Razlika između inačica stranice »Ernest Radetić«

Dodano 347 bajtova ,  prije 3 mjeseca
bez sažetka
U Zagrebu je studirao na [[Pravni fakultet u Zagrebu|Pravnom]] i [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofskom fakultetu u Zagrebu]]. Bio je izdavač i urednik uspješnih listova ''Istra'' i ''Mali Istranin'' namijenjenih u prvom redu hrvatskim emigrantima iz Istre - kako onima širom Hrvatske i Jugoslavije, tako i onima u prekomorskim zemljama. Oba je lista pokrenuo i izdavao u Zagrebu. Nakon uspješnog pokretanja "[[Istra (Zagreb)|Istre]]" [[1929.]] godine časopis mu je oduzet i preseljen u Beograd radi uređivanja u duhu [[Integralno jugoslavenstvo|integralnog]] aleksandrovskog jugoslavenstva; od 1931. je ''Istra'' skrenula ulijevo. Opet ju je preuzeo 1939. te vodio do posljednjega broja 27. rujna 1940. godine,<ref name=GK/> Od 1930. godine započinje on izdavati časopis "[[Mali Istranin]]"; list se do 1914. zvao [[Mladi Hrvat]].<ref name=GK/> Zahvaljujući tim listovima je hrvatska javnost između dva svjetska rata dobivala vrijedne informacije o [[Istra|Istri]]. Opći je zaključak da je taj Radetićev rad značajno pridonio borbi za priključenje Istre matici Hrvatskoj, jer je pridonio jačanju političke svijesti o povijesno utemeljenom hrvatskom karakteru Istre i potrebi njezina priključenja Hrvatskoj. Jačanju te svijesti o hrvatskom karakteru Istre pridonio je objavljenim knjigama [[proza|proze]] ''Kad se užge mlada krv'' (1928.), ''Vilinsko kolo'' (1933.), ''Za goli život: savremena drama iz života hrvatskoga naroda u Istri u 3 čina'' (1936.). <ref name=GK/>
 
U međuratnom razdoblju pisao je članke za [[Obzor]], Komediju, Sklad, Istarsku riječ, Jutarnji list, Radio-Zagreb, Hrvatski list, Poštu i dr.<ref name=GK/>
U ratu je nastavio borbu za širenje svijesti o hrvatskom karakteru Istre, u djelima ''Iskre pod pepelom – istarske priče i crtice za mladež'' (1943.) te knjigom povijesne publicistike i [[memoaristika|memoaristike]] ''Istra pod Italijom 1918-1943.'' (1944.), u kojima je pisao o istarskim temama i stradanju istarskih Hrvata pod [[Italija|talijanskom]] okupacijom.<ref name=GK/> "Razbijeni mozaik" i "Istarski zapisi" nastavak su tog niza. Radetić je napisao je i mnoge [[drama|dramske]] i [[radio-drama|radiodramske]] tekstove.<ref name=GK/>
 
U drugomeratu svjetskomje nastavio borbu za širenje svijesti o hrvatskom karakteru Istre, u djelima ''Iskre pod pepelom – istarske priče i crtice za mladež'' (1943.) te knjigom povijesne publicistike i [[memoaristika|memoaristike]] ''Istra pod Italijom 1918-1943.'' (1944.), u kojima je pisao o istarskim temama i stradanju istarskih Hrvata pod [[Italija|talijanskom]] okupacijom.<ref name=GK/> "Razbijeni mozaik" i "Istarski zapisi" nastavak su tog niza. Radetić je napisao je i mnoge [[drama|dramske]] i [[radio-drama|radiodramske]] tekstove. U ratu spasioje objavljivao tekstove najviše u [[Nova Hrvatska|Novoj Hrvatskoj]] te u Novinama, Hrvatskom krugovalu, Hrvatskoj mladosti, Hrvatskom kolu, Prosvjetnom životu. Napisao je poveći skup članaka iz religijske kulture. Spasio je od ustaškog strijeljanja [[Ive Mihovilović|Ivu Mihovilovića]], budućeg Vjesnikovog komentatora poznatog kao ''Spectator''. U spašavanju su također pomogli klerikalci [[Mate Ujević]] i [[Lav Znidarčić]]. <ref name=GK/>
 
Malo je tko je poput Radetića ustrajno pridonosio očuvanju i promicanju hrvatskoga karaktera Istre, ostajući uvijek kao katolik na strani istine, pravde i čovjeka.<ref name=GK/> Nakon II. svjetskog rata Radetić - kao politički [[konzervativizam|konzervativac]] i dosljedni katolik u vremenima kada se smjelo promicati samo ljevičarske ideje - "staje u stranu" i u velikoj mjeri odustaje od javnog intelektualnog rada. Tek 1961. godine na poziv [[Mijo Mirković|Mije Mirkovića]], najuglednijeg ljevičarskog intelektualca podrijetlom iz Istre počinje Radetić ponovo sa spisateljskim radom, te već 1962. godine objavljuje knjižicu (12 stranica) "Otac: događaj iz istarskog narodnog života u jednom činu".