Razlika između inačica stranice »Gajret«

Dodano 45 bajtova ,  prije 1 mjesec
bez sažetka
(uklanjanje izmjene 5459854 suradnika Vrtleska225 (razgovor))
Oznaka: uklanjanje
=== Djelovanje ===
Na kulturno-prosvjetnom planu, djelatnost Gajreta bila je, zbog manjka financijskih sredstava, ograničena na izdavanje stipendija. Izdavačka djelatnost pokrenuta je izdavanjem kalendara. Rad društva bio je ometan nesuglasicama u Glavnom odboru, do kojih je došlo već poslije druge redovne skupštine kada su ga napustili Halid-beg Hrasnica, [[Fehim Spaho|Fehim ef. Spaho]], [[Mehmed Džemaluddin Čaušević|Mehmed Džemaludidin ef. Čaušević]] i Avdaga Šahinagić. Sukobi su kulminirali pred održavanje četvrte redovne sjednice skupštine kada je blagajnik Fehim ef. Spaho, uz podršku revizora, stupio u štrajk, što je protumačeno kao pokušaj obaranja vodećih ljudi iz Glavnog odbora, prije svega Safveta-bega Bašagića. Sukob je riješen kompromisom.{{sfn|Kemura|1986|p=42–44}}
[[Datoteka:Novine Gajret 1913.png|mini|lijevo|300px|Naslovnica listačasopisa [[Gajret (časopis)|Gajret]] iz 1913. godine]]
[[Datoteka:Zgrada Gajreta.jpg|lijevo|mini|300px|Zgrada sjedišta društva Gajret, danas sjedište [[Bošnjačka zajednica kulture Preporod|BZK Preporod]] u Sarajevu]]
Uporedo sa aktivnostima naprednjaka, iz pokreta za autonomiju razvila se politička stranka MNO. Osim vjerskih, u prvi plan istakla je i gospodarska i politička pitanja. Novim programom MNO je proširila svoju bazu i dobila podršku većine Bošnjaka. Na osnovu proširenog programa, MNO je svoju pažnju usmjerila i ka rješavanju kulturno-prosvjetnih pitanja, nastojeći pridobiti neutralni dio bošnjačkog naroda i inteligencije, te eliminirati utjecaj naprednjaka. Prvi konkretan korak bila je odluka MNO donesena na sastanku u [[Mostar]]u, na kojem je usvojen prijedlog Ali-bega Firdusa da se Gajretu pomogne tako što će se preko miletskih odbora propagirati upisivanje novih članova. Ova odluka naišla je na simpatije i širok odziv u svim krugovima. U Gajret se za nekoliko dana upisalo 1.200 novih članova, uključujući dobar dio MNO-a, čime se članstvo udvostručilo. Najveći je odziv bio u Mostaru gdje su se za par dana upisala 163 nova člana.{{sfn|Kemura|1986|p=44–45}}
Peta redovna skupština održana je u prostorijama Društvenog doma u Sarajevu 5. lipnja 1907. u napetoj atmosferi. Skupštini je prisustovalo oko 1.000 članova, od čega preko 300 izvan Sarajeva. U cilju osiguranja većine svojih pristalica na skupštini, MNO je pozvao članove svojih pododbora na savjetovanje koje je održano dan ranije na [[Ilidža|Ilidži ]]. Ipak, dan ranije sklopljen je sporazum prema kojem su naprednjaci pristali da se povuku iz uprave Gajreta pod uslovom da se na kandidacionu listu novog odbora stave Mulabdić i Hodžić. Skupština je protekla mirno i bez incidenata, uz nastojanje učesnika da se izbjegnu sukobi i optužbe, te da se skupštini da pomirljiv ton.{{sfn|Kemura|1986|p=49–51}}
 
Prelazak Gajreta u ruke MNO u određenom se smislu pozitivno odrazio na ovo društvo. Povećanje broja članova (4.082 krajem 1907.) stvorilo je svestranije mogućnosti ispunjavanja kulturno-prosvjetnih i humanih ciljeva društva. Međutim, sljedeće godine broj članova pao je na 1.445, iz razloga što je veliki dio novih članova upis smatrao stranačkom obvezom koju je nakon preuzimanja društva smatrao okončanom. Jedan od značajnijih poteza nove uprave Gajreta, bilo je pokretanje novinačasopisa sa[[Gajret istoimenim nazivom(časopis)|Gajret]], a sve radi redovnijeg informiranja o radu društva. Prvi broj, pod uredništvom Edhema Mulabdića, izašao je 15. kolovoza 1907. godine. Iako prvobitno koncipiran da služi u društvene svrhe, list Gajret je dolaskom [[Osman Đikić|Osmana Đikića]] na mjesto glavnog i odgovornog urednika 1909. prerastao u književni časopis, koji je odigrao značajnu ulogu u književnom i prosvjetnom formiranju muslimanske čitalačke publike. Utjecaj MNO na rad društva došao je do izražaja pri imenovanju novih ili smjenjivanju starih povjerenika što je naišlo na otpor naprednjaka. Kako pokušaji izbacivanja naprednjaka iz Gajreta često nisu bili uspješni, u mnogim mjestima postojala su po dva povjerenika. U nastojanju da se poboljša organizacijska struktura i poboljšaju financijske prilike, na šestoj skupštini donesena je odluka o formiranju pododbora.{{sfn|Kemura|1986|p=53}}
 
Zemaljska vlada u Bosni i Hercegovini je pridavala veliki značaj Gajretu. Često je slala iscrpna izvješća Zajedničkom ministarstvu financija. Vlada je, kao i naprednjaci, bila ogorčena sastavom novog Glavnog odbora u kojem su mahom bili zastupljeni srbofili. Neraspoloženju vlade prema Gajretu doprinosili su i nagovještaji, bez stvarne osnove, o spajanju Prosvjete i Gajreta, te namjeri nove uprave o dodjeli stipendija za školovanje u [[Beograd]]u. Zemaljska vlada tražila je od Zajedničkog ministarstva financija, da se u novi tekst Statuta uvrsti i odredba o izričitom isključenju politike iz rada društva, što je ministarstvo odbilo.{{sfn|Kemura|1986|p=54}}
==== Od aneksije do Prvog svjetsko rata ====
Gubljenje pozicija naprednjaka u Gajretu nije dovelo do njihovog odricanja i povlačenja iz društva. Naprotiv, oni su godišnju zabavu Gajreta u Tešnju od 24. do 26. kolovoza 1908. iskoristili za osnivanje svoje [[Muslimanska napredna stranka|Muslimanske napredne stranke]]. Na čelo stranke postavljen je [[Ademaga Mešić]], a kao glasilo stranke pokrenut je list [[Muslimanska svijest]].{{sfn|Kemura|1986|p=55}} Oni su preko listova Bošnjak i Muslimanske svijest, a uz podršku Hrvatskog dnevnika vodili kampanju protiv nove uprave Gajreta, prenaglašavajući pro-srpsku orijentaciju i tendencije u društvu. Uprava Gajreta optuživana je da stipendije dijeli samo onim učenicima iste nacionalne i političke orijentacije, te da se pretvara u dispozicioni fond za propagandu srpske politike. Napadi naprednjaka naročito su se pojačali pred šestu redovnu skupštinu 1908. godine, s namjerom da se poljulja ugled odbora.{{sfn|Kemura|1986|p=55–56}}
[[Datoteka:Osman Djikic.jpeg|mini|lijevo|[[Osman Đikić]], glavni i odgovorni urednik listačasopis Gajret]]
Na šestoj redovnoj skupštini, održanoj 10. lipnja 1908, ponovo su ubjedljivu pobjedu ostvarile pristalice MNO. Ubrzo nakon toga Osman Đikić je postavljen na mjesto tajnika. Vlast je u Đikićevom dolasku vidjela jačanje [[Srbi|srpskih]] tendencija u društvu, te namjeru MNO da se još jače istakne opozicioni karakter Gajreta.{{sfn|Kemura|1986|p=57–58}}