Ruđer Bošković: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 29:
[[datoteka:Petersdom von Engelsburg gesehen.jpg|mini|300px|desno|[[Bazilika sv. Petra]] u [[Rim]]u.]]
 
'''Ruđer Bošković''', S.J. ili punim imenom '''Ruđer Josip Bošković''', S.J. ([[Dubrovnik]], [[18. svibnja]] [[1711.]] – [[Milano]], [[13. veljače]] [[1787.]]), bio je [[Hrvatska|hrvatski]] [[matematika|matematičar]], [[astronomija|astronom]], [[geodezija|geodet]], [[fizičar]] i [[filozofija|filozof]]; [[Isusovci|isusovac]]. Nobelovac i fizičar [[Werner Heisenberg]] ga je nazvao ''hrvatskim Leibnizom''.<ref>{{cite book|title=Ruđer Bošković (Boscovich) und sein Modell der Materie: zur 250. Wiederkehr des Jahres der Erstveröffentlichung der Philosophiae Naturalis Theoria|author=Grössing, H.|date=2009|publisher=Austrian Academy of Sciences Press|isbn=9783700167976|url=https://books.google.hr/books/about/Ru%C4%91er_Bo%C5%A1kovi%C4%87_Boscovich_und_sein_Mod.html?id=o6DiSAAACAAJ&redir_esc=y|page=1|accessdate=1. siječnja 2017.}}</ref> Školovanje započeo u [[Dubrovnik]]u u ''Collegium Ragusinum'', a nastavio u [[Družba Isusova|isusovačkom]] zavodu ''Collegium Romanum'' u [[Rim]]u. Studirao [[Grčka retorika|retoriku]] (od 1727.–1729.), [[filozofija|filozofiju]] (od 1729.–1732.) i [[teologija|teologiju]] (od 1738. do 1741.). Kao student teologije počeo je (1740.) predavati [[matematika|matematiku]] u ''Collegium Romanum''. Za [[svećenik]]a se zaredio 1744. i preuzeo katedru matematike do 1760.
 
Godine [[1735.]] počinje proučavati [[Isaac Newton|Newtonova]] djela, a već [[1736.]] godine objavljuje rasprave. Utemeljio je egzaktni [[znanost|znanstveni]] pristup rješavanju [[statika|statičkih]] pitanja u [[graditeljstvo|graditeljstvu]] rješavajući statičke probleme sakralnih i kulturnih objekata ([[Bazilika sv. Petra|crkava sv. Petra]] u [[Rim]]u i sv. Genoveve u [[Pariz]]u, katedrale u [[Milano|Milanu]] i carske knjižnice u [[Beč]]u). U razdoblju od [[1751.]] do [[1782.]] godine bavio se i [[Hidraulika|hidrotehničkim]] poslovima. Prilično se rano počeo baviti problemima oblika i veličine [[Zemlja|Zemlje]] (''O dokazima starih za kuglasti oblik Zemlje'' – [[Latinski jezik|lat]]. ''De veterum argumentis pro telluris sphaericitate'', 1739.; ''Rasprava o obliku Zemlje'' – lat. ''Dissertatio de telluris figura'', 1739.) te problemima u vezi s [[Newtonov zakon gravitacije|Newtonovom teorijom gravitacije]] (''O nejednakosti sile teže na raznim dijelovima Zemlje'' – lat. ''De inaequalitate gravitatis in diversis terrae locis'', 1741.). Za riješavanje tih problema, trebao je, uz teorijska istraživanja, provesti mjerenja [[meridijan]]skih stupnjeva na različnim mjestima Zemlje. Papa [[Benedikt XIV.]] povjerio mu je da, zajedno s isusovcem [[Christopher Maire|Christopherom Maireom]], u [[Papinska Država|Papinskoj državi]] obavi mjerenja meridijanskih stupnjeva između Rima i [[Rimini]]ja i izradu [[zemljopisne karte]] Papinske države. To je bila prva Boškovićeva znanstvena (geodetsko-kartografska) ekspedicija (od 1750. do 1752. godine). Morao je poboljšati postojeće [[mjerni instrument|mjerne instrumente]] ili konstruirati nove. Rezultate mjerenja i opažanja objavio je pod naslovom ''O znanstvenom putovanju po Papinskoj državi…'' (lat. ''De litteraria expeditione per Pontificiam…'', 1755.). Uz djelo se nalazio zemljovid Papinske države ''Nova zemljopisna karta Crkvene države'' (lat. ''Nuova carta geografica dello Stato Ecclesiastico'', 1755.), koji je na temelju zajedničkih podataka izradio Christopher Maire. Zbog novih ideja u [[Geodezija|geoznanostima]] taj je rad utjecao na kasniju [[Kartografija|kartografiju]]. Na Boškovićev poticaj provedena su [[Geodetsko mjerenje|geodetska mjerenja]] u Austriji, Ugarskoj, Pijemontu i Pennsylvaniji (SAD).