Đuro V., kralj Ujedinjenog Kraljevstva: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
U hrvatskom jeziku se strana imena iz jezika koji se pišu latiničnim pismom ne prevode: http://pravopis.hr/pravilo/pisanje-imena/47/ "Imena iz stranih jezika pišu se: a) izvorno, tj. onako kako se pišu u jeziku iz kojega su preuzeta: osobna imena iz jezika koji se služe latinicom: Angelina Jolie, Anthony Hopkins, Antoine de Saint-Exupéry, Björn Rune Borg, Burak Özçivit, Hans Christian Ørsted, Hashim Thaçi, John Maxwell Coetzee, Karel Poborský, Lech Wałęsa, Ludwig van Beethoven, Nadia Elena C
Soljenko (razgovor | doprinosi)
Karlo Veliki, Ivan Pavao II., Franjo Josip, Marija Terezija, Koloman, Stjepan, Henrik VIII.
Oznaka: uklanjanje
Redak 53:
== Životopis ==
 
Rođen je kao drugi sin kralja [[Edvard VII.|EduardaEdvarda VII.]] i kraljice [[Aleksandra Danska|Aleksandre]]. U vrijeme GeorgevogĐurinog rođenja na tronu je sjedila njegova baka [[Viktorija, kraljica Ujedinjenog Kraljevstva|ViktoriaViktorija]].
 
Budući da je njegov otac imao starijeg sina, kraljevića Alberta Viktora, nije se očekivalo da će Geroge ikada postati kralj. Kako je Geroge bio samo petnaest mjeseci mlađi od Alberta Viktora, odlučeno je da će biti obrazovani zajedno. Ni Albert Viktor ni Geroge se nisu posebno intelektualno isticali, pa su poslani na obuku u britanskoj mornarici. Braća su u mornarici služila tri godine i za to vrijeme proputovali cijelo [[Britansko Carstvo]], te Virginiju, [[Južna Amerika|Južnu Ameriku]], [[Mediteran]] i [[Japan]]. Po povratku u London braća su razdvojena kada je stariji upisan na koledž, a mlađi ostao u mornarici.
 
Geroge se tijekom svoje karijere u mornarici zaljubio u Marie, kćer svoga strica. GerogevaĐurina baka, otac i stric su odobravali njihov [[brak]], ali njihove majke nisu. Geroge ju je zaprosio, ali ona je odbila, a kasnije je brakom postala kraljica Rumunjske.
 
Godine [[1891.]] GeorgevĐurin stariji brat je bio zaručen s kraljevnom Mary. Međutim, Albert Viktor je umro od upale pluća samo šest [[mjesec (period)|mjeseci]] poslije, prepuštajući mlađem bratu GeorguĐuri svoje mjesto u nasljednom nizu. Geroge se tada morao odreći svoje karijere u mornarici, jer se sada od njega očekivalo da preuzme ulogu u politici. Kraljica ViktoriaViktorija je i dalje favorizirala kraljevnu Mary kao snahu, te je uspjela aranžirati brak sa bratom Maryinog umrlog zaručnika. Vjenčanje je održano [[6. srpnja]] [[1893.]] godine. Vojvoda i vojvotkinja od Yorka su zatim dobili vlastitu rezidenciju u Londonu i tu živjeli kao obitelj iz srednje klase, te dobili pet sinova i jednu kćer.
 
Dana [[22. siječnja]] [[1901.]] godine umrla je GeorgevaĐurina baka ViktoriaViktorija i njegov otac je preuzeo krunu kao [[Edvard VII.|Eduard VII.]] Dana 9. studenog 1901. godine, kao očekivani nasljednik suverena, Geroge je dobio titulu kraljevića od Walesa. Njegov otac, [[kralj]], smatrao je da Geroge treba biti bolje pripremljen za svoju buduću ulogu monarha. Za razliku od samog EduardaEdvarda VII., kojeg je njegova majka ViktoriaViktorija isključila iz svih državnih afera, Geroge je od oca dobio pristup svim državnim dokumentima.
 
GeorgevĐurin otac, kralj EduardEdvard VII., umro je [[6. svibnja]] [[1910.]] i Geroge je automatski preuzeo krunu kao Geroge V. On i njegova supruga okrunjeni su u Westminsterskoj opatiji [[22. lipnja]] [[1911.]] godine. Nešto kasnije iste godine kralj i kraljica su otputovali u Indiju, gdje su ih 12. prosinca indijski državnici i prinčevi priznali za cara i caricu Indije.
 
Godine [[1914.]] izbio je [[Prvi svjetski rat]] i Britanija je ubrzo zaratila s Njemačkom, čiji je car, Wilhelm II., bio prvi rođak kralja GeorgaĐura V. Čak je i kraljeva supruga, kraljica Marija, imala [[Nijemci|njemačke]] krvi s očeve strane. Geroge je, kao i njegov otac, pripadao njemačkoj dinastiji, jer je njegov djed pripadao toj dinastiji. Pored toga, mnogi kraljevi rođaci nosili su njemačke plemićke titule, što je narodu utjerivalo nepovjerenje prema kraljevskoj obitelji. Kralj je, stoga, dana [[17. srpnja]] [[1917.]] godine sazvao parlament i promijenio ime svoje dinastije u Windsor. Sve njemačke titule koje su on i njegova obitelj nosili kao potomci kraljevića Alberta Geroge V. je ukinuo, a svim potomcima kraljice ViktorieViktorije koji nisu bili kraljevskog roda prezime je promijenio u Windsor. Kako je Ujedinjeno Kraljevstvo tada imalo previše kraljevića, zahvaljujući pravilu kojim se ta titula dodjeljivala svim potomcima suverena u muškoj liniji i suprugama kraljevića, Geroge je iskoristio ovu priliku da ograniči prinčevske titule samo na suverenovu djecu i djecu suverenovih sinova.
 
Kada je u [[Rusija|Rusiji]] nasilno zbačen GeorgevĐurin prvi rođak, dotadašnji car Nikolaj II., Geroge je ponudio azil bivšoj ruskoj carskoj obitelji. S ovom kraljevom odlukom nisu se slagali [[premijer Ujedinjenog Kraljevstva|premijer]] i ostali državnici, koji su se bojali da bi zajedno s Romanovima revolucija mogla stići i u Ujedinjeno Kraljevstvo. Dok su se u Londonu vodile rasprave o mogućnostima spašavanja Romanova, u Rusiji su boljševici jačali. GeorgevĐurin plan o spašavanju rođaka nije nikada obavljen, te su car, carica, četiri njihove kćeri i sin strijeljanji. Nešto kasnije iste godine, GeorgevaĐurina tetka, carica majka Marija Fjodorovna, stigla je u London kod svoje sestre, kraljice majke Aleksandre.
 
GeorgevĐurin odnos s najstarijim sinom, EduardomEdvardom, kraljevićem od Walesa, uveliko se pogoršao pred kraj kraljevog života. Geroge je kritizirao EduardovuEdvardovu nevoljkost da se oženi i osnuje obitelj, te da svoju ulogu budućeg monarha shvati ozbiljnije. Kralj je posebno bio nezadovoljan njegovim odnosom s [[Wallis Warfield]], Amerikankom koja se tijekom veze s EduardomEdvardom razvela po drugi put. Geroge je iskreno vjerovao da EduardEdvard neće biti sposoban voditi kraljevstvo, te se nadao da će kruna na kraju doći do njegovog mlađeg sina Alberta i kraljevne "Lilibet".
 
Prvi svjetski rat i navika na pušenje uzela je maha na GeorgevomĐurinom zdravlju. Godine [[1928.]] kralj se ozbiljno razbolio i njegovi sinovi su počeli preuzimati njegove dužnosti. Nikada se nije potpuno oporavio od bronhitisa kojeg je zadobio u tom periodu. Umro je pet minuta prije ponoći, u noći između 20. i 21. siječnja. Naslijedio ga je sin EduardEdvard, ali je, baš prema GeorgevomĐurinom predviđanju, [[abdikacija|abdicirao]] nepunu godinu po dolasku na tron i prepustio krunu mlađem bratu Albertu.
 
== Vanjske poveznice ==