Razlika između inačica stranice »Gajret«

Obrisano 35 bajtova ,  prije 1 mjesec
bez sažetka
Pri sastavljanju pravila, odboru su poslužila pravila [[Srpsko prosvjetno i kulturno društvo Prosvjeta|Prosvjete]], ranije odobrena od vlasti. Krajem 1902. odbor je po sastavljanju pravila poslao molbu vlastima za osnivanje društva. Vlada nije našla nikakvih prepreka te je 12. siječnja 1903, usvojila i odobrila nacrt pravila društva. Inicijalni odbor za osnivanje Gajreta je u časopisima Behar i Bošnjak uputio poziv na upisivanje u društvo. U pozivu je došla do izražaja spoznaja o zajedničkim interesima Bošnjaka: ''drvo na drvo se naslanja, a čovjek na čovjeka. I mi muslimani u Bosni i Hercegovini prisiljeni smo, da se među se potpomažemo, nikad svi zajedno nemamo na koga da se oslonimo. Mi smo ostavljeni sami sebi, teško će drugi za nas osjetiti našu bol''.{{sfn|Kemura|1986|p=31–33}}
 
Osnivačka skupština Gajreta je održana 20. veljače 1903. godine u čitaonici, u sarajevskom naselju Bentbaša. Skupštini je prisustovalo oko 100 ljudi, među kojima i izaslanik vlasti Eduard Koszler. Uz činovnike, učitelje i nekoliko trgovaca, skupštini su prisustovali i brojni sarajevski vjerski autoriteti, a među njima i [[reis-ul-ulema]] [[Mehmed Teufik Azabagić]].{{sfn|Kemura|1986|p=34}}
[[Datoteka:Safvet-beg Bašagić.jpg|mini|desno|[[Safvet-beg Bašagić]], osnivač Gajreta]]
Osnivačka skupština naišla je na nerazumijevanje i otpor. S obzirom da Zemaljska vlada nije imala nikakvog učešća u osnivanju Gajreta, ona ga je željela odgoditi za povoljnije vrijeme, jer je sumnjala da ga neće podržati šire bošnjačke mase poznavajući njihov stav o suvremenom školovanju, mada joj je odgovaralo osnivanje takvog društva jer bi odvuklo bošnjačke studente od stipendija Prosvjete i [[Hrvatsko kulturno društvo Napredak|Napretka]]. Osnivanje nacionalnih kulturno-prosvjetnih društava bilo je u skladu sa politikom tadašnje vlasti, jer je time onemogućavana bliža suradnja između naroda u Bosni i Hercegovini. Vlast je isto tako strahovala da bi Gajret mogao postati politički centar okupljanja, a nisu postojali s obzirom na postojanje Prosvjete i Napretka, ni formalni razlozi da se ne dozvoli rad društva. Zbog nemogućnosti javnog protivljenja osnivanju Gajreta, akcija vlade svela se na zakulisne radnje i odane ljude. Ipak, vlast nije imala nikakvog razloga za negodovanje jer su u upravu Gajreta ušli ljudi koji su politički bili daleko od opozicije. Sami članovi Glavnog odbora dali su garanciju vlasti da će društvo ostati u rukama ljudi odanih režimu.{{sfn|Kemura|1986|p=36–37}}
 
[[Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini#Autonomija|Pokret za vjersku i vakufsko-mearifsku autonomiju]] otvoreno se suprostavio osnivanju Gajreta zbog nepovjerenja prema svemu što se odvijalo izvan njihove borbe i mimo njihove kontrole. Postojale su i sumnje da formiranje društva režira vlast. Oštre zamjerke upućene su i na 3. član Statuta Gajreta, prema kojem se materijalna pomoć daje samo učenicima srednjih i viših škola u Bosni i Hercegovini i Austro-Ugarskoj, čime su izostavljeni studenti teoloških zavoda, prije svega u [[Istanbul]]u Istanbulu i [[Kairo|Kairu]].{{sfn|Kemura|1986|p=37–38}}