Nagrizanje (metal): razlika između inačica

'''Nagrizanje''' (kadšto i '''bajcanje''', '''dekapiranje''' ili '''luženje''') je [[kemija|kemijsko]]-[[tehnologija|tehnološka]] operacija pri kojoj se [[metal]]ni predmeti uranjaju u [[tekućine]] kako bi se očistili od [[oksidi|oksidnih slojeva]] nastalih [[korozija|korozijom]] (hrđa) ili pri [[valjanje|valjanju]] (okujina). Kao sredstva za nagrizanje metala upotrebljavaju se uglavnom [[Klorovodična kiselina|solna]] i [[sumporna kiselina]] različitih [[koncentracija]], zatim [[Fosforna kiselina|fosforna]], [[Fluorovodična kiselina|fluorovodična]] i druge kiseline. Kako bi se spriječilo prekomjerno otapanje metalne površine, kupeljima za močenje dodaju se zaštitna sredstva ([[inhibitor]]i). <ref> '''nagrizanje''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=42797] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.</ref>

==Postupak klasičnog kemijskog bajcanja==

=== Anodno nagrizanje ===

Pri anodnom nagrizanju za elektrolit se upotrebljava, također, sumporna kiselina ili smjesa sumporne i fosforne kiseline. Dakako, tu je gubitak materijala veći, ali se na njima ne može razviti krtost površine. Također je raspodjela elektrolita u udubinama bolja, pa je postupak primjenjiv i u nagrizanju jako profiliranih dijelova. Za vrijeme izvođenja postupka na površini željeznih izradaka nastaje oksidna kožica ravnomjerne debljine, koja ih štiti od jačeg najedanja. Ta se kožica može ukloniti metodama koje se upotrebljavaju za sprečavanje pasivacije. <ref> "Tehnička enciklopedija" ('''Galvanotehnika'''), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.</ref>

 

== Izvori ==

{{izvori}}

 

[[Kategorija:Obrada metala]]