Scott Raynor: razlika između inačica
Stvorena nova stranica sa sadržajem: »{{Infookvir glazbenik | Ime = Scott Raynor | Img = Scott Raynor.jpg | Img_capt = Scott Raynor 1995. go...«. |
(Nema razlike inačica)
|
Inačica od 15. veljače 2020. u 21:18
Scott William Raynor, Jr. (Poway, Kalifornija, SAD, 23. svibnja 1978.) je trenutno neaktivni bubnjar, najpoznatiji kao prvobitni bubnjar američkog rock sastava Blink-182. Rođen u Powayju, Kalifornija, Raynor je prvi put zasvirao bubnjere dok je još bio dijete kao ljubitelj Metallice. U dobi od 14 godina, suosnovao je Blink-182 zajedno s Tomom DeLogneom i Markom Hoppusom te je svirao u njemu do 19. godine. Kroz godine sviranja, sastav je skupio veliki broj obožavatelja te im je drugi studijski album Dude Ranch dobio zlatnu nakladu.
Scott Raynor | |
---|---|
Scott Raynor 1995. godine. | |
Ime u rodnom listu | Scott William Raynor, Jr. |
Poznat/a i kao | Scott "Is That Your Stick?" Raynor Scott "Mad Dog" Raynor Scott "What About My Needs" Raynor |
Rođen/a | 23. svibnja 1978. Poway, Kalifornija |
Žanr/ovi | punk rock, pop punk, skate punk, post punk |
Zanimanje | glazbenik |
Instrument | bubnjevi, gitara |
Djelatno razdoblje | 1992.–2018./danas (trenutno ne poznato) |
Producentska kuća | Grilled Cheese, Cargo Music, MCA, Kung Fu, Vagrant |
Angažman | Blink-182, One Track Mind, Grimbly, Death on Wednesday, Isinglass, Trailer Park Queen, Bastidas!, The Wraith |
Njegova prekomjerna konzumacija alkohola dovela je do problema i svađa u sastavu, zbog čega je Raynor tijekom turneje 1998. godine, izbačen iz sastava; Zamijenio ga je Travis Barker. Nakon što je izbačen iz sastava, Raynor je nastupao s mnogo drugih sastava te je pridonosio humanitarnoj organizaciji StandUp for Kids.
Život i karijera
Raynor je počeo svirati bubnjeve u mladoj dobi. Prvi sastav osnovao je s 11 godina, s prijateljem Ryanom Kennedyjem kako bi nastupio na školskom natjecanju – "kao 'pokaži i reci' stvar" Raynor se kasnije prisjetio. Duo je primarno inspiriran Metallicom, ali njihov materijal je bio previše tehnički; pa su ipak odsvirali "Twist of Cain" od sastava Danzig i "London Dungeon" od sastava Misfits.[1] Ipak, Raynorov prvi nastup bio je izvedba obrade pjesme "Vlad the Impaler" od sastava Gwar.[1]
Počeci glazbene karijere
Raynor je pohađa srednju školu Rancho Bernardo (RBHS). RBHS je često održavala natjecanja "Battle of the Bands" ("borbe bendova"), u kojima je Raynor aktivno sudjelovao: njegov sastav, The Necropheliacs, svirali su obradu pjesme Metallice "Creeping Death".[1] Dok su bili na natjecanju, novi prebačeni učenik, Tom DeLonge, koji je izbačen iz srednje škoče Poway jer je pijan sudjelovao u košarkaškoj utakmici,[1] izveo je vlastitu pjesmu naziva "Who's Gonna Shave Your Back Tonight?" prepunoj dvorani.[2] Raynora je prijatelj Paul Scott, koji je bio osnivač Raynorova sastava The Necropheliacs upoznao s DeLongeom na zabavi.[1] Otkrili su da imaju mnogo toga zajedničkog, a DeLonge je baš tražio glazbenike s kojima bi stvarao glazbu. Ubrzo su počeli pisati pjesme u kući Raynorovih roditelja – "neobičan miks metala i punka u stilu Descendentsa" – te su prema Raynoru, prošli kroz mnogo basista.[3] DeLonge je kasnije upoznao Marka Hoppusa u kolovozu 1992. godine, kroz prijatelja Kerryja Keyja i njegovu djevojku, Annu Hoppus.[1] "Bili su mi urnebesni kad sam ih upoznao. Mislim, nisam imao ni vozačku dozvolu još pa sam se uglavnom družio s njima i njihovim prijateljima," rekao je Raynor.[4] Trio je ubrzo počeo vježbati u Raynorovoj sobi (zbog čega su se susjedi konstantno žalili), koja je bila zvučno izolirana plastičnim kartonima za jaja.[3][4]
Trio se konstantno družio. Išli su na punk koncerte, u kino i izvodili šale i podvale.[4] Trio je u početku djelovao pod mnoštvom drugačijih imena, neki od kojih su bili "Duck Tape" i "Figure 8", sve dok DeLonge nije dao novo ime – "Blink".[5] Hoppusa je kasnije njegova djevojka natjerala da izađe iz sastava, ali se ipak vratio kada su Raynor i DeLonge počeli raditi na prvom demo albumu zajedno s prijateljem Camom Joneseom.[6][7] Sastav je ubrzo postao dio kruga koji je uključivao sastave kao što su Ten Foot Pole i Unwritten Law, te su s vremenom počeli biti predgrupe lokalnim sastavima koji su nastupali na SOMI, lokalno mjesto za svakoga koje su htjeli predvoditi.[8] "Teško je to opisati, rječima, mučan miks straha i uzbuđenja koji bi me pogodio kada bih vidio red ljudi koji čekaju da počnemo svirati," rekao je Raynor.[8]
S učestalim koncertima na SOMI, trio je privukao pozornost nezavisne diskografske kuće Cargo Music.[9] Hoppus je bio jedini koji je potpisao ugovor, pošto je DeLonge bio na poslu, a Raynor je još bio maloljetnik.[10] Probe za prvi studijski album Cheshire Cat bile su jedne od zadnjih proba Blinka s Raynorom, čija se obitelj preselila u Reno, Nevada. Raynor je bio sa sestrom tijekom ljeta 1993. godine kako bi vježbao za snimanje prvog studijskog albuma.[11] Ipak, Raynor se uskoro preselio u Reno nakon snimanja te ga je zamijenio školski prijatelj Mike Krull. Sastav je uštedio novca te su tako financirali letove Raynoru na koncerte, ali se Raynor ubrzo preselio u San Diego da bi živio s Hoppusom i njegovom obitelji.[12] Roditelji su mu dopustili da odustane od škole kako bi se posvetio sastavu, ali je ipak htio maturirati pa je nosio domaću zadaću na turneje.[11][13] "Mislim da smo Mark, njegova sestra Anne i ja ostajali budni cijele noći gledajući TV emisije," prisjetio se Raynor.[11]
"Ljeto tijekom kojeg sam živio s Markom i njegovom obitelji mi je sigurno bilo najbolje ljeto u životu do sada," rekao je Raynor 2001. godine "Otišao sam od kuće sa 17 godina, dođao u San Diego, kupili smo kombi, završili prvi video… Svi moji snovi postajali su stvarnost."[12]
Uspjeh i izbacivanje iz Blinka-182
Do ožujka 1996. godine, trio je počeo privlačiti pozornost većih diskografskih kuća kao što su Interscope, MCA i Epitaph.[14] Upornost i iskrenost MCA Recordsa, kao i njihovo obećanje o potpunoj umjetničkoj slobodi, osvojili su sastav.[15] Sastav je počeo naporno raditi na drugom studijskom albumu Dude Ranch tu zimu. Raynor je slomio obje pete i bio je u invalidskim kolicima zbog pijanog štosa; ipak bio je u mogućnosti snimiti bubnjeve za album dok je bio na štakama.[16] Album je izašao to sljedeće ljeto te je sastav ubrzo krenio na Warped turneju, koju je Raynor opisao kao "jednim od nedvojbeno najboljih iskustava sa sastavom."[14] Kada se glavni singl "Dammit" počeo redovito puštati na radiju KROQ, ostali radiji dodali su singl i na svoje liste rock pjesama.[17] Očajan za pauzom zbog duže turneje, preopterećeni sastav počeo se svađati pa su se napetosti pojačale, koje su se uglavnom centrirale oko Raynora.[18]
Uvijek sam imao težnju za sastavom koji je nadilazio neovisnu paradigmu. Nisam mjerio uspjeh u smislu oporbene vjerodostojnosti. Volio sam biti na radiju i MTV-u. Bili smo službeni članovi pop kulture, rođeni i odgojeni u predgrađu. Bio sam sretan zbog sastava kad smo potpisali. — Raynor o njegovim odnosima sa sastavom[14]
|
Raynor je od najranijih dana sastava namjeravao poći na falkutet, što i je u šali rekao u intervjuu iz 1994. godine: "Ne želim biti 30-godišnjak i još uvijek svirati u punk rock bendu. To mi se čini nekako jezivo."[19] Nedugo nakon objave albuma Dude Ranch, Raynor je počeo razmišljati izvan situacije, gledajući na iskustvo s većom diskografskom kućom kao ništa čemu se nadao.[19] Od potpisivanja za MCA, Raynor je bio sve manje angažiran za sastav, pošto je osjećao da je nudila manje umjetničke slobode, pogotovo u usporedbi s Epitaphom, diskografskom kućom koja se natjecala za sastav te koja je bila Raynorov prvi izbor.[20] "Mislim, bio sam intelektualno uložen, prepoznao sam da je to financijski bio dobar potez. Ali kao što pjesma kaže, 'I Left My Heart in San Francisco'; Ja sam svoje srce ostavio u uredu Epitapha. Nakon tog kompromisa bilo mi je teško nastaviti dalje, a i osjećao sam da se previše traži od mene. Na kraju, u sastavu nisam više mogao djelovati svim srcem. Odstupio sam, fizički sam bio tamo, ali psihički nisam."[20] Napetost je još više porasla u veljači 1998. godine, kada je sastav krenuo na SnoCore turneju, koja je bila opisana kao "zimska inačice Warped turneje." Nastupajući zajedno s Primusom, sastav je uživao u više uspjeha nego ikad prije, ali drama između tria znatno je porasla.[21] Odnosi su dostigli najnižu točku kada se sastav posvađao u Nebraski, nakon kraja SnoCorea.[22] Nakon kraja SnoCorea, sastav je krenuo na malu turneju po zapadnoj obali, najistaknutije u Južnoj Kaliforniji, omiljenom mjestu sastava. Turneja je završila rasprodanim koncertom u Palladiumu u Hollywoodu, mjestu na kojem je sastav oduvijek htio nastupati .[23]
Raynor je nažalost doživio "tragični gubitak" tijekom turneje po zapadnoj obali te je otišao kući, zbog čega je sastav morao pronaći zamjenskog bubnjara: Travisa Barkera, iz ska punk sastava The Aquabats.[24] Barker je naučio sve pjesme na repertoaru u samo 45 minuta prije prvog nastupa.[25][26] Raynor se vratio za nastup u Hollywood Palladiumu, i tako je sastav postajao sve nemirniji i svađe su postajale sve češće.[26] Kako bi zaboravio osobne probleme, Raynor je počeo žestoko piti i to je počelo utjecati na nastupe sastava.[20] Nakon velike proljetne turneje u Australiji, Hoppus i DeLonge dali su Raynoru ultimatum: prestani piti ili odi na rehabilitaciju. Raynor je pristao na oboje te je obavijestio sastav nakon vikenda promišljenja.[20] Prema Raynoru, izbačen je iz sastava preko telefona, iako je pristao na rehabilitaciju.[27] Unatoč tomu, nije osjećao mržnju prema svojim bivšim kolegama iz sastava, već je i priznao je da su "dobro postupili" izbacivši ga.[20]
Sastav se nakon toga pretvarao kao da se ništa nije ni dogodilo, a u budućim intervjuima je malo govorio o Raynorovom izbačenju.[20] Sastav je kasnije uzeo uzor u Raynorovom izbačenju, pjesma sastava "Man Overboard," govori o njegovoj prekomjernoj konzumaciji alkohola.[28]
Rad nakon Blinka-182
Nakon izbacivanja iz Blinka-182, Raynor držao se zauzetim u mnogim glazbenim projektima, što uključuje grupu zvanu The Axidentals. Raynor je u grupi svirao gitaru, s kojom je snimio EP i studijski album, koji je ostao neobjavljen nakon što je Vagrant Records pokazao interes za sastav.[28] U vrijeme kada je dogovor sklopljen, Raynor je bio nezadovoljan sa sastavom te ga je napustio; sastav je kasnije objavio album Death on Wednesday kroz Vagrant, 2000. godine.[28] Raynor je također počeo pridonositi humanitarnoj organizaciji StandUp for Kids, koja je pomagala uličnoj i beskućnoj mladeži. Tako je i podučavao glazbu tinejdžerima koji imaju problema sa zakonom, u sklopu programa Street of Dreams.[28]
Raynor je kasnije svirao s grupom Grimby, od 2000. do 2001. godine, s kojima je snimio EP u Doubletime Studios. Snimljen uživo kroz samo jedan dan, Raynor ga je opisao kao "crnu komediju", "bučkuriš Black Sabbatha, Ramonesa, i "Weird Al" Yankovica."[29] U siječnju 2003. godine, glasina se širila internetom o tome da je Raynor ustrijeljen; obratio se stranicama preko e-maila, rekavši da obrate pozornost na StandUp for Kids organizaciju, a ne njega.[29] Raynor ispunio je dugotrajnu ambiciju za suradnju s producentom Nirvane, Jackom Endinom, s kojim je snimio EP sa sastavom The Spazms, 2004. godine.
Od 2017. do lipnja 2018. godine, bio je bubnjar post punk sastava iz Los Angelesa, The Wraith.[30] Ipak, odsvirao je koncert sa sastavom 31. kolovoza 2019. godine te se pojavljuje u službenom glazbenom videu sastava za pjesmu "Wings of Night"[31] Unatoč tomu, nije se vratio kao bubnjar sastava.[32]
Diskografija
- Blink-182
- Demo 2 (1993.) (demo album)
- Flyswatter (1993.) (demo album)
- Buddha (1994.) (demo album)
- They Came To Conquer... Uranus (1995.) (EP)
- Short Bus (1995.) (split album)
- Cheshire Cat (1995.)
- Wasting Time (1996.) (EP)
- Dude Ranch (1997.)
- The Wraith
- Shadow Flag EP (2017.) (EP)
Izvori
- ↑ a b c d e f Shooman, 2010. p. 9-10
- ↑ Mikel Toombs. 30. ožujka 1995. With a wink to a sound that's fast, fun, Blink set to run for the tundra. San Diego Union Tribune
- ↑ a b Hoppus, 2001. p. 12
- ↑ a b c Shooman, 2010. p. 11
- ↑ Shooman, 2010. pp. 13–14
- ↑ Hoppus, 2001. p. 13-15
- ↑ Shooman, 2010. p. 13
- ↑ a b Shooman, 2010. p. 18-19
- ↑ Hoppus, 2001. p. 29
- ↑ Hoppus, 2001. p. 30
- ↑ a b c Shooman, 2010. p. 24
- ↑ a b Hoppus, 2001. p. 28
- ↑ Walker, Morgan. 6. studenoga 1996. Blink-182. Thrasher. High Speed Productions. str. 88. Pristupljeno 13. rujna 2013.
- ↑ a b c Shooman, 2010. p. 37-38
- ↑ Hoppus, 2001. p. 64
- ↑ Hoppus, 2001. p. 72
- ↑ Hoppus, 2001. p. 74
- ↑ Hoppus, 2001. p. 81
- ↑ a b Shooman, 2010. p. 50
- ↑ a b c d e f Shooman, 2010. p. 56
- ↑ Hoppus, 2001. p. 83
- ↑ Shooman, 2010. p. 47
- ↑ Hoppus, 2001. p. 84
- ↑ Shooman, 2010. p. 51
- ↑ Shooman, 2010. p. 52
- ↑ a b Hoppus, 2001. p. 85
- ↑ Tate, Jason. 16. travnja 2004. Scott Raynor (ex-Blink182) – 04.16.04. AbsolutePunk. Pristupljeno 28. srpnja 2012.
- ↑ a b c d Shooman, 2010. p. 80-81
- ↑ a b Shooman, 2010. p. 114-115
- ↑ Shooman, 2010. p. 133-134
- ↑ The Wraith - Wing of Night (službeni video) na YouTube.com pristupljeno 15. veljače 2020.
- ↑ Novi službeni bubnjar The Wraitha pristupljeno 15. veljače 2020.
Bibliografija
- Hoppus, Anne (1. listopada 2001.). Blink-182: Tales from Beneath Your Mom. MTV Books / Pocket Books. ISBN 0-7434-2207-4.
- Footman, Tim (1. rujna 2002.). Blink-182: The Unauthorised Biography in Words and Pictures. Chrome Dreams. ISBN 978-1-84240-168-2.
- Shooman, Joe (24. lipnja 2010.). Blink-182: The Bands, The Breakdown & The Return. Independent Music Press. ISBN 978-1-906191-10-8.
Vanjske poveznice
- Scott Raynor na IMDb-u
- Scott Raynor na AllMusicu
- Diskografija Scotta Raynora na Discogsu