Julio Pintar: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Demet (razgovor | doprinosi)
Nema sažetka uređivanja
Dodane wp
Redak 1:
'''Julio Pintar''' je ([[Srijemska Mitrovica]], [[30. listopada]] [[1852.]] - ?) je bio [[general major]] i generalni konzul bivše [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]] monarhije. Rodom je bio iz obitelji [[Hrvati u Srijemu|Hrvata iz Srijema]], iz časničke obitelji iz [[Srijemska Mitrovica|Mitrovice]].
{{wp+}}
'''Julio Pintar''' je ([[Srijemska Mitrovica]], [[30. listopada]] [[1852.]] - ?) je bio general major i generalni konzul bivše Austro-Ugarske monarhije. Rodom je bio iz obitelji Hrvata iz Srijema, iz časničke obitelji iz [[Srijemska Mitrovica|Mitrovice]].
 
Rodio se je u Mitrovici, gdje se školovao.
 
Bio je jednom od rijetkih osoba koja nije bila plemićkog[[plemić]]kog podrijetla a da je postigla zamjetan položaj u [[diplomacija|diplomatskoj]] službi [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]]. Dok nije bila rijetkost da je Hrvatska dala Austro-Ugarskoj generale i vojskovođe, pučkog, seljačkog podrijetla, s diplomacijom je to bila rijetkost, jer je neplemićima praktično bilo nemoguće doći do položaja predstavnika u diplomatskoj službi, neglede njihove umnosti. To je bilo osobito teško Hrvatima, i to iz Srijema.
 
Došao je do položaja generalnog konzula u [[Albanija|Albaniji]], na [[Kreta|Kreti]] i u [[Sirija|Siriji]]. U diplomatskoj je službi proveo 15 godina. Na Kreti i Siriji je bio u najopasnijim vremenima revolucije, štiteći i čuvajući živote [[krščani|kršćana]] uz vlastitu pogibelj Života. Za najvećeg pokolja kršćana mogao se samo predstavnik Austro-Ugarske monarhije slobodno kretati ulicama Kaneje a da mu ni vlas nije sa glave pala, jer je taj u osobi g. Pintara još u predrevolucijsko vrijeme stekao toliku omiljenost i poštovanje ne samo kod kršćana nego i muhamedanaca.
 
Bio je požrtvovnim u svom poslu. I kad su iz inozemstva države slale svoje brodovlje pred Kretu radi odvoza na sigurno svojih državljana, kršćana, ukrcali su se na njih i svi predstavnici inozemnih vlasti, radi sigurnosti svog života. No Pinar je ostao. Bio je jedini preostali predstavnik diplomatskog zbora. Vlada iz Beča[[Beč]]a poslala mu je brzojavku[[brzojav]]ku u kojoj ga je pozvala napustiti Kretu i vratiti se. Na to je rekao "Ja ostajem tamo gdje se moj barjak vije". Do kraja krize ostao je, pruživši potrebitima svoju pomoć, moćnu intervenciju i zaštitu. Spasio je mnoge kršćanske živote, jer gdje se je pojavio, prestao je pokolj kršćana iz ljubavi i velikog poštovanja spram njega. Zbog takva odnosa, stekao je ljubav i poštovanje tamošnjeg stanovništva.
 
Uslužnost i humanitarnost obilježila mu je rad i u mirnim vremenima, pa je došao na glas dobročinitelja. Ugled koji je stekao postao je toliko veliki da kad bi došao negdje, narod ga je dočekivao velikom ljubavljljubavlju i poštovanjem te je priređivalo narodne svečanosti u njegovu čast, kao kakvom potentatu.
 
Poslije pada Austro-Ugarske, mogao je optirati za ići u novu republiku, [[Austrija|Austriju]]. No, čeznuo je za svojim starim hrvatskim krajem, za kojeg je vazda čuvao ljubav u jednom kutiću svoga srca te se odlučio vratiti u rodni kraj. Tako je nakon 60 godina posjetio rodnu Mitrovicu. Ondje već nije imao nitkog od žive rodbine, pa se je preselio u [[Varaždin]], grad, koji je davno posjećivao kao mladi časnik glavnog stožera.
 
Pisao je [[memoari|memoare]].
 
== Izvori ==
* [[Varaždinske novosti]], 81-godišnjica odličnog našeg sugrađana, 1. studenoga 1933., str. 2
 
{{GLAVNIRASPORED:Pintar, Julio}}