Kondenzacija: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Svašta
Oznake: VisualEditor mobilni uređaj m.wiki
m uklonjena promjena suradnika 161.53.180.12 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Mmarre
Oznaka: brzo uklanjanje
Redak 12:
[[datoteka:Heat of Vaporization (Benzene+Acetone+Methanol+Water).png|mini|desno|250px|[[Toplina isparavanja]] ovisna o [[temperatura|temperaturi]] za [[voda|vodu]], [[metanol]], [[benzen]] i [[aceton]].]]
 
'''Kondenzacija''' ([[Latinski jezik|kasnolat]]. ''condensatio'': zgušnjavanje; zbijanje) u [[fizika|fizici]] predstavlja prijelaz tvari iz [[plin]]ovitog u [[tekućina|tekuće]] [[agregatno stanje]], pojava suprotna [[isparavanje|isparavanju]]. Tako nastala tekućina naziva se '''kondenzat'''. Kondenzaciju olakšavaju čestice prašine i [[ion]]i, koji djeluju kao središta ili '''jezgre kondenzacije'''. <ref> '''kondenzacija''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=32731] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.</ref>
 
== Kondenzacija vode u atmosferi ==
U [[meteorologija|meteorologiji]], kondenzacija vode u [[atmosfera|atmosferi]] je pojava koja nastaje kada se povećanjem količine [[vodena para|vodene pare]] u atmosferi postigne zasićeno stanje, pa se ona kondenzira, ali samo ako postoji pogodna površina za kondenzaciju. U [[laboratorij]]skim uvjetima bez pogodne površine za kondenzaciju postignuta je [[Vlažnost zraka|relativna vlažnost zraka]] i 500&nbsp;%, a kondenzacija nije nastupila. Površina za kondenzaciju može biti velika, ili pak [[mikroskop]]ski malena. Početak kondenzacije naziva se '''nukleacija''', a čestice na kojima kondenzacija započinje jezgre kondenzacije. Ako do kondenzacije dolazi u atmosferi, na površini vodene kapljice, riječ je o homogenoj nukleaciji, dok heterogena nukleacija nastaje na površini drugih čestica. Praktički je u atmosferi važna samo '''heterogena nukleacija'''. Najvažnije su jezgre kondenzacije sićušne čestice različitih [[soli]], koje dolaze u atmosferu isparavanjem [[More|morske vode]], i čestice nastale [[gorenje|izgaranjem]], kao na primjer [[oksidi]] [[sumpor]]a i [[dušik]]a. Te su čestice vrlo malene ([[promjer]] im je često manji od desetinke [[metar|mikrometra]]), ali su vrlo [[Higroskopnost|higroskopne]], pa se na njima hvataju prvi kondenzati. Zbog njih vodena para može u atmosferi biti tek neznatno prezasićena, tj. relativna vlažnost može dosegnuti tek koju desetinku postotka više od 100&nbsp;%. U atmosferi se jezgare kondenzacije nalaze posvuda: više ih je u [[industrija|industrijskim]] središtima (do nekoliko milijuna u 1 [[Kubični metar|cm³]] zraka), manje u rijetko naseljenim područjima (desetak tisuća u 1 cm³ zraka).
 
Vodena se para kondenzira na jezgrama kondenzacije čim se atmosfera ohladi ispod [[rosište|rosišta]], što se događa dodirom zraka s hladnijim tijelom, [[dinamika|dinamičkim]] hlađenjem zraka zbog sniženja [[tlak]]a, hlađenjem zbog miješanja sa zrakom niže temperature, hlađenjem zbog [[toplinsko zračenje|zračenja]]. Prvim procesom nastaju na tlu [[rosa]] i [[mraz]]. Dinamičkim hlađenjem i hlađenjem zbog miješanja sa zrakom niže temperature nastaju [[oblaci]] i [[magla]], a hlađenjem zbog zračenja nastaje radijacijska magla. Dinamičko hlađenje nastaje dizanjem zraka na atmosferskim frontama, u [[konvekcija|konvekcijskim]] oblacima i prilikom prijelaza zračnih struja preko [[planina]]. U atmosferi s malom količinom vodene pare kondenzacija nastaje i na temperaturama nižima od [[Talište|ledišta]]; do temperature –10 [[celzij|°C]] kondenzacija se pretežno pojavljuje u obliku pothlađenih kapljica. Da bi [[sublimacija|sublimacijom]] nastali ledeni kristalići, potrebne su posebne jezgre sublimacije.