Razlika između inačica stranice »Željko Loparić«

m
Poveznica sa pogreškom (CheckWiki #32)
m (Poveznica sa pogreškom (CheckWiki #32))
 
=== Kriza filozofije identitata i Heidegerov slom i bijeg ===
 
Nakon razmatranja o Freudu, Loparić izvodi opće zaključke o duhovnoj situaciji XX. stoljeća, u kojoj djeluje i Heidegger. U XX. stoljeću, u krizu dolazi cjelokupna moderna misaona tradicija, započeta u XVII. stoljeću, koju nazivamo "filozofija identiteta" ili "filozofija reprezentacije". Marx nas je upozorio o opasnostima filozofije reprezentacije, odnosno [[apstraktan|apstraktne]] filozofije identiteta, a Freud opasnosti religioznih ideala o pravdi. Filozofska refleksija danas je napustila cjelokupnu filozofiju identiteta, uključujući Marxovu, kao ideološku. Apsolvirala je teorijske i praktičke teze Kantovog [[finitan|finitizma]]. [[Merleau-Ponty]]eva interpretacija [[Edmund Husserl||Husserlove]] [[fenomenologija|fenomenologije]] očigledan je primjer tog finitističkog okreta. ''(Loparić, 1991:129)''
 
Sada se Loparić vraća misliocu koji je predmet spora. Kakav je Heideggerov položaj u ovim misaonim kretanjima? Heidegger također napada filozofiju reprezentacije i elaborira [[ontologija|ontologiju]] konačnosti. Suprotno svakoj filozofiji spasenja, on je ponudio ontološku koncepciju krivnje i odgovornosti. On je '''mislilac razlike''', nepremostive razlike između mišljenja i bitka, trebati-biti i bitka. ''(Loparić, 1991:130)'' Izvorni pristup onome što je Tu nije putem osjećaja i intelekta, nego u [[praxis]], u brigovanju. ''(Loparić, 1991:144)'' U Heidegerovoj "osvjetljenosti" tubitka, H. Jonas u knjizi ''Gnosis und Spätantiker Geist'' vidi utjecaj oblika [[gnosticizam|gnostičkog]] mišljenja. Egzistencija bez esencije je gnostički pojam, koji znači oslobađanje od prirode (esencije). Istinsko znanje nije znanje povijesti. ''(Loparić, 1991:145-146)''
7.882

uređivanja