Razlika između inačica stranice »Zdenka Pexidr-Srića«

Dodano 5.257 bajtova ,  prije 14 godina
bez sažetka
 
==== Hrvatski proljetni salon - intimna izložba: Iva Simonović - Zdenka Pexidr ====
Prvi se puta samostalno predstavlja sa kiparicom Ivom Simonović, na ''II hrvatskom proljetnom salonu'', održanom od 11. do 24. lipnja 1916. u ''Zagrebačkom salonu'' (danas "Galerija Ulrich"), što govori o velikom ugledu koji je, tada tridesetogodišnja, slikarica imala među svojim kolegama, organizatorima izložbe. Autor plakata za izložbu i predgovora kataloga bio je [[Ljubo Babić]]. Tom je prigodom izložila 19 akvarela i 11 crteža koji su pobudili znatno zanimanje likovne kritike. Povodom te izložbe Kosta Strajnić održao je predavanje ''Umjetnost i žena'' koje je iste godine i tiskao, a u ''Savremeniku'' je, uz prikaz Vladimira Lunačeka, reproducirano pet akvarela.
 
 
Slijedećih je godina Zdenka je nastavila intenzivno izlagati - samostalno u Osijeku 1917. i 1918. godine, na zajedničkim izložbama u Rijeci i Zagrebu, na izložbama V, VI, VII i IX hrvatskog proljetnog salona u Zagrebu, kao i na velikim reprezentativnim izložbama u inozemstvu: ''Exposition des artistes yougoslaves'' u Parizu 1919. i ''Izložbi jugoslavenskog kiparstva i slikarstva'' u Londonu 1930.
 
==== "Citara i bubanj" ====
1930. godine [[Hrvatsko narodno kazalište]] u Zagrebu povjerava joj inscenaciju Široline opere ''Citara i bubanj'', uprizorenu iste godine u Zagrebu i Brnu, za koju izrađuje scenografiju i kostime.
 
==== Klub likovnih umjetnica ====
Važan dio Zdenkinog umjetničkog djelovanja vezan je uz ''Klub likovnih umjetnica'', osnovan 1927. godine u Zagrebu na inicijativu slikarica [[Nasta Rojc|Naste Rojc]] i [[Lina Crnčić Virant|Line Crnčić Virant]] kao prvo profesionalno udruženje žena - likovnih umjetnica u Hrvatskoj, čija je članica od same osnivačke skupštine. Na skupnim izložbama Kluba izlaže sve do posljednje, održane 1940. godine u Osijeku.
 
==== Omladinska radna akcija, pruga "Šamac-Sarajevo" ====
U šezdesetprvoj godini gotovo tri mjeseca provodi na Omladinskoj radnoj akciji - gradnji tunela u Vranduku, izradivši pritom osamdesetak crteža i akvarela. Od toga su dva bila izložena u Sarajevu, prilikom otvaranja pruge, a dva na Trećoj izložbi ''Udruženja likovnih umjetnika Hrvatske'', održanoj u siječnju 1948.
 
 
Oko 1950. godine, kada je u ''ULUH-u'' otvoren večernji akt, ona svake večeri zajedno sa studentima Likovne akademije u Zagrebu, od kojih je dvaput, pa i triput starija, crta aktove.
 
 
Njeni se radovi danas nalaze u Zbirci dr. Josipa Kovačića, u fundusu Moderne galerije u Zagrebu i Gradskog muzeja u Novom Vinodolskom, te mnogim privatnim zbirkama u zemlji i inozemstvu, kao i u vlasništvu obitelji.
 
== Iz napisa o Zdenki Pexidr-Srića ==
 
"Ako za išta možemo reći da nas spaja s onim dragim svijetom biljne jednostavnosti, životinjske umilnosti i ljudske topline na stranicama Francisa Jammesa i [http://en.wikipedia.org/wiki/Colette Madame Colette] ili na slikama [http://en.wikipedia.org/wiki/Pierre_Bonnard Pierre Bonnarda] i [http://en.wikipedia.org/wiki/%C3%89douard_Vuillard Edouarda Vuillarda] - onda su to jedino crteži i slike jedinstvene, neponovljive Zdenke Pexidr-Sriće.
<br>(...)
<br>Zdenka je jako dobro znala svoju crtačku originalnost! To su trenuci kad sisanje dojenčetu zaobli grimase, kao san kad sklupča životinji geste, pa su i jedni i drugi, tako linijama i oblicima ukonglomerirani u stanje nekog vizualnog prapočela, nekog likovnog embrija! To je čas za Zdenkinu olovku! I gledajte kako crta! Ne razmeće crte da ih periferizira u neku nazovi studiju, nego ih usredotočuje, zameće u živ croquis.
Tako što nije nacrtala [[Slava Raškaj]]! Ni [[Josip Račić|Račić]], ni [[Miroslav Kraljević|Kraljević]], pa ni dvojica velikih specijalista za djecu i životinje [[Vladimir Becić]] i Filakovac!" <br>([[Matko Peić]], iz predgovora kataloga izložbe ''Uz 100-godišnjicu rođenja'')
[[Image:Zdenka_-_u_krevetu_crtez.png|frame|right|Zdenka Pexidr-Srića: U krevetu, 1907. (olovka/poluhrapavi papir, 225x155)]]
 
"Dok je prva izložba ''Proljetnog salona'' imala obilježje jednoga pokreta koji, u istoriji naše likovne umjetnosti ne će bez sumnje biti bez značenja, ova je izložba posvećena umjetnosti dviju žena koje se, po svom shvaćanju, s pravom ubrajaju među rijetke žene kojima je umjetničko stvaranje postalo jedina životna zadaća." <br>([[Ljubo Babić]], iz predgovora kataloga ''II hrvatskog proljetnog salona'')
 
"U izloženim akvarelima uzalud ćete tražiti do sitnica izrađene detalje, literarne sižeje i senzacionalne motive. Svega toga u njima nema. Oni govore jedino bojama. Najobičniji su motivi obrađeni na način najumjetničkiji." <br>(Kosta Strajnić, iz predavanja ''Umjetnost i žena'')
 
"Izuzimljem od nehomogenog kluba u prvom redu gdju Pexider, taj rođeni i zanemareni talenat..." <br>([[Ljubo Babić]], iz osvrta na prvu izložbu ''Kluba likovnih umjetnica'')
 
"U mapama Zdenke Pexider zaista živi poseban likovni svijet. Usuđujem se reći da se u tim mapama skriva baš sve ono što hrvatska likovna umjetnost od 1910. do 1930. godine najmanje posjeduje. To je, u prvom redu, neviđen smisao za direktno doživljavanje čovjeka i prirode: smisao za trenutnu bilješku i napokon nalaženje likovnog izraza u materijalima olovke, pera, akvarela i pastela.
<br>([[Matko Peić]], iz članka ''Za Zdenku Pexider'' u Vjesniku 01. rujna 1970.)
 
"Od najranijih dana umjetničina školovanja vidljiv je interes za prikaze ulica i ljudi, pa se stoga ovi radovi ubrajaju među njezina najkvalitetnija djela. Još i Kosta Strajnić upozorava na ''"zanimljiv akvarel jedne zagrebačke ulice"'', ne dajući nam do znanja o kojoj se slici radi.
<br>Mali crtež tušem na kartonu ''Jurišićeva ulica'' iz 1907. godine karakteriziran je nervoznim rukopisom i dinamikom izmjena horizontala i vertikala i time predstavlja svježu zabilješku zagrebačkog gradskog života.
<br>(...)
<br>Zanimanje za život ulice vidljivo je i u skicama prolaznika iz 1910/1911. godine, nastalima u dahu, kao i u crtežima bečkih ulica iz 1920. S druge strane, osim ljubavi prema [[Zagreb|Zagrebu], čitavog života bila je vezana uz rodni [[Novi Vinodolski]], pa česti novljanski motivi (ulice, luka, kuće, ljudi...) čine posebno poglavlje njezina stvaralaštva koje je voljela isticati."
<br>(Petar Prelog, iz predgovora kataloga izložbe ''Ulja, akvareli, grafike i crteži iz Zbirke dr. Josipa Kovačića'')
 
 
282

uređivanja