Razlika između inačica stranice »Meša Selimović«

Dodano 270 bajtova ,  prije 1 mjesec
bez sažetka
 
 
== Životopis ==
Podrijetlom iz plemena Vujovića na granici Hercegovine i Crne Gore. Još početkom 18. stoljeća obitelj nije bila muslimanska. Među devetoricom braće dogovoreno je da će dvojica prijeći na islam da bi osigurali bolju zaštitu ostatku obitelji. Od te dvojice korijene vuku obitelji Selimović i Ovčina.<ref>[http://www.znaci.net/00003/524_11.pdf Znaci.net] Jozo Tomasevich: ''Rat i revolucija u Jugoslaviji, 1941-1945. okupacija i kolaboracija '', str. 562; Selimović, Meša; Sjećanja - memoarska proza, Sabrana djela, sv. 9, Beograd 1976. str. 20-26. </ref> Rođen u Tuzli 1910. godine. Odrastao je i odgajan u tradicionalnoj muslimanskoj kući i mahali, no u okruženju komunističkih ideja i opredjeljenja svoje braće i sestara. Studirao je u [[Beograd]]u i u tom periodu bio stipendista [[Gajret]]a.<ref>{{cite web|url=http://balkans.aljazeera.net/vijesti/dacic-gajret-zasluzan-za-skolovanje-i-kulturno-uzdizanje-muslimana|title=Dacić: Gajret zaslužan za školovanje i kulturno uzdizanje muslimana|publisher=balkans.aljazeera.com|accessdate = Februry 17 2020.}}</ref> U Drugome svjetskom ratu prišao komunistima i ilegalno djelovao u Tuzli. Ustaše su ga početkom rata uhitile zajedno sa sestrom i bratom. Bio je zatočen 120 dana nakon čega su ga ustaše pustile iz zatvora. Po puštanju ubrzao je otišao u partizane u Majevički odred. Od 1943. godine članom je KPJ. Surađivao je u novopokrenutom listu Oslobođenje i Frontu slobode. Postao je [[politički komesar]] Tuzlanskog odreda, tadašnja moćna visoka vojna i politička pozicija u partizanskoj vojsci. Starijeg brata [[Ševkija Selimović|Ševkiju]] strijeljali su partizani, premda je i sam bio partizan. Strijeljan je za kaznu jer je iz GUND-a (Glavne uprave narodnih dobara), samovoljno uzeo nekoliko komada namještaja. Mehmeda je mučio osjećaj krivnje što nije pomogao bratu. Pun mržnje prema svemu, događaj je pretočio u književno djelo [[Derviš i smrt]] u kojem je radnja smještena u osmansko vrijeme. 1945. je otišao u Beograd gdje je dobio namještenje na visokom mjestu načelnika Odjeljenja za publikacije Komisije za ratne zločine, a zatim je pomoćnik saveznog ministra za kulturu. Iste godine sa suprugom Desom Đorđić dobiva prvu kćer. Po rođenju djeteta napustio ih je, na što ga je supruga prijavila za nevjeru i izvanbračnu vezu s "buržujkom", pa su ga isključili iz Partije. Posljedično je izgubio i sjajne poslovne pozicije. Oženio se zatim novom suprugom Daroslavom Božić, kćeri divizijskog generala vojske Kraljevine Jugoslavije (čiji je suprug „nestao negdje u zaroboljeništvu“) i otišao u Sarajevo. Uređivao je list Brazde. Predavao je na Višoj pedagoškoj školi, pa je bio docent na katedri za književnost Filozofskog fakulteta u Sarajevu, na kojem je predavao romantizam. Kratko je ostao na fakultetu, ali ne svojim izborom. Nije ponovo izabran. Zatim se okušao u djelovanju kao [[slobodni umjetnik]]. Nakon toga bio je umjetnički direktor Bosna filma. Pisao je filmske scenarije, no slabih dometa. Samo mu je jedan film prenesen u film. To je pripovjetka Tuđa zemlja. Ipak je dobio zamašne honorare. Od 1957. je direktor Drame Narodnog kazališta u Sarajevu. 1961. je objavio svoj prvi roman ''Tišine'' za koji je dobio Šestotravanjsku nagradu grada Sarajeva. Zatim je postao glavni urednik izdavačke kuće Svjetlosti, te predsjednik Udruženja književnika BiH. Bio je i glavni i odgovorni urednik časopisa za književost Život. Kratko je predsjedavao Savezom književnika Jugoslavije. Iste 1964. je postavljen i smijenjen. 1966. objavljen mu je roman Derviš i smrt, koji književna kritika smatra za prvorazredni događaj i književni domet BiH i cijele Jugoslavije. za roman je dobio NIN-ovu, Njegoševu i Goranovu nagradu, te AVNOJ-evu i Dvadesetsedmosrpanjsku nagradu. Od 1968. godine je redovni član Akademije znanosti i umjetnosti BiH, te poslije i dopisni član SANU. 1971. je dobio počasni doktorat Sveučilišta u Sarajevu. U mirovinu je otišao 1972. godine, a 1973. godine je preselio u Beograd, gdje je umro 11. srpnja 1982. godine. Pokopan je 14. srpnja u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.<ref name=dizdar>(boš.) [http://portal.skola.ba/start/Kultura/IzkulturnehistorijeSarajeva/tabid/299/Default.aspx Zvaničan web portal osnovnih i srednjih škola kantona Sarajevo] Majo Dizdar, Uredništvo Portala: Iz kulturne historije Sarajeva - Znamenite Sarajlije - Mehmed Meša Selimović] 20. ožujka 2013. (pristupljeno 30. travnja 2019.)</ref>
 
Bio je miljenik društva i politike i prije slavnog Derviša i smrti. Imao je mjesto docenta na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, bio je glavni urednik u više važnih časopisa, mjesto umjetničkog direktora Bosna-filma, direktora Drame Narodnog kazališta u Sarajevu, direktora izdavačkih giganata poput Svjetlosti i Veselina Masleše, predsjedavao Udruženjem književnika Bosne i Hercegovine, Udruženjem književnika Jugoslavije, i pobrao je književne i državne nagrade i ordenje zasluga za narod. Nemalu ulogu u tome ima što mu je brat [[Teufik Selimović]] bio visoki dužnosnik [[OZNA|OZNE]].<ref name=dizdar/>