Francesco Petrarca: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m SpeedyGonsales je zaštitio "Francesco Petrarca": učestalo vandaliziranje ([Uređivanje=Dopušteno samo autopotvrđenim suradnicima] (istječe 13:21, 9. studenoga 2019. (UTC)) [Premještanje=Dopušteno samo autopotvrđenim suradnicima] (istječe 13:21, 9. studenoga 2019. (UTC))) |
Nema sažetka uređivanja Oznake: mobilni uređaj m.wiki |
||
Redak 2:
[[Datoteka:Petrarca01.jpg|mini|lijevo|'''Francesco Petrarca''']]
'''Francesco Petrarca''' ([[Arezzo]], [[20. srpnja]] [[1304]]. - [[Arquà Petrarca]] kraj [[Padova|Padove]], [[19. srpnja]] [[1374]].), [[Italija|talijanski]] pjesnik.
==Životopis==
Studirao je [[pravo]] u [[Montpellier]]u i [[Bologna|Bologni]]. Putovao je [[Francuska|Francuskom]], [[Njemačka|Njemačkom]], [[Italija|Italijom]], a možda je bio i u [[Španjolska|Španjolskoj]] i [[Engleska|Engleskoj]]. Na jednom putovanju otkrio je dragocjena [[Ciceron]]ova pisma.
Sin [[Firenca|firentinskoga]] [[građanin]]a, koji je poput [[Dante]]a bio prognan iz rodnoga grada, Francesco Petrarca je mladost proveo u [[Avignon]]u, raskošnom sjedištu papinskoga dvora. Tu se na [[Veliki petak]], [[6. travnja]] [[1327]]. zagledao u Lauru de Sade, i ostao joj zauvijek odan, pa i nakon njezine smrti, iako mu ona nije uzvraćala [[ljubav]]. Njoj u slavu piše pjesme, od kojih je izabrani dio skupio potkraj života u zbirku skromna naslova ''Rasute rime''. Zbirka sadrži 366 pjesama, među kojima su najbrojniji [[sonet]]i.
Više nego povijest neuslišane ljubavi, Petrarkin je kanconijer ispovijest čovjeka koji se, živeći na izmaku [[srednji vijek|srednjega vijeka]], neodlučan lomio nad dilemom: kako uskladiti nove, prethumanističke ideale s tradicionalnom [[kršćanstvo|kršćanskom]] [[ideologija|ideologijom]], kako riješiti suprotnosti između zemaljske i nebeske ljubavi, između neodoljive težnje za [[sreća|srećom]] u ovom životu i
U Petrarkinu ''Kanconijeru'' sintetizirana su nastojanja i tendencije dugogodišnje tradicije. Na njega će se, kao u savršeni uzor, ugledati nebrojeni nastavljači i epigoni. Za života je bio cijenjen i poznat po latinskim djelima, a najviše po [[ep]]u ''Afrika''. Taj mu je spjev, u kojem je opjevao [[Drugi punski rat]], pribavio najveće književno priznanje onoga doba, [[lovor]]ov vijenac, kojim je [[1341]]. svečano okrunjen na [[rim]]skom [[Kapitol]]u.
| |||