Ikonoklazam: razlika između inačica

 

'''Ikonoklazam''' ili '''ikonoborstvo''' je izvorno bio pokret u [[Bizantsko carstvo|Bizantskom carstvu]] kojemu je bio cilj ukloniti [[ikona|svete slike]] iz bogoslužja, te zabraniti njihovo štovanje. Pokret je bio usmjeren protiv štovanja svetačkih [[relikvija]], pa i samih [[svetac]]a.

[[Teologija|Teološki]] je korijen borbe u raznim [[Mala Azija|maloazijskim]] sljedbama (kao [[monofiliziti]]), ili još starija [[Stari Zavjet|starozavjetna]] borba protiv [[Idolopoklonstvo|idolopoklonstva]].

 

 

 

== Ikonoklazam u Bizantskom Carstvu==

 

Ikonoklazam su potaknuli carevi iz [[Sirija|sirijske]] (''[[izaurijska dinastija|izaurijske]]'') dinastije [[Leon III. Izaurijski|Leon III.]], [[Konstantin V. Kopronim|Konstantin Kopronim]] i [[Leon IV. Hazar|Leon IV.]] Oni su promovirali jedan aristokratski pogled na kršćansku vjeru, gdje se inzistiralo na traženju apsoluta, na izravnom štovanju Boga bez posredovanja slika i ostalih vjerskih simbola, a protiv raširene pojave [[ikonodulija|obožavanja]] [[ikona]]. Djelomice i zbog toga jer je obožavanje ikona, koje je zbog uspješne prodaje svetačkih slika osobno podupirano od strane nekih [[samostan]]a i njihovih likovnih radionica, u to vrijeme dosegla razinu praznovjerja. Ikone su se kupovale zbog zavjeta i molitve, slavljenja krsne slave (katkad su čak umjesto živih ljudi, ikone uzimane za vjenčane kumove), a česti su bili i slučajevi konzumiranja boje ostrugane s ikona kao lijeka za mnoge bolesti<ref name=":0">[[Antun Karaman]], ''Opća povijest umjetnosti'', [[Školska knjiga]], [[Zagreb]], 2004. str. 88.</ref>

 

===Pozadina===

 

Jedni smatraju da je do ikonoklazma došlo i zbog razloga političke prirode, tj. bizantske želje da na takav način izbjegnu najteže neprijateljstvo sve jačeg [[Islamsko carstvo|arapskog islamskog carstva]] gdje je bilo strogo zabranjeno prikazivanje ljudskog lika u umjetnosti. Napuštanjem sakralnih motiva došlo je do osiromašenja antropomorfne crkvene tematike, ali i do razvoja profane (svjetovne) umjetnosti koja se najjasnije očituje u ukrašavanju carskih [[palača]] (povijesne slike, [[keramika]], [[sag]]ovi, geometrijski [[Mozaik|mozaici]] kršćanskih [[simbol]]a i [[Ornament|ornamenata]], itd.), jer su se carevi nadmetali u raskoši s islamskim [[bagdad]]skim [[kalif]]ima.

 

Kraj ikonoklazma je naznačila još jedna carica - sv. Teodora, koja je Bizantom vladala 842. - 855. god. kao regentica svojega maloljetnog sina [[Mihajlo III. Pijanica|Mihajla III.]].

 

 

==Izvori==

{{izvori}}

 

==Poveznice==

{{Povijest katoličke teologije}}

{{srednjovjekovna umjetnost}}

 

[[Kategorija:Bizant]]

[[Kategorija:Pravoslavlje]]

 

[[el:Εικονομαχία]]