Geostacionarni satelit: razlika između inačica

Dva su osnovna tipa meteoroloških satelita, od kojih se jedan koristi satelitima u polarnoj orbiti, a drugi geostacionarnim satelitima. Geostacionarni sateliti tipa [[GOES]], [[GMS]] i [[METEOSAT]] na visini od približno 36 000 [[kilometar]]a iznad [[ekvator]]a neprestano (kontinuirano) snimaju stanje Zemljine atmosfere i Zemlje u nekoliko [[Spektar (fizika)|spektralnih područja]] svakih pola sata. Takvih 6 umjetnih satelita u razmaku od 60 [[Zemljopisna dužina|zemljopisnih duljinskih stupnjeva]] opasuju cijelu Zemlju, a slike koje šalju postale su sastavnim dijelom svakodnevne [[Vremenska prognoza|analize i prognoze vremena]] te uz praćenje vremenskih promjena omogućuju i otkrivanje područja nastajanja opasnih [[Tropska oluja|tropskih ciklona]], [[uragan]]a i [[tajfun]]a. [[Europska svemirska agencija]] ESA lansirala je dosad 7 satelita METEOSAT, koji pretražnim [[radiometar|radiometrima]] daju slike u vidljivom i infracrvenom dijelu spektra. Godine 2002. lansiran je MSG1, satelit METEOSAT druge generacije, koji svakih 15 minuta prizemnim postajama na čak 12 spektralnih područja neprestano šalje znatno veći broj podataka o stanju atmosfere nego li dosadašnji METEOSAT.