500. pr. Kr.). Stoljeće i pol poslije [[Pseudo Skilaks|Pseudo-Skilaks]] navodi imena nekih ilirskih naroda i lokalizira njihova naselja na obalnome pojasu približno od rijeke Krke do Vlore (Vlorë) u Albaniji. Čini se da su se prvotno samo pripadnici jedne etničke skupine, naseljene negdje na granici Epira, zvali Iliri.<ref name="Iliri"/> To su možda [[Plinije Stariji|Plinijevi]] »Iliri u užem smislu« (tzv. pravi Iliri, ''Illyrii proprie dicti'').<ref name="Iliri Istra"/> Poslije se naziv proširio na narode sjeverozapadnoga dijela istočne jadranske obale (na [[Histri|Histre]] i [[liburni|Liburne]]) i na narode u unutrašnjosti sve do Drave i Dunava. U znanosti još nije riješeno pitanje geneze i podrijetla Ilira. Ranije hipoteze o njihovu podrijetlu i dolasku iz srednje Europe, s područja unjetičke i [[lužička kultura|lužičke kulture]], danas su uglavnom napuštene. Po jednoj hipotezi Iliri bi na Balkanskom poluotoku bili autohtoni stanovnici jer pokazuju stanovit kontinuitet s nekim prethodnim kulturama. [[grčka mitologija|Mitologija]] ih je dovodila u vezu s [[Ilirije]]m, sinom [[kadmo|Kadma]] i [[Harmonija (mitologija)|Harmonije]].<ref name="Iliri"/>
 
Redak 8:
U razdoblju od početka 1. tisućljeća pr. Kr. počinju se oblikovati različita ilirska plemena. Sami Iliri su mješavina različitih, premda srodnih etničkih elemenata. Zaposjeli su sve zemlje od ušća rijeke Pada ([[Veneti]]) pa do Dunava kod Beča ([[Panonci]]), od Dunava do [[Epir]]a na jugu ([[Taulanti]]), od Jadrana na zapadu pa do meridionalnog toka Dunava i Morave i do izvora Vardara, gdje su im susjedi bili trački [[Tribali]]. Iliri su prodrli sve do Epira, odakle su se (možda oko 1000. pr. Kr.) prebacili u Italiju i zaposjeli njezinu jugoistočnu obalu (Japigi, Daunijci, Kalabri, Mesap/ijc/i i dr.). Iz Epira su se proširili i u središnju Grčku, pa i na Peloponez, a sjeverno od Epira naselili su dijelove današnje Makedonije i Srbije. Možda su sudjelovali i pri osvajačkim pohodima [[tračani|Tračana]] u Maloj Aziji. Na istočnoj obali Jadrana najistaknutiji su ilirski narodi bili [[Histri]] u Istri, a dalje prema jugoistoku [[Liburni]], [[Delmati]], [[Daorsi]], [[Ardijejci]] i [[Plereji]]. U unutrašnjosti zemlje: [[Karni]], [[Latobici]] i [[Norici]] u današnjoj Sloveniji; [[Japodi]] u zaleđu Hrvatskoga primorja; [[Panonci]]: [[Jasi]], [[Kolapijani]], [[Varcijani]] i [[Breuci]] u međurječju Sava–Drava–Dunav; [[Mezeji]], [[Ditioni]], [[Desidijati]] i [[Autarijati]] u unutrašnjosti Bosne i Hercegovine; [[dardanci|Dardani]] na Kosovu, u Srbiji i Makedoniji; [[Peonci]], [[Linkesti]] i [[Dasareti]] u Makedoniji i [[Dokleati]] u Crnoj Gori; [[Taulanti]], [[Labeati]] i [[Atintani]] u Albaniji.<ref name="Iliri"/>
 
[[Datoteka:Histarski vrč iz 9–8. st. pr. Kr.jpg|mini|[[histri|Histarski]] vrč iz 9–8. st. pr. Kr. [[Arheološki muzej Istre]], Pula.]]
Među ilirskim plemenima na današnjem području Hrvatske ističu se [[Histri]], [[Liburni]], [[Japodi]], [[Delmati]] i [[Ardijejci]]. Tijekom VIII. st. pr. Kr. oni sve više počinju koristiti [[željezo]] za izradu oružja i oruđa. Najpoznatija su ilirska [[gradina (tip naselja)|gradinska naselja]], tj. utvrde na uzvišicama i brežuljcima, građeni tehnikom suhozida, ali ponekad (pod utjecajem Grka) bile su građene i od velikih kamenih blokova. Ponekad je oko jedne gradine bilo i više krugova zidina. Današnji toponimi – gradina, gradinje, gradište, gračišće, kašteljir (tal. ''castelliere''), dokaz su tih ostataka.<ref>Istarska enciklopedija (LZMK) - [http://istra.lzmk.hr/clanak.aspx?id=1043 gradine]</ref> Na obalama Jadranskoga mora našli su ih u VII. i VI. st. pr. Kr. [[stara Grčka|Grci]], koji su poslije osnovali svoje kolonije. Najstarija i najveća [[Grčka kolonizacija na Jadranu|grčka kolonija na Jadranu]], ''[[Issa]]'' osnovana je na otoku Visu između 397. i 390. pr. Kr. Issa se politički osamostalila i brzo postala jaka gospodarska i vojna sila. Osnovala je nekoliko svojih kolonija na srednjem Jadranu – u IV. st. pr. Kr. na otoku Korčuli u današnjoj Lumbardi, u III. st. dvije kolonije na kopnu, [[Tragurij]] (''Tragoúrion'', [[Trogir]]) i [[Epetij]] (''Epétion'', [[Stobreč]]), a u II. st. pr. Kr. utemeljila je uz već postojeće ilirsko naselje trgovački emporij [[Salona|Salonu]] (''Salonai'', [[Solin]]). Pretpostavlja se da su u srednjem Jadranu postojala i druga grčka naselja (Herakleja i dr.).<ref name="kolonizacija"/>
 
Izuzev površnih dodira, trgovačke razmjene i ratovanja, te su nove urbane strukture živjele izolirano od svog prapovijesnog okoliša. Iliri pod utjecajem Grka unapređuju [[vinogradarstvo]] i maslinarstvo, počinju koristiti novac i pismo, a usavršili su i svoje građevne tehnike. Doseljeni Grci brzo su se počeli miješati s Ilirima. Sve grčke naseobine, osim ''[[issa|Isse]]'' i od nje osnovanih naselja (''[[Epetion]]'', ''[[Tragurion]]''), na kraju su priznale vlast Ilira (do 230 pr. Kr.). Prije nego što su se Iliri obračunali s Grcima, počeli su se među njih doseljavati [[Kelti]]. U prvoj četvrtini 4. st. pr. Kr. među [[panonci|panonske Ilire]] dolaze Kelti, gdje im je glavno mjesto bilo ''[[Segestica]]'' (poslije ''[[Siscia]]'', [[Sisak]]), a sredinom istoga stoljeća na jug u Dalmaciju do donje Neretve, i na istok do Morave. Na poč. III. st. pr. Kr. prekrivali su prostor od Atlantskoga oceana do Karpata, od sjeverne Europe do Sredozemlja.<ref name="Kelti Istra"/> Tako je nastao jedinstven kulturni krug, u kojem je prevladavala [[latenska kultura]], kojoj su nositelji bili Kelti i plemena što su potpala pod njihovu vlast. U zemljama u kojima su se naselili Kelti su se etnički izmiješali sa starosjediocima, osobito s [[Veneti]]ma i [[Iliri]]ma.<ref name="Kelti"/> Iz te mješavine nastala su različita plemena, od kojih su bila najznatnija: [[Ardijejci]] (od Vojuše do Neretve), [[Delmati]] (od Neretve do Krke), [[Liburni]] (od Krke do Raše u Istri), [[Histri]] (u Istri do Raše), [[Japodi]] (od gornje Kupe do gornje Une); [[Panonci]]: [[Kolapijani]] (na Savi i s obiju obala Kupe), [[Jasi]] (između Varaždina i Daruvara), [[Breuci]] (od bosanske Posavine do Osijeka), keltski [[Skordisci]] (od Srijema i Mačve do Morave).
 
 
Dodiri među samim [[Iliri]]ma nisu bili tako jaki da postanu zamašnjak integracije u veće narodnosne cjeline. [[Rimljani]] su istočnu obalu Jadrana osvajali postupno, prodirući najprije na one dijelove priobalja s kojih je prijetnja sigurnosti plovidbe bila u određenom trenutku najjača. Oni su i uveli u uporabu skupni naziv Ilira, ali tek kada su osvojili cijelo područje i nadjenuli mu ime [[Ilirik]] (''Illyricum'').<ref name="Iliri Istra"/> Iliri su samo jednom uspjeli stvoriti veću državu: u III. st. pr. Kr. okupili su [[Ardijejci]] pod svojom vlašću neka ilirske narode i [[Ilirska kraljevstva|organizirali državu]] (kralj [[Agron]]), koje se teritorij protezao od rijeke Krke sve do današnje Albanije. Kada su gusarskim pothvatima ugrozili trgovinu na Jadranu, sukobili su se s Rimljanima (229. pr. Kr.). U ratu su bili pobijeđeni, a [[Ilirska kraljevstva|njihova država]], pod kraljicom [[teuta|Teutom]], bila je sužena na uski pojas približno od Dubrovnika do grada Lezhe (Lezhë) na Drimu.<ref name="Iliri"/> Tada je ustrojen je rimski protektorat [[Ilirik]] nad [[grčka kolonizacija na Jadranu|grčkim kolonijama na istočnoj obali Jadrana]] i nad njihovim zaleđem.<ref name="Ilirik">Hrvatska enciklopedija (LZMK) - [http://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=27088 Ilirik]</ref> U vojnom pohodu protiv ilirskoga kralja [[gencije|Gencija]] (167. pr. Kr.) Rim je kao pobjednik zavladao i njegovom državom. U novim ratovima (156. pr. Kr. protiv Delmata, 135. pr. Kr. protiv Ardijejaca i Plereja, 129. pr. Kr. protiv Histra i Japoda, od 78. do 76. pr. Kr. protiv Delmata, i dr.) Rimljani su osvojili sve više područja naseljenih Ilirima.<ref name="Iliri"/> Novim osvajanjima Ilirik se proširio.<ref name="Ilirik"/>
 
[[Datoteka:Ilirska brončana kaciga.jpeg|mini|lijevo|Ilirska brončana kaciga]]
Pitanje vremena osnutka provincije ([[Rimska provincija|rimsko upravno područje]]) na istočnoj jadranskoj obali nije razriješeno, no to je bilo svakako nakon 167. pr. Kr., kada su Rimljani porazili ardijejskoga kralja Gencija (''Gentius''), odnosno prije 68. pr. Kr., kada su osvojili delmatsku [[salona|Salonu]]. Tada su se počela zaboravljati imena pojedinih ilirskih naroda. [[Deseta regija, Venecija i Histrija|Histrija]] je također bila dijelom Ilirika, i to nakon rimskoga osvajanja 177. pr. Kr. sve do [[August]]ova doba (kraj I. st. pr. Kr.), kada je granica Italije premještena s Rižane na Rašu, a Istra postala sastavnim dijelom Italije. Istočna Istra od Raše do Učke ostala je u Iliriku.<ref name="Iliri Istra"/> U drugoj pol. I. st. pr. Kr. rimski je [[Ilirik]] obuhvaćao područje od rijeke Raše u Istri do rijeke Mati u Albaniji. Od 27. pr. Kr. bio je senatska pokrajina, kojoj je potom bio upravno pripojen i teritorij [[panonija|Panonije]].<ref name="Ilirik"/> Iliri su definitivno skršeni od 6. do 9. god. ([[Batonski rat]]).<ref name="Iliri"/> Ilirik je podijeljen u dva dijela,<ref name="Iliri Istra"/> nove pokrajine: ''[[Panonija|Pannonia superior]]'' i ''[[Dalmacija (rimska provincija)|Provincia Illyricum]]'' (taj obalni dio sa zaleđem poslije je dobio ime ''[[Dalmacija (rimska provincija)|Dalmatia]]'').<ref name="Ilirik"/><ref name="Iliri Istra"/> Južni dio Hrvatske, zajedno sa svojim hercegovačko-bosanskim zaleđem, pripadao je rimskoj provinciji Dalmaciji, a sjeverni provinciji Panoniji.<ref name="Nalazišta">Hrvatska enciklopedija (LZMK) - [http://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=3731 arheološka nalazišta]</ref> Otada počinje romanizacija Ilira, koja je, međutim, aktivnije zahvatila samo okolicu upravnih središta, garnizona, vojnih uporišta i postaja na cestama.<ref name="Iliri"/>