Razlika između inačica stranice »Dvorac Pejačević u Virovitici«

m
==Dvorac Pejačević/Schaumburg-Lippe==
Dvorac Pejačević nalazi se u središtu [[Virovitica|Virovitice]]. Jedan je od niza [[Slavonija|slavonskih]] dvoraca znamenite plemićke obitelji [[Pejačevići|Pejačević]], koja je upravo po ovom svom vlastelinstvu dobila plemićki naslov "Pejačevići Virovitički".
Dvorac je izgrađen između [[1800.]] i [[1804.]] godine prema nacrtima [[beč]]kog arhitekta N. Rotha. Antun I. (III.) umire tijekom izgradnje, [[1802.]] godine, a za njegovu su smrt ondašnji stanovnici govorili ''da mora umrijeti prije završetka gradnje onaj tko se latio tako velikog posla''.<ref name="Brešić 1999">Brešić, V., ''Knjiga o Virovitici'', Mikešland, Virovitica, 1999., str.61</ref>{{is|str 61.}} Dvorac je izgrađen za njegova sina, Antuna II (IV.). Pejačevića, a sredinom 19. stoljeća Antun III. (V.) Pejačević prodaje ga njemačkoj kneževskoj obitelji Schaumburg-Lippe, u čijem je vlasništvu do [[1911.]] godine kada ga kupuje grof Ivan Drašković, koji ga zajedno s parkom prodaje gradu Virovitici [[1930.]] godine te je od tada u službi grada. Obitelji Pejačević i Schaumburg – Lippe ostavile su osobit trag u povijesti vlastelinstva i dvorca u Virovitici. Izvorna namjena dvorca kao sjedišta vlastelina prestala je nakon odlaska knezova Schaumburg – Lippe, iako je grof Drašković koristio dvorac neko vrijeme, u njemu se više nikada nije odvijao život vlastelinske obitelji.
Otkako je izgrađen, dvorac je doživio promjene zbog načina korištenja i potreba novih vlasnika. Tako je već s dolaskom obitelji Schaumburg – Lippe imanje znatno uvećano i doživljava svoj najveći gospodarski uspon. Čest je podatak kako je obitelj Schaumburg – Lippe nadogradila prvi kat, ali istraživanja su pokazala kako je dvorac ipak dio jedinstvene graditeljske zamisli – cjelovito autorsko djelo.<ref name="Vtc-projekt">Vtc-projekt. d.o.o, ''Studija zaštite i obnova gradskog parka u Virovitici'', Virovitica, 1989.</ref> Skromni podaci svjedoče da je nakon izgradnje [[1831.]] godine dvorac imao 38 soba, a da ga već [[1842.]] godine knezovi Schaumburg – Lippe preuređuju za vlastite potrebe stanovanja i upravljanja vlastelinstvom, uređuju prvi kat za stanovanje i obnavljaju park oko dvorca. Nekoliko godina kasnije (1848. godine) dvorac je preuređen za dolazak bana [[Josip Jelačić|Josipa Jelačića]]. Nakon što je postao vlasništvo grada, došlo je do niza pregradnji. Za potrebe gradskih ureda pregrađene su velike sobe, mijenjala su se vrata, postavljali novi prozori te na zidove nanosili slojevi raznih boja. Godine [[1984.]] dvorac postaje muzejski prostor, miču se drvene pregradnje tako da današnji tlocrt i raspored odgovara izvornome. Fasade su restaurirane i u cijelosti su nova struktura, ali rekonstruirana prema originalnom modelu.<ref name="Vtc-projekt"/> Za razliku od dvorca, čiji se izgled danas pokušava približiti izvornome te je tako u dobrom građevnom stanju, izgradnja kupališta [[1942.]] godine te njegova obnova [[1990.]] narušila je u potpunosti povijesnu sliku parka, osiromašila doživljaj dvorca i narušila identitet povijesne jezgre grada.
 
==Arhitektura ==
Dvorac je izgrađen na prijelomu stilova; rani [[klasicizam]] na izmaku [[barok]]a - [[barokni klasicizam]]. Klasicističke tendencije očite su već u izduženoj tlocrtoj dispoziciji koja je česta pojava u 19. stoljeću – pravokutni tlocrt s približnim odnosom stranica 1:1,5 do 1:1,25 kakav osim kod dvorca u Virovitici susrećemo i u [[Našice|Našicama]] (veliki dvorac), [[Valpovo|Valpovu]], [[Vukovar]]u, [[Retfala|Retfali]] i drugdje.<ref name="Šćitaroci">Šćitaroci Obad, M. i B., ''Dvorci i perivoji u Slavoniji (od Zagreba do Iloka)''; Šćitaroci, d.o.o., Zagreb, 1998., {{ISBN|953-97121-0-6}}</ref> Dvorac Pejačević jednokatna je jednokrilna građevina u čijem su se prizemlju nalazile gospodarske prostorije, dok su one na prvom katu bile reprezentativne kao što je to uobičajeno za arhitekturu dvoraca tog vremena; s tri rizalitna istaka, tlocrtno u obliku izduženog pravokutnika veličine oko 88 x 13 m, odnosno površine oko 2290 m² te je tako jedan od većih hrvatskih dvoraca.<ref name="Šćitaroci"/>
 
Dvorac Pejačević u svojoj tlocrtnoj organizaciji predstavlja jednostavno koncipiran prostor. Glavni ulaz smješten je na glavnom pročelju te vodi u prostranu vežu u prizemlju čije svodove nose četiri skupine po dva stupa i dvije skupine po četiri stupa. Iz veže se moglo kretati u više smjerova arkadnim hodnicima u prizemlju (uz koje se nižu prostorije gospodarske namjene pravokutnog oblika, površinom približno jednakih veličina) prema južnom ulazu u vežu ili stubištu koji vodi na prvi kat s dva zasebna ulaza. Stubište je dvokrako, svaki krak prati oblik južnog rizalitnog istaka, gdje se susreću na zajedničkom odmorištu nakon kojeg stubište postaje jednokrako i vodi prema glavnom ulazu prvog kata dvorca. Središnja i najveća prostorija prvog kata je glavni salon. Kao i u prizemlju, prostorije se nižu uz arkadni hodnik, pravokutnog su oblika i podjednakih površina. Iznad ravnog stropa glavnog salona nalaze se tavanske prostorije do kojih vodi stubište na prvom katu. Što se tiče izgleda unutrašnjosti, očuvane su štukature i kovana vrata na ulazu u prvi kat. Nova su istraživanja otkrila i ostatke boja na zidovima, ali nemoguće je pretpostaviti postojanje zidnih oslika. Zbog čestih promjena vlasnika i namjene samog prostora izvornog namještaja nema te je njegovu unutrašnjost i život koji se odvijajao u njemu danas teško zamisliti.
 
==Valorizacija i stilsko određenje==
Dvorac Pejačević svjedok je [[Srednja Europa|srednjoeuropske]] tradicije, primjer je arhitekture gdje, kao i u [[Austrija|Austriji]] i [[Mađarska|Mađarskoj]], klasicizam nije u oporbi s barokom, nego se stilovi sklapaju u skladnu cjelinu prijelaznih oblika.<ref name="Horvat, Matejčić, Prijatelj 1982">Horvat, A., Matejčić, R., Prijatelj, K., ''Barok u Hrvatskoj'',; Sveučilišna naklada Liber, Zagreb, 1982., str.98</ref>{{is|str 98.}} Po stilskim karakteristikama dvorac pripada baroknom klasicizmu s obzirom na vrijeme kad je građen i arhitekturu dvoraca tog područja - karakterističnu mješavinu baroknih elemenata s klasicističkim tendencijama.<ref name="Vtc-projekt"/> Klasicističke tendencije primjetne su i u izduženoj tlocrtnoj dispoziciji kakva je karakteristična za građevine 19. stoljeća nastale na prijelazu stilova, a naročito na velikoj altani s balkonom kao neizostavnom elementu klasicističke, profane, reprezentativne arhitekture. Također, brojni stilski elementi kao što su plohe račlanjene pilastrima, polukapiteli s opuštenim [[girlanda]]ma, nizovi zubaca u podstrešju, nadstrešni vijenci nad prozorima u nemirnoj liniji, gređe nad stupovima altane s triglifima i dentima - sve to već svjedoči o ranom klasicizmu na izmaku baroka. Takva arhitektonska zamisao i oblikovanje dvorca u potpunosti su realizirali želju naručitelja da podignu zdanje dostojno svog položaja te stvore jedinstven i prepoznatljiv identitet svog vlastelinstva koji je i danas nositelj identiteta grada Virovitice kao vrijedan spomenik kulture.
Danas se u dvorcu nalazi Gradski muzej. Oko dvorca je njegovani perivoj koji je djelomično devastiran izgradnjom gradskog bazena.
 
 
==Literatura==
* Brešić, V., ''Knjiga o Virovitici'', Mikešland, Virovitica, 1999.
* Ćermović, V., ''Stari park oko dvorca u Virovitici'', u: ''Virovitički zbornik'', 1234 – 1984; JAZU, Virovitica, 1986.
* Gradski muzej Virovitica, ''Srednovjekovna nizinska utvrda u Virovitici (Osvrt na arheološka iskapanja)'', Gradski muzej Virovitica, Virovitica, 2008.
* Horvat, A., ''O spomenicima kulture i virovitičkom kraju'', u: ''Virovitički zbornik, 1234 – 1984'', JAZU, Virovitica, 1986.
* Horvat A., Matejčić R., Prijatelj K., ''Barok u Hrvatskoj''; Sveučilišna naklada Liber, Zagreb, 1982.
* Lučevnjak, S., Obitelj Pejačević i Virovitica, u: ''725 godina franjevaca u Virovitici (Zbornik radova međunarodnog simpozija)'', HAZU – Zavod za znanstveni i umjetnički rad u Osijeku, Zagreb – Osijek, 2006.
* Sabolić, D., ''Središte Virovitice: Od utvrde do dvorca Pejačević'', u: ''725 godina franjevaca u Virovitici (Zbornik radova međunarodnog simpozija)'', HAZU – Zavod za znanstveni i umjetnički rad u Osijeku, Zagreb – Osijek, 2006
* Šćitaroci Obad, M. i B., ''Dvorci i perivoji u Slavoniji (od Zagreba do Iloka)''; Šćitaroci, d.o.o., Zagreb, 1998., {{ISBN|953-97121-0-6}}
* Vtc – projekt, d.o.o., ''Studija zaštite i obnova gradskog parka u Virovitici'', Virovitica, 1989.
 
== Vanjske poveznice ==