Bosna i Hercegovina u Osmanskom Carstvu: razlika između inačica

Srpski vladar [[Stevan Lazarević]] (oko 1377. – 1427.) bio je osmanski vazal no nakon nekog vremena otklonio se od osmanskih gospodara, pa je od ugarsko-hrvatskog kralja dobio Beograd, Mačvu, neke posjede u Ugarskoj, ali i dio BiH - Srebrenicu. Bosanski velikaši u svoje bitke upleću osmanske plaćenike. Hrvoje Vukčić Hrvatinić je 1415. uz pomoć osmanskih plaćenika pobijedio ugarsko-slavonskog bana [[Pavao Čupić|Pavla Čupića]]. Od tad se oni sve češće miješaju u političke odnose u Bosni, potiču razmirice među bosanskim velmožama, sudjeluju u razmiricima i postupno ih pretvaraju u svoje porezne obveznike. Osmanska taktika [[akindžija|akindžijskog]] ratovanja sve više dolazi na djelo. Akindžijske pljačke i palež nanijele su tešku štetu opljačkanim krajevima, koji su nakon njihovih provala ostajali pusti te ih jenakon nekoliko godina lako bilo osvojiti. Bosanski kralj [[Tvrtko II. Kotromanić|Tvrtko II.]] nalazio se u teškim prilikama. Morao je plaćati Turcima godišnji [[danak]] od [[1429.]] godine, kad im se obvezao. Neplaćanje ili nevjernost Osmanlije su kažnjavali su pojačanim uhođenjima ili zaposjedanjem dijelova zemlje. Bosanski franjevci izvijestili su 1437. u Rim da su im Osmanlije zapalile 16 nastambi u dvije godine.<ref name=Zirdum/> Kako je zemlja bila u neprestanim ratovima, nije bilo novaca da se danak plaća redovno, zato je kralj umjesto danka Osmanlijskom carstvu morao prepustiti neke tvrđave na istoku zemlje. Time su Turci dobili dobar položaj iz kojeg su poduzimali navale i pljačke, a ujedno su i malo pomalo islamizirali bosansko plemstvo.

[[Smederevo]] u Srbiji se predalo bez borbe 1459., čime je sultan [[Mehmed II.]] okončao osvajanje Srbije. Zatim su se mogli sasvim posvetiti Bosni. Zaposjeli su bosanski rudarski bazen s gradovima Srebrenicom i Zvornikom.<ref name=Zirdum/>

Dok je trajala opsada i pregovori, [[Mehmed II.]] došao je pod Jajce gdje su doveli bosanskog kralja, kojega je prisilio zapovijediti gradu i ostalim tvrđavama da se predaju bez borbe. Sultan je zapovijedio pravnim tumačima proglasiti Angelovićevo jamstvo koje je dao kralju nevažećim te da kralja pogube. Uz kralja dao je pogubiti i sve najznačajnije bosanske velikaše. U kratkom razdoblju se najvećma mirnim putem, predalo više od 70 gradova i utvrda.<ref name=Zirdum/> Po ljetopiscu Dlugosu Turcima se predalo 70 bosanskih gradova, po jednom talijanskom izvješću 117, a po Kristobulu nešto manje od 300. Tada su [[Turci]], po različitim podatcima, 100.000 domaćeg [[hrvat]]skog stanovništva odveli u zarobljeništvo i 30.000 mladića u janjičare.
Uz kralja dao je sultan pogubiti i sve najznačajnije bosanske velikaše. Aristocid je bila smišljena taktika. Time su spriječili da se Bosansko Kraljevstvo nikad više ne obnovi. Uklonili su kralja. Nasljednike tj. kraljevu djecu su odveli u Carigrad i prisilno preveli na islam. Da ne bi tko po krvnom srodstvu s kraljevom obitelji tražio prijestolje ili da po ugledu prvog među najjačima ne stvori neku novu državnu tvorevinu, pobili su sve visoko bosansko plemstvo. Time su osmanski osvajači zameli trag Bosni sve do novijih vremena. Bosanska sudbina bila je praksa koju su osmanski osvajači primijenili u svim krajevima koje su osvojili, a to je svojedobno bilo oko 40 suvremenih država.<ref name=Zirdum/>

Turski pokušaj da tada osvoje i [[Hercegovina|Hercegovinu]] ostao je bez uspjeha. Od susjednih država i vladara ugroženoj Bosni nije nitko priskočio u pomoć. Pokušaj [[Pio II.|pape Pija II.]] da osobno povede [[križarski rat|križarsku vojnu]] za oslobođenje Bosne propao je njegovom smrću u [[Ancona|Anconi]] [[19. srpnja]] [[1464.]] godine. Kralj [[Stjepan Tomašević]] je pogubljen pod [[Jajce]]m, nakon što je izdao zapovijed o predaji svojih gradova turskom osvajaču.